Ezekiel

Prorok kao stražar grada

1 Dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: ‘Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara, 3 a on – videći da mač dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene sav narod: 4 ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga – krv njegova past će na glavu njegovu: 5 jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti – krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. 6 A opet, ako stražar – videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.’

7 I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 8 Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. 9 Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.

Obraćenje i zastranjenje

10 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: ‘Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?’ 11 Odgovori im: ‘Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!’

12 Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: ‘Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. 13 Reknem li ja prevedniku: ‘Živjet ćeš!’ a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! 14 A reknem li bezbožniku: ‘Umrijet ćeš!’ a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15 vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja – živjet će, neće umrijeti! 16 I svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!’

17 Ali sinovi naroda tvoga govore: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Njihov put nije pravedan! 18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. 19 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. 20 A vi velite: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!”

Zauzeće grada

21 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Pade grad!” 22 Ruka se Jahvina spustila na me uveče, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem.

Opustošenje zemlje

23 I dođe mi riječ Jahvina: 24 “Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: ‘Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!’ 25 Stoga im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oči podižete kumirima svojim, krv prolijevate – i još da posjedujete ovu zemlju? 26 Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega – i još da posjedujete ovu zemlju?’ 27 Ovo im reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! 28 Tako ću zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko više neće njima prolaziti. 29 I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih počiniše.’

Učinci propovijedi

30 A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: ‘Hajde da čujemo kakva je to riječ došla od Jahve!’ 31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. 33 Ali kad sve ovo dođe – gle, već dolazi – znat će da prorok bijaše među njima!”

Pastir Izraelov

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? 3 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 4 Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 5 I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. 6 Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.’

7 Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 8 ‘Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć’ pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega – 9 zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.’

11 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! 12 Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. 13 Izvest ću ih iz naroda, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. 14 Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. 15 Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka – riječ je Jahve Gospoda. 16 Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’

17 A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca! 18 Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? 19 A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.’

20 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim između ovce pretile i mršave! 21 Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 22 Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce. 23 Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, 24 a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh! 25 I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. 26 Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. 27 I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 28 I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti. 29 I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodā. 30 I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj – riječ je Jahve Gospoda. 31 Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš’ – riječ je Jahve Gospoda.”

Protiv gora edomskih

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 3 Reci joj:

‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. 4 Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve! 5 Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha. 6 Zato, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti! 7 Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika. 8 Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni. 9 Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!’

10 Ti reče: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!’

11 ‘Zato, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – postupit ću s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi! 12 I znat ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: ‘Opustješe, nama su dane za hranu!’ 13 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!’ 14 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. 15 Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!”

Proroštvo o gorama izraelskim

1 Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci:

“O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: 2 Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: ‘Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!’ 3 I zato prorokuj i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj. 4 Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo – 5 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.’

6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.’ 7 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu! 8 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći. 9 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati! 10 Razmnožit ću ljude po vama – sav dom Izraelov – gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići! 11 Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi – te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve! 12 Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.'”

13 Ovako govori Jahve Gospod: “A što se o tebi govori: ‘Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima’ – 14 ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati – riječ je Jahve Gospoda. 15 Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati” – riječ je Jahve Gospoda.

16 Dođe mi riječ Jahvina: 17 “Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. 18 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 19 Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 20 Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!’ 21 I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

22 Reci zato domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 23 Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodā u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve – riječ je Jahve Gospoda – kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24 Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25 Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26 Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27 Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28 I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 29 Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. 30 Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 31 I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32 A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas – riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’

33 Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 34 opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 35 Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 36 I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’

37 Ovako govori Jahve Gospod: Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38 Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.”

Prispodoba sa suhim kostima

1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2 Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3 Reče mi: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” Ja odgovorih: “Jahve Gospode, to samo ti znaš!” 4 Tad mi reče: “Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!’ 5 Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: ‘Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 6 Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Jahve!'”

7 I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 8 Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

9 I reče mi: “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'” 10 I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika.

11 Reče mi: “Sine čovječji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ 12 Zato prorokuj i reci im. ‘Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13 I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14 I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim’ – riječ je Jahve Gospoda.”

Ujedinjenje Izraela i Judeje

15 I dođe mi riječ Jahvina: 16 “Sine čovječji, uzmi drvo i napiši na njemu: ‘Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!’ Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: ‘Josip – drvo Efrajimovo – i sav dom Izraelov, njegov saveznik.’ 17 I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! 18 A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: ‘Hoćeš li nam objasniti što to znači?’ – 19 reci im: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet ću drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s drvetom Judinim te ću od njih načiniti jedno; oba će biti jedno u mojoj ruci.’

20 Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naočigled. 21 I reci im: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. 22 I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23 I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. 24 I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. 25 Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. 26 Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. 27 Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! 28 I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela.'”

Proroštvo protiv Goga, kralja u Magogu

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. 3 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 4 Namamit ću te i metnut ću ti žvale u čeljusti, izvest ću tebe i svu tvoju vojsku – konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi – sve u oklopima i sa štitovima, sve vične maču.

5 S njima je i Perzija, Etiopija i Put – svi sa štitovima i pod kacigama; 6 zatim Gomer i sve čete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve čete njezine – silan narod s tobom! 7 Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na čelo! 8 Poslije mnogo dana dobit ćeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit ćeš na zemlju, izbavljenu od mača i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoć zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. 9 Dići ćeš se, doći kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje čete, a s vama sila naroda!’

10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U onaj će ti se dan misli rojiti u srcu i skovat ćeš zao naum. 11 Reći ćeš: ‘Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata: 12 pa da se plijena naplijenim i pljačke napljačkam – da ruku stavim na razvaline opet napučene i na narod iz nárōdā sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.’ 13 Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi lavići pitat će te: ‘Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljačke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?’

14 Zato prorokuj, sine čovječji, i reci Gogu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti ćeš se podići! 15 Doći ćeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. 16 Navalit ćeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest ću te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naočigled, pokažem svetost svoju.’

17 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da ću te na njih dovesti? 18 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu – riječ je Jahve Gospoda – gnjev će mi iz nosa planuti. 19 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. 20 I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! 21 I po svim svojim gorama pozvat ću na njega mač – riječ je Jahve Gospoda – s mačem će se brat na brata dići! 22 Sudit ću mu kugom i krvlju. I spustit ću silan pljusak, i kamenje tȕče, oganj i sumpor na nj, na njegove čete i na mnogi narod koji bude s njime. 23 I uzveličat ću se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat će da sam ja Jahve.’

1 Sine čovječji, prorokuj protiv Goga i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 2 Namamit ću te i povesti, podići te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. 3 Izbit ću ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. 4 Na gorama ćeš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje čete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. 5 Na otvorenom ćeš polju pasti, jer ja tako rekoh – riječ je Jahve Gospoda. 6 Poslat ću oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima – i znat će da sam ja Jahve. 7 A svoje sveto ime objavit ću posred naroda svoga izraelskoga i neću dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat će svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov.

8 Evo dolazi i biva – riječ je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio!

9 Izići će stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štitiće, lukove i strelice, koplja i sulice – ložit će njima vatru sedam godina. 10 Neće nositi drva iz polja ni sjeći u šumama, nego će vatru oružjem ložiti. I oplijenit će one koji su njih plijenili, opljačkati one koji su njih pljačkali – riječ je Jahve Gospoda.

11 U onaj ću dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, istočno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje će pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina će se prozvati Hamon-Gog. 12 I ukopavat će ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da očisti svu zemlju; 13 pokapat će ih sav narod zemlje. I bit će im slavan dan u koji se proslavim, riječ je Jahve Gospoda. 14 Izabrat će ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako očiste. 15 I kad koji, prolazeći zemljom, vidi ljudske kosti, podignut će kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. 16 Hamona je ime i gradu. I tako će očistiti zemlju. 17 Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dođite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. 18 Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! 19 Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. 20 Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!’ – riječ je Jahve Gospoda.

Zaključak

21 ‘Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 22 Znat će dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov – od toga dana zauvijek. 23 I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 24 Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.’

25 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov – ljubomoran na ime svoje sveto, 26 oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27 A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28 znat će da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29 I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Jahve Gospoda.”