U sjenu svake kuće u Koritima
ulazi svećenik
On u vatri hodi
iz mrke tame na jutarnji put
Isuse, kosti su po kosi gòre rasute
kao sjeme
koje će rasti u suncu i pticama
u otiscima Tvoga lica
u svemu što prethodi danima
Grob njegov neću vidjeti
on je davno ustao iz mrtvih
Od počela noći
On u svjetlosti živi
u osamama Korita
u krajolicima svemira
u kućama koje se približavaju planinama
Juraj Gospodnetić skuplja zvijezde
u pastirske kolibe Grahova
u zdence njihove
Sol i kruh nudi na lomači
sjedi i pije
s onima koji mu krv razbijenim čašama mjere
Isuse, oreol je bol koja pokazuje put
običaje običnoga puka
sjesti uz ognjište
u opustjelom domu
Oko prepoznajem na ognjištu
prst zakopan u lug
prepoznajem stopalo
istovjetno čelu u oblacima
Na oštrici noža u modrome zraku
duša se vinula u podne
u času ljubavi
koja traje u svemu što živi
Tomislav Marijan Bilosnić
20. srpnja 2018.
