Barun Ivan Ungnad – vlasnik Samobora i Varaždina (1564.)
Dana 27. prosinca 1564. umro je barun Ivan Ungnad, nekadašnji veliki posjednik u Hrvatskoj, vrhovni kapetan Hrvatsko-slavonske krajine i varaždinski veliki župan. Podrijetlom je bio s područja današnje Austrije. Barunska obitelj Ungnad von Weissenwolff posjedovala je velike posjede na austrijskom i slovenskom prostoru, a zatim ih je stekla i na hrvatskom području. Naime, barun Ivan Ungnad postao je 1543. gospodarom Varaždina i velikim županom varaždinske županije.
U Hrvatskoj je, osim varaždinskog burga, posjedovao i burg Samobor. Znatne prihode obitelji Ungnad donosio je znameniti rudnik u Rudama pokraj Samobora. Godine 1553. imenovan je Ivan Ungnad vrhovnim kapetanom Hrvatsko-slavonske krajine.
Navodno je barun Ivan Ungnad imao čak 20 sinova i 4 kćeri. Njegov sin Krsto Ungnad postao je hrvatskim banom, a širokoj je publici osobito poznat iz romana Zlatarevo zlato. Ivan Ungnad pristao je uz reformacijski pokret potekao od Martina Luthera (protestantski pokret). Zbog toga je u 60-im godinama života s mlađom djecom izbjegao u Württemberg, njemačko vojvodstvo pod vlašću protestantskog vladara Kristofora od Württemberga.
Vojvoda Kristofor dao je Ivanu Ungnadu na raspolaganje nekadašnji kartuzijanski samostan u Urachu pokraj Tübingena. Ondje je Ivan Ungnad osnovao glagoljsku protestantsku tiskaru. Umro je 1564. godine u 72. godini u Češkoj, a pokopan je u spomenutom Tübingenu.
Započela akcija Alfa južno od Pakraca (1991.)
Dana 27. prosinca 1991. nastavljeno je oslobađanje zapadne Slavonije, zajedničkim snagama HV-a i MUP-a, a pod kodnom akcijom zvanom Orkan 91. Oslobođena su jaka pobunjenička uporišta u okolini Pakraca: Gavrinica, Japaga i dio Šeovice. Do večernjih sati hrvatske su postrojbe zauzele crtu obrane, dok su se četničke snage (Beli orlovi), pripadnici tzv. JNA i TO, te srpski dragovoljci i četnici povukli na rezervne položaje.
Važnost navedene akcije bilo je pomicanje crte bojišnice, koja je prije bila nedaleko od same Pakračke bolnice, te time na udaru neprijatelja. Mnogobrojniji i bolje naoružani neprijatelji, istog su dana (27. prosinca 1991.) izvršili jaki artiljerijski napad na Pakrac, Filipovac, Lipik, Prekopakru i Klisu. Unatoč tome, neprijatelj je potisnut, a za sljedeći dan pripremljeno daljnje čišćenje i oslobađanje područja pod neprijateljskom kontrolom. Konačni cilj bilo je zauzimanje koridora sve do Save, tj. granice s Bosnom.
U navedenim sukobima bilo je gubitaka na obje strane. U mjestu Japaga, nedaleko od Pakraca, poginuo je hrvatski branitelj – pripadnik Policijske postaje Koprivnica – Vinko Fijačko, rođen 9. ožujka 1969. u Koprivnici. Fijačko je živio u Koprivničkoj Reki gdje je i sahranjen nakon pogibije.
Piše: Dražen Krajcar
Sveti Ivan Pavao II. posjetio atentatora u zatvoru (1983.)
Dana 27. prosinca 1983. papa Ivan Pavao II. posjetio je u zatvoru Mehmeta Alija Ağcu, atentatora koji ga je pokušao ubiti 1981. godine. Naime, Ağca je na papu izvršio atentat na Trgu sv. Petra u Vatikanu, upucavši ga više puta pištoljem kalibra 9 milimetara. Papa je tada jedva preživio ranjavanje, a ostatak života imao je zdravstvenih poteškoća. Unatoč svemu tome oprostio je svom atentatoru.
Papa je posjetio Mehmeta Alija Ağcu u rimskom zatvoru. Razgovarali su privatno, a na kraju posjeta Ağca je navodno papi poljubio prsten. Zanimljivo je da su razvili i prijateljstvo. Naime, papa je zamolio talijanskog predsjednika Ciampija za Ağcino pomilovanje i ovaj je na kraju doista pušten iz talijanskog zatvora.
Papa je bio i u kontaktu s Ağcinom obitelji (sastao se s njegovom majkom, a kasnije i bratom). Za vrijeme papine bolesti Ağca mu je poslao pismo s dobrim željama. Kad je papa umro, Ağca je izrazio duboko žaljenje. Tvrdio je da su se za vrijeme susreta u zatvoru 1983. on i papa pobratili.
