8. rujna 1991. Kusonje – mučenje i iživljavanje Srba nad zarobljenim gardistima

 

Nakon mučenja i iživljavanja nad zarobljenicima i ranjenicima, Srbi su ubili hrvatske vojnike i bacili tijela na smetlište i mrcinište. Dvije godine kasnije na komemoraciji ubijenim gardistima, postavili su eksplozivnu napravu koja je ubila troje ljudi, a ranila više njih. Ovog puta su žrtve bile majke poginulih mladića i izaslanici Hrvatske vojske.

Selo Kusonje su 1991. bile četničko uporište lokalnih zapadnoslavonskih Srba odakle su već ranije stizale prijetnje i napadi nenaoružano hrvatsko stanovništvo Pakraca i okolice. Iz Kusonja i Bučja su dolazili neprestani napadi, zasjede i otmice Hrvata, kao i većina planova za napad na Pakrac, zamišljeno središte priželjkivane srpske države u zapadnoj Slavoniji.

U pomoć obrani Pakraca stigla je “A” satnija 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Dobili su zadatak da izvide stanje na bojišnici pa su improviziranim oklopnim transporterom otišli u izviđanje, među ostalim i u Kusonje, piše 24sata.hr
Tako su u jutro tog 8. rujna 1991. godine, na blagdan Male Gospe, stigli u selo Kusonje u oklopnom transporteru. Na barikadi pobunjenih domaćih Srba nije bilo nikoga i transporter je oprezno nastavio dalje. U opustjelom selu sve je bilo tiho, a onda je odjednom počela rafalna paljba. I dok se iznenađeni branitelji još nisu ni snašli, transporter je pogodila raketa iz ručnog bacača, zapalila ga i onesposobila. Gardisti su iskočili iz vozila i sklonili se od kiše metaka koja ih je zasipavala sa svih strana u kuću.

Pružali su žestoki otpor mnogobrojnim četnicima, sve dok su imali streljiva. Poslana im je pomoć, ali nije se uspjela probiti do njih. U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kad su četnici uspjeli minirati kuću. Tada su izašli s uzdignutim rukama. Međutim, onda je uslijedilo nevjerojatno iživljavanje domaćih Srba.

Sedmoricu zarobljenih, od kojih su dvojica bila ranjena, vezali su žicom i maltretirali ih na sve moguće načine. Nakon toga su ih prisilili da legnu na cestu i rafalima pucali po njima. Jedan branitelj ubijen je hladnokrvnim smaknućem metkom u glavu iz pištolja. Pobijene branitelje četnici su nabacali u kamion i prevezli do Rakovog potoka gdje su ih drugi dan ujutro pokopali pokraj smetlišta i mrciništa. Tek u zimu 1992. ekshumirana i pokopana.

Na istom mjestu gdje je 20 hrvatskih branitelja poginulo, napravljeno je spomen-obilježje. Prigodom druge obljetnice odavanja počasti i postavljanja spomen-vijenca, eksplozijom podmetnute nagazne mine poginule su tri osobe, a 11 ih je ozlijeđeno. Žrtve ovog zločina su bile majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje, koje je postavljalo vijenac. Događaj su dokumentirale i televizijske kamere.

Izvor: narod.hr/24sata.hr

8. rujna 1664. New York – kako su Nizozemci predali grad u ruke Britancima?

Piše: Petar Horvatić

Nizozemci su sagradili gradić čiji se ostatci mogu i danas prepoznati u nekim elementima, npr. ulica uz gradski zid nazvana je kasnije Wall Street, a široki glavni put prema gradskim vratima Broadway. 

Nakon otkrića Manhattana 1609. godine, Nizozemci su ubrzo izgradili trgovačku postaju na rubu otoka, otprilike na mjestu gdje se kasnije nalazio Svjetski trgovački centar (WTC). Ubrzo je nastalo naselje pod imenom Novi Amsterdam (Nieuw-Amsterdam). Jedna od doseljenih nizozemskih obitelji bili su i Roosevelti (ta će obitelj mnogo kasnije dati dva američka predsjednika), koji su imali posjed na mjestu današnjeg Empire State Buildinga. Nizozemci su sagradili gradić čiji se ostatci mogu i danas prepoznati u nekim elementima, npr. ulica uz gradski zid nazvana je kasnije Wall Street, a široki glavni put prema gradskim vratima Broadway.

Nizozemskog porijekla su i nazivi Brooklyn (Breukelen) i Harlem (Haarlem). Godine 1664. došla su pred Novi Amsterdam četiri britanska broda i zatražila da im se grad preda. Glavni upravitelj Nove Nizozemske Petrus Stuyvesant predao je grad uz uvjet da građanima ostanu građanske i vjerske slobode. Britanci su grad preimenovali u New York u čast kraljevog brata – vojvode od Yorka.

Izvor: narod.hr


Švedski kralj Karlo X. Gustav osvojio Varšavu (1655.)

Dana 8. rujna 1655. godine, u vrijeme kad je Švedska bila velika europska sila, švedski kralj Karlo X. Gustav osvojio je Varšavu, što je bio prvi slučaj u povijesti da su stranci okupirali glavni grad Poljske. Radilo se o prvoj godini švedske invazije na Poljsku i Litvu, koje su tada činile Poljsko-Litavsku Uniju. Invazija se dogodila nakon što su Uniju sa istoka napali Rusi, a u Ukrajini su se pobunili Kozaci. Situaciju je dodatno pogoršala činjenica da je Janusz Radziwiłł, veliki hetman Litve, odlučio raskinuti veze s Poljskom te priznao švedsko vrhovništvo. Čak i neki poljski plemići prisegnuli su na vjernost Šveđanima. Šveđani su, naime, na temelju činjenice da je 1587. na poljsko prijestolje izabran Žigmund III. iz švedske dinastije Vasa, tvrdili da imaju pravo na poljsko prijestolje.

Švedska invazija na Poljsku predstavljala je jedan od najtežih perioda u poljskoj povijesti, a u toj je zemlji poznata i pod nazivom Роtор. Poljaci su naposljetku uspjeli otjerati Šveđane iz zemlje, ali su zauvijek izgubili status velike sile. Poljska je bila toliko poharana da je izgubila vjerojatno oko trećinu stanovništva. Moguće je da je ta invazija izazvala veću destrukciju u Poljskoj nego Hitlerova okupacija tijekom Drugog svjetskog rata. Stanovništvo Varšave tijekom te je okupacije navodno smanjeno s 20.000 na 2000. Prema jednoj procjeni osvajači su uništili čak oko 180 poljskih naselja, 80-ak dvoraca i preko 130 crkava.

Piše: Boris Blažina

Nezavisnost Makedonije od SFRJ (1991.)

Dana 8. rujna 1991. održan je u Makedoniji referendum na kojem se većina glasača izjasnila u korist nezavisnosti te zemlje od Jugoslavije. Za nezavisnost je glasovalo čak 96,4 % glasača. Odaziv je bio prilično velik, oko 75,7 %. Zanimljivo je da je referendumsko pitanje ostavilo i mogućnost kasnijeg ponovnog ulaska u Jugoslaviju.

Tadašnji predsjednik Republike Makedonije Kiro Gligorov (držao je tu poziciju još dok je Makedonija bila dio SFRJ) čestitao je te večeri, na osnovu rezultata referenduma, svojim sugrađanima na nezavisnoj i suverenoj državi.

Problem se javio zbog grčkog prigovora na korištenje imena Makedonija. Naime, u Grčkoj postoji regija Makedonija (grč. Μακεδονία) na sjeveru zemlje. To je površinom najveća od svih grčkih regija, a u njoj živi čak oko 2.400.000 stanovnika, što je više nego u nezavisnoj Republici Makedoniji.

Zbog grčkog prigovora, za Republiku Makedoniju u UN-u je uzet naziv Bivša jugoslavenska Republika Makedonija, na engleskom Former Yugoslav Republic of Macedonia, što se često skraćuje u FYROM.

Izvor:Povijest.hr

PODIJELI