Lav sa sjevera poginuo u Bitki kod Lützena (1632.)
Bitka kod Lützena u kojoj je poginuo švedski kralj Gustav Adolf II., zvanLav sa sjevera, dogodila se 6. studenog 1632. godine. Bitka se odigrala u sklopu krvavog Tridesetogodišnjeg rata, u kojem su se sukobljavale protestantske i katoličke snage.
Naime, švedski kralj je još od 1630. godine pustošio područjem Svetog Rimskog Carstva, a 1631. teško je porazio carsku vojsku u Bitki kod Breitenfelda nakon čega je prodro u Bavarsku i zaprijetio samom Beču. Tada je car Ferdinand II. za zapovjednika katoličkih snaga postavio generala Wallensteina koji je do tada bio u nemilosti. Wallenstein je s vojskom upao u Sasku, saveznicu Švedske, čime je navukao Gustava Adolfa natrag na sjever.
Dvije vojske susrele su se kod gradića Lützena blizu Leipziga u Saskoj. Carska vojska brojala je 25.000 ljudi, dok je Gustav Adolf raspolagao sa 18.000 Šveđana i saveznika (Finci, Sasi…), uz to Wallenstein je čekao i pojačanje od 8.000 vojnika predvođenih feldmaršalom Pappenheimom. Bitka je započela u 11 sati, nakon što se razišla magla, silovitim jurišem finske konjice potpomognute kanonadom iz topova i mušketa. Protestantska konjica uspjela je zaobići Wallensteinovu vojsku te vršiti pritisak s leđa, ali tada je stigao Pappenheim s pojačanjima i odbio napad. Carska vojska je krenula u protunapad, a saveznička vojska se počela povlačiti. Tada je u središte bitke dojahao sam Gustav Adolf i zaustavio povlačenje. Došlo je do neviđenog krvoprolića na obje strane, a u jednom trenutku kralj je ubijen što je paraliziralo njegovu vojsku. I kada se činilo da će obezglavljena švedska vojska pobjeći s poprišta bitke došlo je do neočekivanog preokreta.
Naime, carski vojnici su mrtvo tijelo Lava sa sjevera izmrcvarili i opljačkali, a kada su to vidjeli švedski vojnici su pomahnitali i pod vodstvom kneza Bernharda od Saxe-Weimara krenuli u mahniti juriš. Konačno u 17 sati osvojili su brdo na kojem je bilo carsko topništvo i podigli švedsku zastavu. Ostavši bez topničke potpore Wallenstein se s ostatkom svoje iscrpljene i demolizirane vojske povukao. Šveđani i saveznici su pobijedili, ali su to skupo platili – izgubili su 6.000 vojnika i kralja, dok je carska strana imala 3.500 mrtvih.
U Bitki kod Lützena u sastavu carske vojske sudjelovali su i hrvatske trupe, sastavljene od pješaka i lake konjice iz Vojne krajine, koje su bile prekaljene u neprestalnom ratovanju s Osmanlijama. Osim po svojoj hrabrosti i ratnoj vještini bili su zapamćeni i po nemilosrdnosti. Uostalom, cijeli Tridesetogodišnji rat bili su strah i trepet na bojištima od Baltičkoga mora do Bavarske tako da je nastala izreka: „Sačuvaj nas bože gladi, kuge i Hrvata“, koja se nalazi na protestantskoj katedrali u Magdeburgu. Postoji i legenda da su upravo hrvatski vojnici ubili Gustava Adolfa, ali to ne odgovara povijesnim činjenicama. Naime, hrvatske trupe nisu bili na dijelu bojišta gdje je poginuo švedski kralj.
Piše: Dražen Krajcar
Abraham Lincoln izabran za američkog predsjednika (1860.)
Šestog studenog 1860. godine izabran je Abraham Lincoln za 16. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država kao prvi republikanac na toj dužnosti. Pobijedio je kandidate Stephena A. Douglasa, Johna C. Breckinridga i Johna Bella. Dobio je većinu glasova u sjevernim državama, dok je na jugu većinu imao Breckinridge. Južne države su najavile kako će napustiti SAD prije nego Lincoln bude ustoličen za predsjednika.
To se doista i dogodilo, prva se odvojila Južna Karolina, a za njom su slijedile Florida, Mississippi, Alabama, Georgia, Louisiana i Texas. Svih tih sedam država napustilo je SAD prije nego je Lincoln preuzeo predsjedničku funkciju. Kasnije su se Konfederaciji pridružile još i Virginija, Arkansas, Tennessee i Sjeverna Karolina te je sljedeće godine izbio krvavi Američki građanski rat.
Prije nego je postao predsjednik Lincoln je osam godina bio u Zastupničkom domu Illinoisa te dvije godine u američkom Kongresu. U Kongres nije ponovo izabran jer se protivio meksičko-američkom ratu.
Kao predsjednik ostao je upamćen zbog oslobađanja robova, pobjedi u Građanskom ratu, jačanju savezne vlade i moderniziranju gospodarstva.Danas se smatra jednim od najuspješnijih i najvažnijih američkih predsjednika u povijesti.
Piše: Dražen Krajcar
Johann Sebastian Bach završio u zatvoru (1717.)
Znameniti glazbenik Johann Sebastian Bach zatvoren je u njemačkom gradu Weimaru 6. studenog 1717. godine jer je pao u nemilost tamošnjih vlasti. Naime, Bach je želio prekinuti svoju službu koncertnog majstora (njem. Konzertmeistera) u Weimaru, kako bi preuzeo novo zaposlenje kod kneza Leopolda od Anhalt-Köthena. Zbog tog neproceduralnog načina napuštanja pozicije Bacha su stavili u zatvor. Napomenimo, Weimar je u Bachovo vrijeme bio glavni grad malene državice zvane Sachsen-Weimar. Vladar te državice bio je tada vojvoda Ernest Augustus I von Sachsen-Weimar.
Bachu su u trenutku zatočenja bile 32 godine i imao je četvero djece. Iz zatvora su ga ipak pustili nakon otprilike mjesec dana, a također je razriješen službe. Nakon puštanja iz zatvora zaposlio se kod spomenutog kneza Leopolda od Anhalt-Köthena. U gradiću Köthenu, koji se nalazi otprilike između Berlina i Erfurta, Bach je zatim radio oko šest godina.
Termonuklearna bomba potaknula prvu akciju Greenpeacea (1971.)
Najjači američki podzemni nuklearni test u povijesti izveden je 6. studenog 1971. godine. Detonirana je termonuklearna bomba snage 5 megatona, što odgovara eksploziji 5 milijardi kilograma klasičnog eksploziva TNT-a. Ta je bomba bila gotovo 400 puta jača od one bačene na Hirošimu 1945. godine.
Podzemna eksplozija izvedena je na otoku Amchitka jugozapadno od Aljaske. Riječ je o jednom od otoka u Aleutskom otočju, nedaleko od datumske granice na sjevernom dijelu Tihog oceana.
Podzemni test izazvao je val nezadovoljstva u javnosti, pogotovo kod ljudi koji se bore za zaštitu prirode. Naime, postojao je strah da će tako snažna podzemna eksplozija imati posljedice na Zemljinu koru, uključujući teoretski moguće potrese i tsunamije.
Poznati pokret Greenpeace ima svoj korijen upravo u angažmanu oko pokušaja sprečavanja pokusa na Amchitki. Naime, za tu je priliku osnovan odbor Don’t Make a Wave, koji je kasnije prerastao u organizaciju Greenpeace. Taj odbor ipak nije uspio odgovoriti predsjednika Nixona od detonacije bombe.
Izvor: Povijest.hr
