7. listopada 1991. raketirani Banski dvori

 

Dva bojna zrakoplova JNA 7. listopada 1991., malo poslije 15 sati, raketirala su Banske dvore. Od šest ispaljenih raketa dvije su pogodile Banske dvore, a ostale su pogodile zgrade u njihovoj blizini. Dio krova Banskih dvora bio je razrušen, oštećeno je pročelje i gotovo sve prostorije.

Tada je ocijenjeno da je riječ o atentatu na predsjednika Tuđmana jer je napad vođenim raketama ponajprije bio usmjeren na predsjednikove radne prostorije. U zgradi nitko nije poginuo, ali je ranjeno nekoliko ljudi.

Napad na Banske dvore izveden je uoči isteka moratorija Europske zajednice na odluku Hrvatskog sabora o osamostaljenju Republike Hrvatske te tijekom općih napada JNA na Vukovar, Vinkovce, Osijek, Pakrac, Sisak, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik i Dubrovnik.

Predsjednik Tuđman tih je dana predlagao sekretaru za obranu SFRJ Veljku Kadijeviću da JNA prekine operacije protiv Hrvatske iz zraka, s kopna i mora, a zauzvrat RH će istodobno prekinuti opću blokadu njihovih vojarna. JNA je odbila Tuđmanov prijedlog i jednostrano inzistirala na hrvatskoj deblokadi.

Predsjednik Tuđman objasnio je kako se blokadom vojarni željelo prisiliti JNA da napusti Hrvatsku, ali to je bila i mogućnost da se Hrvatska domogne oružja koje joj ga je nelegalno otela JNA prije prvih višestranačkih demokratskih izbora.

Predsjednik Tuđman pokušavao je pregovorima i sudjelovanjem na međunarodnim konferencijama izbjeći rat te mirnim putem tražiti političko rješenje. Prestanak moratorija EZ-a za Hrvatsku je značio, smatrao je Tuđman, stupanje na snagu, na temelju svibanjskog referenduma, ustavne odluke Hrvatskoga sabora o samostalnosti.

Napad jugoslavenskoga zrakoplovstva na Banske dvore predsjednik je ocijenio ‘napadom na simbol vlasti za sve Hrvate i simbol tisućljetne želje za državnošću’. Nazvao ga je i zločinom protiv kulture pred cijelim svijetom te pokušajem fizičke likvidacije hrvatskoga predsjednika.

 

 

Izvor: http://portal.braniteljski-forum.com


7. listopada 1571. Lepant – zašto danas milijun Poljaka moli krunicu duž cijele granice države?

Piše: Petar Horvatić

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sveti Pio V.

Poljski biskupi podržali su inicijativu “Krunica na granicama” koja želi okupiti vjernike na 3000 kilometara dugoj kopnenoj granici te zemlje kako bi molili za spasenje države i naroda, javlja britanski Catholic Herald.

Organizatori inicijative očekuju da će danas na molitvi kojom se također želi obilježiti i završetak stote obljetnice ukazanja u Fatimi sudjelovati oko milijun Poljaka.

Masovna krunica trebala bi se održati danas na blagdan Gospe od Ružarija, te obljetnicu pobjede kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571.

“Vjerujemo da ako milijun Poljaka bude molilo krunicu uz granice naše zemlje, to neće samo promijeniti tijek sadašnjih događaja već će otvoriti srca naših sunarodnjaka Božjoj milosti”, poručili su organizatori na svojoj internetskoj stranici.

Poljska biskupska konferencija podržala je prijedlog te u priopćenju potakla vjernike da se odazovu inicijativi:

“Molimo sve vjernike da se pridruže ovoj inicijativi. Molimo svi zajedno: svećenici, posvećene osobe, vjernici laici, odrasli, mladi i djeca”, stoji u priopćenju u kojem se na molitvu potiče i one koji nisu u fizičkoj mogućnosti doći na granicu: “Obitelji mogu moliti u svojim domovima, bolesni u bolnicama, a župne zajednice u svojim crkvama.”

Tino Krvavica, Catholic Herald | Bitno.net

 

Izvor: narod.hr/bitno.net


 

Započela američko-britanska invazija Afganistana (2001.)

Dana 7. listopada 2001. godine započela je američko-britanska invazija Afganistana. Američko ime za tu akciju bilo je Operation Enduring Freedom (hrv. Operacija trajna sloboda), a bila je dio tzv. globalnog Rata protiv terora. Američki predsjednik George W. Bush nazvao je svojedobno to djelovanje čak i križarskim ratom.

Prve američke jedinice koje su ušle u Afganistan pripadale su CIA-inom Odjelu za specijalne aktivnosti. To je jedna od najaktivnijih američkih specijalnih službi, koja je sudjelovala u većini američkih tajnih angažmana u drugoj polovici 20. stoljeća (Kuba, Bolivija, Nikaragva, Iran itd.). Paradoksalno je da su CIA-ini operativci u doba Hladnog rata u Afganistanu obučavali mudžahedine za borbu protiv Sovjeta.

Već prvog dana izvršeni su jaki vojni udari, poglavito na talibanska središta u Kabulu, Kanadharu i Jalalabadu. U Kanadaharu je bilo sjedište talibanskog vođe Mule Muhameda Omara. Glavni zapovjednik američkih snaga bio je general Tommy Franks, u svojstvu borbenog zapovjednika Američke središnje komande.

Otprilike 50 Tomahawk krstarećih projektila lansirano je na Afganistan, a zrakoplovni lovačko-bombarderski napadi izvršeni su s paluba dvaju nosača aviona stacioniranih u Indijskom oceanu – USS Enterprisea i USS Carl Vinsona. Afganistan su napali i američki bombarderi tipa B-1 Lancer, B-2 Spirit i B-52 Stratofortress, koji su za tu priliku uzletjeli s britanskih baza na malenom atolu Diego Garcia, smještenom usred Indijskog oceana (jedna od posljednjih britanskih kolonija u Indijskom oceanu).

Ruski carski par koji je inkognito obišao Europu (1776.)

Dana 7. listopada 1776. godine održano je vjenčanje ruskog carevića Pavla s njemačkom princezom Sofijom Marijom Dorotejom od Württemberga. U to vrijeme Ruskim Carstvom vladala je znamenita carica Katarina II. Velika, kojoj je carević Pavao bio sin i nasljednik. Carica Katarina bila oduševljena što će joj princeza Sofija postati snahom, jer su njih dvije imale mnogo zajedničkog. Naime, Katarina II. Velika također je rođenjem bila njemačka princeza, a dijelile su i slično obrazovanje te kulturu.

Carević Pavao i njegova supruga, sada s titulom velike kneginje, obišli su Europu tijekom 1781. i 1782. godine. Putovali su inkognito kao grof i grofica Severni, što im je omogućavalo da izbjegnu službeni protokol. Naime, protokol o primanjima carskih i kraljevskih osoba u stranim zemljama često je zahtijevao ceremonijalne obaveze koje su oduzimale mnogo vremena i zahtijevale znatan napor.

Pavao i njegova supruga inkognito su obišli, između ostaloga, Poljsku, Austriju, Italiju, Francusku, Nizozemsku i Njemačku. U Austriji su se susreli s carem Josipom II., koji je Sofiju opisao kao superiornu svom suprugu.

Pobuna u logoru Auschwitz-Birkenau (1944.)

Logor Auschwitz II u mjestu Birkenau bio je najveći u kompleksu Auschwitz. To je bio logor za istrebljivanje (njem. Vernichtungslager), u kojem se zatvorenike ubijalo u plinskim komorama pomoću plina Zyklon-B. Računa se da je u tom logoru ubijeno preko milijun ljudi, i to 96.000 Židova, 75.000 Poljaka i 19.000 Roma. Tijekom 1943. organizirale su se u tom logoru skupine pokreta otpora. Dio zarobljenika u svakom logoru radio je kao radna snaga u plinskim komorama i krematorijima. Ti su radnici bili odvojeni od ostalih zarobljenika i imali su pristup oruđu za rad. Dana 7. listopada 1944. godine jedna skupina takvih radnika izvela je ustanak. Napali su SS-ovske čuvare pomoću sjekira, čekića i drugog oruđa, te pomoću ručno napravljenih granata.

Savladali su grupu SS-ovaca i digli u zrak jedan od krematorija. To su učinili pomoću eksploziva koji su u logor prokrijumčarile zarobljenice zaposlene u tvornici oružja. U akciji su stotine zatvorenika uspjele pobjeći iz logora, no ubrzo su svladani akcijom izvana, da bi zatim svi bili pogubljeni. Tako se taj pokušaj ustanka i bijega pokazao potpunim promašajem. Inače, bilo je i individualnih pokušaja bijega iz Auschwitza. Poznata su barem 802 pokušaja, od kojih je 144 bilo uspješno. Za svakog pobjeglog zatvorenika SS-ovci bi uzeli desetoricu i osudili ih na smrt glađu.

Povijest.hr

 

PODIJELI