U nedavnom obraćanju na II. međunarodnoj konferenciji o prehrani u Rimu, pri Organizaciji za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, papa Franjo je istaknuo da gladni i siromašni traže dostojanstvo, a ne milostinju. Koliko smo se dosad istinski zagledali na istinske subjekte prava na hranu? Jesmo li uočili osobe koje pate od gladi i pothranjenosti? Znamo li doista kome treba zajamčiti to pravo? – samo su neka od pitanja koja su ostala visjeti u zraku tijekom Papinog govora.
Živimo u vremenu kapitalizma kojem je dobit na prvom mjestu. S obzirom da se hrana drži jednim od dobara koja stvaranju dobit, borbu protiv gladi sprječavaju neki tzv. „tržišni prioriteti“ o kojima bi se dalo raspravljati.
Svi samo govore o novim i proširenim pravima gladnih i siromašnih, ali oni i dalje ostaju na ulicama i traže barem osnovna prava. Traže dostojanstvo. I oni su ljudi. Vrlo često su političarima puna usta prava, ali zaboravljaju na dužnosti, zaboravljaju da ta prava treba provesti i u djelo.
U sadašnjem vremenu ekonomije država, pa i države kao takve, međusobno su isprepletene kao nikad prije i katkada djeluju poput velikih obitelji. Jedne ovise o drugima, no odnosi su vrlo često snažno narušeni međusobnom sumnjičavošću. Ponekad se to međusobno nepovjerenje pretvara u agresiju bilo vojne, bilo ekonomske naravi. Valja prepoznati ograničenja pristupâ temeljena na suverenosti svake države nacionalnim interesima, uvjetovanim malim centrima moći, smatra papa Franjo.
Papa nadalje naglašava da narodi, odnosno pripadnici tih naroda traže provođenje pravde u djelo i to ne samo prema zakonskim osnovama nego i u smislu doprinošenja i raspodjele. Nastavno tome, planovi razvoja i rad međunarodnih organizacija moraju uzeti u obzir poštivanje temeljnih ljudskih prava u koja svakako spada i pravo gladnih – na prvom mjestu treba biti briga za pojedinca koji nema redovitu dnevnu ishranu, koji, dakle, gladuje. Još je sv. papa Ivan Pavao II. upozoravao na „paradoks izobilja“, čega se prisjetio i aktualni papa. Hrane, naime, ima za sve, ali je samo neki jedu, mnogo hrane se baca i ili koristi u neke druge svrhe. Danas je taj paradoks prisutniji nego ikad. Pravi izazov predstavlja prevladavanje problema po pitanju hrane, jer se tim pitanjem manipulira u ime raznih interesa i interesnih skupina. Jednako tako, nedostaje solidarnosti. Tu riječ, istaknuo je papa Franjo, mnogi bi najradije maknuli iz svih rječnika. Društvo je individualizirano i podijeljeno, a manjak solidarnosti zapravo je oduzimanje najslabijima prava na dostojanstven život i izazivanje pobune protiv institucija. Solidarnošću se prevladavaju razlike i ograničenja i to je najbolji i jedini put traženja zajedničkog dobra.
Izvor nadahnuća, čak i na razini država kao ljudskih zajednica, jest naravni zakon koji je upisan u ljudsko srce i govori svima razumljivim jezikom. Samo njegovanjem vrednota naravnog zakona, cilj prehranjivanja ljudske obitelji postaje ostvariv.
Sveta Stolica tom cilju doprinosi uočavanjem kriterija koji se moraju zadovoljiti kako bi se ostvario pravedan međunarodni sustav, utemeljen na „istini, slobodi, pravdi i solidarnosti“ te „odnosima između pravâ i hrane, pravâ na život i na dostojanstveno postojanje, prava na zakonsku zaštitu te moralne obveze za dijeljenje svjetskog ekonomskog bogatstva“ – kazao je papa Franjo te istaknuo važnost skrbi za „našu sestru i majku, Zemlju, naš planet“.
Svima mora biti imperativ da se ne smije usvojiti bilo kakav sustav diskriminacije u pristupu hrani kao model rješavanja problema gladi, završna je misao pape Franje.

Pripremio: Franjo Damir K.

 

PODIJELI