Leon XIII. – najstariji papa u povijesti (1810.)
Vincenzo Gioacchino Raffaele Luigi Pecci, pripadnik talijanske grofovske obitelji, postao je papa Leon XIII. na konklavi 1878. godine. Rodio se drugog ožujka 1810. godine u gradiću Carpineto Romano, koji se nalazi pedesetak kilometara od Rima, u smjeru Napulja.
Izabran je za papu kad mu je bilo 67 godina. Budući da je imao vrlo dug pontifikat od čak 25 godina i 150 dana, postao je najstariji papa u zabilježenoj povijesti Katoličke Crkve. Naime, zasad je Leon XIII. jedini papa u zabilježenoj povijesti koji je bio stariji od 90 godina. Dapače, Leon XIII. doživio je čak 93 godine i 140 dana, a premda je rođen početkom 19. stoljeća, umro je tek u 20. stoljeću (1903. godine).
Papa Leon XIII. zaslužan je za promoviranje molitve krunice i nošenja škapulara. Bio je i prvi papa u povijesti čiji je glas snimljen nekim uređajem. Snimka njegova glasa pri molitvi Ave Maria može se danas skinuti s interneta. Ujedno je Leon XIII. bio i prvi papa koji je snimljen filmskom kamerom. Posvetio je čitav svijet Presvetom Srcu Isusovom. Izdao je i znamenitu encikliku Rerum Novarum.
Napoleon imenovan vrhovnim zapovjednikom Italiji (1796.)
Mladi Napoleon Bonaparte imenovan je za vrhovnog zapovjednika francuske vojske u Italiji drugog ožujka 1796. godine. Na francuskom taj je položaj glasio Général en chef de l’Armée d’Italie. Napoleonu je u to doba bilo samo 26 godina, pa je prilično neobično da mu je dano zapovjedništvo nad čitavom jednom armijom, čiji je puni sastav brojio više od 63.000 vojnika.
Zanimljivo je da se Napoleon svega tri dana kasnije, dok se pripremao za odlazak na bojište u Italiju, oženio sa slavnom Jozefinom de Beauharnais. Ona je bila čak 6 godina starija od njega i bila je već udovica. Postoji teorija da je upravo Jozefinin utjecaj osigurao Napoleonu zapovjedništvo u Italiji, jer je ona već od prije bila bliska s moćnim Barrasom – glavnim direktorom tadašnje francuske vlade poznate pod nazivom Direktorij.
Napoleon i Jozefina nisu imali pravi medeni mjesec, jer je on samo dva dana nakon vjenčanja napustio Pariz i zaputio se prema talijanskom bojištu. Već krajem istog mjeseca odnio je prvu pobjedu u Italiji – u Bitki kod Montenottea.
B-50A izveo prvi let oko svijeta bez stajanja (1949.)
Drugog ožujka 1949. dovršen je prvi let u zrakoplovom oko svijeta bez stajanja. Radilo se o pothvatu Američkog ratnog zrakoplovstva izvedenom pomoću bombardera Boeing B-50A Supertvrđava (eng. Superfortress). Ukupno je na bombarderu bilo 14 članova posade, pod zapovjedništvom satnika Jamesa Gallaghera.
Let oko svijeta trajao je 94 sata i jednu minutu, a tijekom njega prijeđeno je 37.742 kilometara. Početak i kraj leta bili su u zrakoplovnoj bazi Carswell u Teksasu. Dakako, toliko dug let nije bio izvediv bez napajanja gorivom pa je ono vršeno u zraku tijekom leta. Naime, gorivo je punjeno na čak četiri mjesta – nad Azorskim otočjem, nad Saudijskom Arabijom, nad Filipinima i nad Havajima.
Bombarder kojim je izvršen let zvao se Lucky Lady II, a bio je tipa Boeing B-50A. Ti su zrakoplovi bili vrlo slični bombarderima tipa Boeing B-29, pomoću kojih je izvršeno bombardiranje Hirošime i Nagasakija nuklearnim bombama oko 3 i pol godine ranije. Glavnu razliku između B-50 i B-29 predstavljali su motori, jer je B-50 posjedovao znatno snažnije motore tipa Pratt & Whitney R-4360 Wasp Major. Ti novi motori predstavljali su zapravo vrhunac razvoja velikih klipnih zrakoplovnih motora u povijesti, jer su praktički svi kasniji veliki zrakoplovi koristili mlazne ili turbopropelerske motore (pokretane turbinom, a ne klipovima).
Svaki od motora Pratt & Whitney R-4360 Wasp Major posjedovao je čak 28 cilindara složenih radijalno (zvjezdasto), a razvijao je oko 3000 konjskih snaga. Zanimljivo je da je taj isti tip motora bio ugrađen i u divovski zrakoplov H-4 Hercules ekscentričnog bogataša Howarda Hughesa (taj je zrakoplov imao čak 8 takvih motora).
Vasco da Gama doplovio do Mozambika (1498.)
Dana 2. ožujka 1498. portugalski pomorac Vasco da Gama doplovio je do područja današnjeg Mozambika. Radilo se o prvom kontaktu Portugalaca s tim područjem, koje će kasnije stoljećima biti portugalska kolonija. Vasco da Gama doplovio je u okolinu Otoka Mozambika, po kojem je kasnije ime dobila i cijela država. Riječ je o razmjerno malom otoku, površine samo stotinjak hektara, no upravo je taj otočić postao jezgrom iz koje se politički upravljalo golemim zaleđem.
Vasco da Gama sastao se sa sultanom Mozambika, koji je bio muslimanske vjeroispovijesti. Navodno se Vasco da Gama pritom bio prerušio u muslimana iz straha od moguće negativne reakcije lokalnog stanovništva prema kršćanima. Ponudio je sultanu darove od robe koju je imao na brodu, no, budući da se radilo o tričarijama, nije uspio steći naklonost.
Na kraju je morao otploviti s Otoka Mozambika pucajući topovima s broda. Nastavio je putovati preko istočne afričke obale prema Indiji, u koju je stigao u svibnju iste godine. Premda je taj prvi kontakt Portugalaca s Mozambikom bio neuspješan, oni su već nekoliko godina kasnije uspjeli podjarmiti to područje i zadržali su ga pod svojom kontrolom sve do druge polovine 20. stoljeća.
Izvor: Povijest.hr
