Crkva ima izbor postati režimska ili biti mučenička i priznavateljska.
Piše: Zlatko Marinac
Ne želim vjerovati da je papa Franjo toliko toga činio i govorio po samoj svojoj volji. Ali, ako jest, Gospodin će mu dati potrebna objašnjenja, kad bude pitao kojim je to interesima podredio interese Kraljevstva Božjeg. On nije običan čovjek, ne obnaša svjetovnu vlast pa da se zato nastoji svidjeti svima i svakome, nego je odgovoran prema Istini za koju je sam Krist prolio Krv, a po Kristovom primjeru i nebrojeni svjedoci, koji se ni za što i ni zbog čega nisu željeli odreći istine, koju govori sama Riječ Božja i potvrđuje učiteljstvo Crkve. Papu ću poslušati bez ikakve rezerve, uvijek kada budem znao da govori istinu, a kad bude govorio, učinio ili živio različito od onoga što je govorio i zapovjedio živjeti Isus, dužan sam reći da to tako nije, svidjelo se to kome ili ne. Odgovornost za istinu daleko je veća od rizika kojim ćemo se izložiti kada zbog te istine ispadamo čudaci ili luđaci. Papa mora govoriti i djelovati prema onome što su govorili Isus i apostoli i učiteljstvu Crkve. Tu kompromisa, koji dovode u sumnju istinitost Božje Riječi i istina vjere, ne smije biti. Po svim papinim istupima koji su u najmanju ruku vrlo zbunjujući, Božja Riječ, Učiteljstvo Crkve pa i njeno mistično iskustvo, rezolutni su i ne ostavljaju prostora za drugačije promišljanje i mnoge druge vrlo dvojbene izjave. Jedno je istina sadržana u Svetom pismu i učiteljevu Crkve, a drugo je servilnost prema tko zna čijim interesima.
Začuđujuća je silina kojom se kršćanima nastoje nametnuti filozofske teorije i hipoteze koje nastoje prikazati nerazumno kao razumno, s tom izlikom da je razum jedini kriterij istine, ne bi li barem djelomično oslabili snagu Svetog Pisma. Sljedeća je podvala tobožnje prihvaćanje Svetog Pisma, ali bez svjetla njegove istine, uz izliku da svatko može čitati i tumačiti Božju Riječ, bez da se pri tome nitko ne naslanja na Predaju i Učiteljstvo Crkve, nego kao relevantnu uzima vlastitu interpretaciju. Sasvim je jasno da crkvena masonerija, na čije djelovanje upozorava Otkrivenje (Otkrivenje 13,11-15), predano radi na tome da produbi razdor, koji je nastao zbog mnogobrojnih ujeda đavla u samo srce Crkve, jer hoće dušama ljudi ugasiti Božanski život Kristov, da bi namjesto Krista ljudima ponudili idola i lažnu Crkvu Antikristovu. Što se tiče međureligijskog i ekumenskog dijaloga, mnogi povlače paralele s papom Franjom i Benediktom Šesnaestim i svetim Ivanom Pavlom Drugim, ali ono što čini značajnu razliku između njega i prethodne dvojice jest da su oni poštovali i uvažavali razlike između religija i kršćanskih Crkava i kršćanskih zajednica međusobno. Poštovanje i uvažavanje nikako ne znači i brisanje razlika. Brisanje razlika među religijama ne znači miroljubivost, toleranciju i slično, nego znači osuđenu i od Crkve odbačenu sinkretističku filozofiju. Mislim ovdje na idol Pachamame kao i njegove izjave o mnoštvu i raznolikosti religija, kao i mnoge druge izjave i geste koje zaista navode da pomislim kako njegovo članstvo u Lionsima u Buenos Airesu nije toliko bezazlen i nebitan podatak. Papa svakako jest i politička figura, jer je uz ostalo državni poglavar Vatikana, i moguće je da iz različitih razloga podlegne političkim pritiscima raznih lobija i grupacija, ali se od kršćanskog političara, pa i vjernika svih staleža očekuje životno svjedočanstvo vjere življenjem i ponašanjem u svjetlu istina kršćanske vjere.
U ovoj krizi vjere koja potresa svijet, umanjujući svjetlost i oduzimajući snagu … ispit su savjesti našoj vjeri i ljubavi prema Sinu Božjemu i nebeskoj Majci i Crkvi koja smo i mi sami, ovakvi su događaji istovremeno poticaj ·da osnažimo svoju vjeru i učvrstimo se u milosti, jer mogli bismo i mi biti pozvani na slično svjedočanstvo, koje papa nije prepoznao kod blaženog kardinala Alojzija Stepinca, pa se o njegovom životu konzultira sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, koja ga je i za života osporavala i otežavala mu. Ako kanonizacija kardinala izostane, pa čak i ako bude izbrisan s liste blaženika, Stepinac će za mene ostati jedan od najsvjetlijih likova povijesti kršćanstva u Hrvata, ja ću ga poštovati, hraniti se njegovim riječima i osnaživati njegovom vjerom i djelom i moliti ga da me čuva i podržava i ulijeva mi u srce istu hrabrost. Ni koraka neću uzmaknuti. Kako je lijepo rekao mučenik fra Bernardin Sokol to potpisujem i ja: Kad me budu vodili da me ubiju, povikat ću: ” Živio Krist Kralj i katolička Hrvatska!”
Zbunjujući je i razočaravajući odnos svećenika prema sakramentima, blagoslovima i blagoslovimama u ovoj krizi. Svi se grče oko nabavke cjepiva protiv korone Što se mene tiče, vratite mi svetu misu, sakramente i blagoslove, s ja ću Vama prepustiti injekciju cjepiva, jer ju ja primiti neću.… Ljudi našega vremena previše su zaokupljeni zdravljem i očuvanjem života do te mjere da je kult zdravoga i lijepoga tijela potpuno prevladao duhovni aspekt ljudskosti. U raspravama kod nas, inzistira se na očuvanju života, sve dok ozakonjeni oblici ubojstva ne donose profit. Evanđeoski zahtjev da se vjernost i ljubav Kristu posvjedoče i onda kad je to moguće samo žrtvom vlastitog života i dalje stoji (Mt 10, 39; Mt 16: 25; Mk 8, 35; Lk 9, 24; Lk 17, 33; Iv 12, 25) . Nitko me neće uvjeriti da jedna injekcija može više od sakramenata, blagoslova i blagoslovima u kojima je Bog prisutan i djelotvoran i u kojima neprestano ponavlja sve što je činio otkad je sa Sinaja sišao u Judeju. Što se tiče fetalnih stanica, zastrašujuće je da se za ubojstva nevine djece nalaze razna objašnjenja i opravdanja. Tko može očekivati život i zdravlje iz nečega što je proizašlo iz tako teškog zločina?
Potpuno mi je nevažno hoćete li me zbog moje jednostavne ljudske vjere, ljubavi i privrženosti Bogu i Njegovoj Crkvi proglasiti neukim birtijskim prorokom, vjernikom koji je zaluđen maštom, bolesnikom koji pati od neke psihosocijalne tegobe ili ćete me prije svega toga gledati kao svog brata u vjeri. Ja ću i dalje moliti za Crkvu. Volio bih da se u svom životu i djelovanju vodite primjerom apostola, učenika, đakona, svećenika, biskupa, redovnika i vjernika laika koji su od nastanka Crkve protiv sebe imali prilike, pokvareno društvo, državnu vlast i sve protivštine koje je moguće zamisliti, živeći u takvim okolnostima u kojima ih je i najmanji korak mogao odvesti u ruke tiranima i u strašnu smrt, kao neustrašivi priznavatelji i svjedoci vjere u vjernosti, ljubavi i junaštvu koji su od njihovih srdaca učinili živuće oltare.
Pouzdajem se da će Isusova Božanska blagost i suze Majke Marije spasiti Crkvu i sav svijet od zabluda koje nam prijete.
Evo nekih svetaca koji su se borili s ozbiljnim psihosocijalnim tegobama: sveti Augustin, sveta Ivana Franciska se Chantal, sveta Elizabeta Ana Seton, sveti Ivan od Boga, sveti Ignacije Loyola… Sjetite se da je Isus osjećao smrtnu tjeskobu tako duboku da mu je iz svake pore na tijelu tekla krv…
Moja kritika prema papi ovdje nikako ne znači protivljenje papinstvu, nego dobronamjerno vjerničko bratsko promišljanje o onome što smatram da nije dobro, nije korisno, niti je na spasenje.
( PUT,ISTINA I ŽIVOT – 18.12.2020. )
