GORSKI FRULAŠ

88

 

 

 

u planini gordoj vjetar snažno bije

mladi frulaš svira srca ranjenoga

razliježu se zvuci tužne elegije

obaviše samoću tijela Raspetoga

 

u dolini mir je sunce jako prži

rijeka hukom huči grabeć u daljinu

a usud samoće prožima do srži

dok boli u strepnji nikad da uminu

 

otišla su djeca kuće zjape prazne

tek pokoje svjetlo treperi u noći

u uglu telefon stižu vijesti važne

a tako su stari tko će im pomoći

 

otišla su djeca srca stisnutoga

u podrume hladne metropola sivih

i žive život praha rasutoga

loveći epitete građana mirnih

 

bez bleke ovaca bez rzanja konja

otvorene štale ko aveti stoje

usahle bačve bez vinskoga vonja

samo nijema starčad zadnje dane broje

 

u planini gordoj mladi frulaš svira

srca ranjenoga bez imalo zloće

zbog odbjegle djece nikad nema mira

niti zbog hropca usnule samoće

Krešimir Čepo

PODIJELI