Bez obzira koliko se trudili zapamtiti ljude s kojima se susrećemo to baš i nije uvijek lako, osobito kad se nakon dužeg vremena neka, napose mlada osoba ne susretne zbog svoje ubrzane promjenjivosti i sazrijevanja. Bez obzira što na prvi tren nekoga ne prepoznajemo ne trebamo se ustručavati osobu zamoliti da nam napomene i pripomogne, kako bismo se prisjetili. To nam ujedno može poslužiti i kao svojevrsni test u kojem bez mnogo muke preko nečije reakcije, možemo dobiti dojam o (ne)kulturi i visini isticanja vlastite samosvjesnosti. Jer ljudi nerijetko pretpostavljaju da se njih mora poznavati bez da se ‘spuste’ na razinu izricanja svoje osobnosti po kome su drugima prepoznatljivi. Pokazati u tim trenutcima stupanj ljubaznosti, susretljivosti i strpljivosti, najbolji je pokazatelj koliko ustvari sugovornika cijenimo ili nam služi tek kao način isticanja vlastite umišljene veličine. (Tomislavgrad, 2. srpnja 2014.)
fra Mate Tadić,OFM
