SVI SVETI
Izabran papa Julije II. na najkraćoj konklavi (1503.)
Dana 1. studenog 1503. izabran je papa Julije II., rođenim imenom Giuliano della Rovere. Zanimljivo je da je konklava na kojoj je izabran bila najkraća u povijesti. Trajala je samo oko deset sati, a održana je u noći s 31. listopada na 1. studenog 1503. godine. Kratkoća konklave bila je, između ostaloga, uzrokovana i činjenicom da je prethodni papa Pio III. preminuo nakon pontifikata od samo 27 dana.
Kardinali s konklave na kojoj je bio izabran Pio III. nisu, stoga, stigli otići daleko od Rima u trenutku kad je taj papa preminuo pa su se mogli u kratkom vremenu vratiti i na brzinu izabrati Julija II. za novog papu. Na konklavi je bilo prisutno ukupno 38 kardinala, a navodno su za Julija II. glasovali svi osim dvojice – njega samog i francuskog kardinala Georgesa d’Amboisea (koji je navodno bio drugi glavni kandidat za papu).
Papa Julije II. pripadao je obitelji della Rovere, jednoj od rijetkih koja je tijekom povijesti dala dvojicu papa (osim Julija II. još i Siksta IV., koji se zvao Francesco della Rovere, a po kome je nazvana znamenita Sikstinska kapela). Na talijanskom jeziku riječ „rovere“ označava vrstu hrasta, a obitelj della Rovere doista je u svom grbu imala hrast.
Prvo putovanje kroz Magellanov tjesnac (1520.)
Dana 1. studenog 1520. španjolska flota pod vodstvom Ferdinanda Magellana plovila je kroz morski prolaz kasnije nazvan Magellanovim tjesnacem. Magellan je tom tjesnacu dao ime Tjesnac/Kanal Svih Svetih (šp.Estrecho/Canal de Todos los Santos) jer 1. studenog Katolička Crkva slavi blagdan Svih Svetih. Ipak, kasniji su moreplovci taj tjesnac prozvali Magellanovim prolazom, u čast otkrivaču.
Magellanova se flota sastojala izvorno od pet brodova, od kojih je vodeći bio Trinidad (hrv. Trojstvo), istisnine stotinjak tona. Kroz spomenuti je morski prolaz flota prolazila tijekom prilično dugog razdoblja od gotovo 40 dana. Tad je imala još samo četiri broda jer je jedan nedavno prije toga bio uništen u iznenadnoj oluji. Tek su krajem studenog izašli iz tjesnaca na Tihi ocean, kojem je upravo Magellan dao ime (španj. Mar pacifico tj. Tiho more, zbog prividne mirnoće koju su doživjeli na ulasku u taj ocean). Tijekom prolaza jedan od Magellanovih brodova je dezertirao te se vratio u Španjolsku, tako da ih je ostalo samo tri. Na kraju se u Španjolsku vratio samo najmanji brod Victoria sa 18 mornara.
Prvo useljenje u Bijelu kuću (1800.)
Bijela kuća u Washingtonu, D.C. građena je 8 godina. Naime, nakon pobjede u Ratu za nezavisnost, Amerikanci su odlučili izgraditi niz zgrada za potrebe savezne administracije u Washingtonu, a u međuvremenu je glavnim gradom privremeno postala Philadelphija, gdje se nalazila i privremena predsjednička rezidencija (kasnije je pretvorena u hotel, a zatim porušena).
Gradnja Bijele kuće je koštala ukupno 232.371 dolara. Na gradnji je bilo zaposleno dosta robova i Europljana koji još nisu imali američko državljanstvo. Glavni arhitekt bio je Irac James Hoban. Isprva se zgrada nije zvala Bijela kuća nego Predsjednikova palača (engl. President’s Palace) ili Predsjednikova kuća (engl. President’s House).
Legenda kaže da je bijelu boju dobila predsjednička rezidencija tek nakon požara 1814. godine, kad je trebalo prekriti tragove dima bijelom bojom. To nije istinita priča, jer je naziv Bijela kuća korišten već 1811., dakle 3 godine prije požara. Prvi stanovnik Bijele kuće bio je predsjednik John Adams, koji se u nju uselio 1. studenog 1800. godine. Ostao je prilično kratko jer ga je iduće godine na dužnosti naslijedio Thomas Jefferson. Pomalo zaprepašten veličinom zgrade, izjavio je da je “dovoljno velika za dva cara, jednog papu i velikog lamu”.
Piše: Boris Blažina
Moćni francuski kralj Filip II. August (1179.)
Jedan od najmoćnijih vladara Francuske u srednjem vijeku Filip II. August okrunjen je 1. studenog 1179. godine. U trenutku dolaska na vlast imao je samo 15 godina, a raspolagao je iznimno malenom kraljevskom domenom (područjem nad kojim kralj ima izravnu vlast i s kojeg ubire prihode). Naime, veći dio države bio je u rukama kraljevskih vazala – feudalaca – koji su po bogatstvu i moći nadmašivali i samog kralja. Filip II. August uspio je tijekom svog 43-godišnjeg vladanja uvišestručiti površinu kraljevske domene (uvećala se na površinu čak četiri ili pet puta veću od one koju je naslijedio).
U svojoj politici vodio se dvama načelima:
1. Ja sam kralj, a nitko nije iznad kralja;
2. Engleska koja u posjedu ima pola Francuske je naš smrtni neprijatelj s kojim nikad ne može biti mira. Služeći se samo s te dvije dogme Filip postaje najmoćniji europski vladar.
Na početku njegovog vladanja kraljevska domena bila je ograničena praktički na Pariz i okolicu (uglavnom na područja južno od Pariza, u smjeru rijeke Loire). Filip II. August dodao je kraljevskoj domeni cijelu Normandiju, pokrajine Touraine, Anjou, Saintonge, kao i znatan broj drugih područja.
piše: Dražen Krajcar
Izvor: Povijest.hr
