Biblija – Prva radosna vijest i židovski Talmud

407

 

Pitanje:
Poštovani,
Javljam Vam se u svezi nekih po meni nejasnih stvari a vezani su uz biblijske tekstove. Konkretno me zanima da mi protumačite prvu radosnu vijest ili ti evanđelje u knjizi Postanka, te da mi objasnite kako Vi gledate i tumačite židovski Talmud.

Odgovor:
Poštovani!
Puno Vam hvala na vašem pitanju i upravo tu temu smatram najznačajnijom biblijskom temom. Da bi razumjeli pitanje o kojem govorite, mislim da bi ukratko trebali proći kroz povijest i nastanak grijeha uopće.

Osnovno pitanje koje nam se nameće je: Kako je počelo zlo i grijeh? Čitajmo u Svetom pismu dva mjesta gdje se opisuje Sotona i ono što je i kako počeo grijeh. U prvom događaju se uspoređuje sa babilonskim kraljem, a u drugom slučaju s tirskim kraljem.

Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: `Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.` A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! Izaija 14,12-15 Ovdje je Sotona uspoređen s kraljem Babilona.

Drugi primjer gdje je Sotona uspoređen s Tirskim kraljem: “Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: `Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oči onih što te motre. Svi koji te poznaju među narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.` Ezekijel 28,11-19.

Ovo nikako nije opis kraljeva, jer neke stvari ipak nisu opis ljudi i njihovih doživljaja. Bog stvara anđele, i među njima i Lucifera. Biblija kaže da je bio u najvećoj časti kao zaklanjač Božje svetosti. Boravio je neprestano u Božjoj prisutnosti.

Jednog trenutka u Luciferovim mislima se pojavljuje zavist, vjerojatno na Božjeg sina. Zlo uvijek počinje u mislima. Zašto se zlo pojavilo, nema objašnjenja, ono i ne postoji, jer ukoliko bi bilo moguće objasniti zlo, onda bi ga se moglo i opravdati. On pokušava podrivati Božji zakon tvrdeći da to nikako nije Zakon ljubavi, jer im uskraćuje apsolutnu slobodu, a to ne postoji. To je anarhija. Postoji jedino sloboda izbora. Sijanje sumnje među anđelima dovodi do kulminacije.

Otkrivenje govori o ratu na nebu: I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.  Otkr. 12,3.4. 7-9.

Taj rat koji je tada počeo, on traje još i danas. Tu su se stvorile tri strane koje su morale stvoriti svoj vlastiti stav po pitanju Božje ljubavi. Bila je to Božja strana- anđeli koji su ostali na Božjoj strani s punim povjerenjem da je Bog ljubav. Druga strana je također Božja strana – ali to su anđeli koji nisu zauzeli svoj jasan stav, i nisu bili sigurni, dali sotona ipak nije u pravu. Treća strana je Luciferova strana 1/3 anđela koji su otvoreno stali nasuprot Bogu tvrdeći da Bog nije ljubav.

Zbog ove neodlučne strane Bog je dopustio Sotoni da i dalje djeluje, kako bi se pokazali rezultati njegovog djelovanja. Međutim tu je uveo jasna i određena pravila, a to je SLOBODA IZBORA. Tu slobodu izbora daje kako Luciferu i njegovim anđelima, tako i ljudima i svim drugim svojim stvorenjima.

Nakon toga Bog stvara našu planetu i čovjeka, očito kao dokaz svoje ljubavi. Stvaranjem naše planete i čovjeka Bog pokazuje da svoju Božansku silu i moć dijeli sa svojim stvorenjima koje je stvorio na svoju sliku. Stvorivši čovjeka, Bog posadi drvo spoznaje dobra i zla. Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti! Postanak 2,15-17.

Ovdje možemo postaviti dva oprečna pogleda na Boga i njegovu ljubav. Prvo je negativno promatranje. Da nije bilo drveta, čovjek ne bi mogao zgriješiti (tada bi Sotona okrivljavao Boga da ne dopušta slobodnu volju, niti slobodu izbora). Bog zabranjuje jesti sa tog drveta. Zabrana jedenja s tog drveta je bila u istinu marginalna, ukoliko se usporedi sa izborom hrane i plodova koja im je bila ponuđena i koju su imali na raspolaganju.

Postoji i tzv. pozitivno promatranje. Ovo nije bilo ograničavanje prvih ljudi. Bog ustvari ograničava Sotonu da može kušati čovjeka samo kod deveta spoznaje, nigdje drugdje to nije bilo moguće. Drvo se moglo i zaobići. Na taj način Bog ostaje dosljedan svom stavu-slobodi izbora, a istovremeno i štiti prve ljude od iskušenja. Čovjek je mogao jesti sa svakog drugog drveta, osim ovog, imao je veliki izbor hrane. Bog upozorava čovjeka na opasnost pogrešnog izbora.  Drvo je bilo na sred vrta, nije ga se moglo ne vidjeti. Očito su ljudi po tom pitanju trebali zauzeti jasan i nedvosmisleni stav.

U ovom opisu se opisuje princip kušnje: Osnovni principi svake kušnje koja nas navodi na grijeh su želje koje možemo podijeliti u tri kategorije.

  • Želja tijela – plod dobar za jelo
  • Želja očiju – za oči zamamna
  • Ponos života – za mudrost poželjna, bit će te kao bogovi, nećete umrijeti, raspoznavat će te dobro od zla.

Božja volja nije bila da čovjek iskustveno upozna zlo, već mu je to želio objasniti intelektualno.

Kakav je princip kušnje? Prvo to je izazivanje sumnje: Manipuliranje poluistinama i negativnim napuhavanjem, „ne smijete jesti ni s jednog drveta“ (napuhavanje onog što je Bog rekao).

Zatim manipuliranje lažima: Neće te vi umrijeti, postat će te kao bogovi (to je laž, jer je plaća za grijeh smrt). Na kraju nije li Bog stvorio čovjeka na svoju sliku.

Manipuliranje istinom:  znat će te što je dobro a što zlo (iskustvena spoznaja grijeha nikad nije trebala biti dio čovjekovog iskustva)

Žena se upušta u raspravu, i pokreće sumnju. Postoje dvije vrste sumnje –pozitivna i negativna.

Negativna sumnja je sumnja u Boga. Eva sumnja u Božja upozorenja, i odjednom joj se čini kao da zmija ima pravo. Sumnja u Boga je ustvari nepovjerenje u Boga ili nevjerstvo.

Pozitivna sumnja. To je sumnja u sve drugo, osim u Boga. Da je Eva ostala vjerna Bogu, tada bi sumnjala u zmijine riječi. Kada zmija kaže jeli istina, da ne smijete jesti ni s jednog drveta, odgovor je trebao biti: ne mi nemamo potrebe jesti s ovog drveta jer nam je izbor plodova koje nam je stvoritelj dao, u istinu velik. Kada je zmija rekla nećete vi umrijeti, Eva je trebala odgovoriti, „ali Bog je rekao da hoćemo.“ Kada je zmija rekla da će te biti kao Bogovi, Eva je mogla odgovoriti, „mi već jesmo stvoreni na Božju sliku, i taj nam je status dovoljan.“

Postati sličan Bogu, ili biti Bog, kada to pokušavamo svojom silom, to je nevjerstvo ili opaki grijeh. Za to često nastaju nasilja, ubojstva, gdje ljudi misle da imaju pravo nekome oduzeti život. Bog će ljudima, onima koji budu u njega vjerovali, vratiti svoju sliku, i ljudsko dostojanstvo, ali to se neće dogoditi nikakvom našom silom, već Božjom intervencijom. Prvo Kristovom žrtvom na križu, a po tom njegovom intervencijom u našem životu.

Tako je nastao grijeh. Koje su njegove posljedice:

Čovjek se opravdava, i to na način da optužuje drugoga ili krivi okolnosti. Adam krivi Evu (posredno Boga), Eva zmiju (posredno Boga). Dolazi do osjećaja srama, i počinje proces otuđenja od Boga, i otuđenja međusobno. Prvi ljudi oblače se u smokvino lišće. Oni žele sakriti različitosti na svom tijelu, jer ih je strah da zbog te različitosti neće biti prihvaćeni. Ta različitost je Bogom dana kao blagoslov, a sada odjednom postaje problem. Kada ljudi prave problem zbog različitosti, onda imaju problem otuđenja i grijeha. Različitost uvijek, ma kakva bila treba biti blagoslov, a nikako problem. Takav strah od Boga uvijek dovodi do otuđenje ili bježanje od Boga.

Kako Bog reagira kada čovjek griješi? Bog prvi traži čovjeka, nije čovjek trčao u susret Bogu nakon grijeha. Bog pita „Gdje si,“ ne zbog toga što ne zna gdje smo, već je to pitanje da sami sebe preispitamo gdje smo, i u kakvom smo stanju. Bog traži uzroke zla, i dobro zna da je uzrok svakog zla zmija ili sotona. On zmiju ne pita „zašto si to uradila?“

Božja prokletstva koja iznosi nad čovjekom i ženom, nikako ne mogu biti prokletstva. Rad ma kakav bio, on nikada nije bio prokletstvo. Čovjek koji radi, on nema vremena za smišljanje zla. To se događa uvijek onima koji ne rade. Rađanje djece nikada nije bilo prokletstvo, već je to uvijek bio blagoslov. Ono što Bog govori je ustvari proročki nagovještaj posljedice grijeha.

Bog oblači Adama i Evu u krzno. Da bi ih mogao obući, netko drugi mora umrijeti (životinja). Kada Bog Pokriva posljedice grijeha, onda On daje svoj život za to.

Čovjekovim grijehom, Sotona je bio uvjeren da je Boga doveo u mat poziciju. Ukoliko Bog oprosti Adamu i Evi, i pokaže im ljubav ili milost, tada Bog neće biti pravedan kao što je tvrdio. Ukoliko Bog kazni Adama i Evu, onda Bog neće biti milostiv, i neće biti Bog ljubavi kao što je rekao. Očito ne može ljubav i pravda ići zajedno. Međutim Bog je imao nešto što Sotona nije znao. To je plan spasenja. To je prva radosna vijest koje je izgovorio sam Bog. Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. Postanak 3, 14-15.

To je prvi nagovještaj plana spasenja čovjeka. Tog trenutka Sotona je shvatio da je izgubio rat. Bog je dozvolio da Sotona pokaže u povijesti ovog svijeta i svemira u opće kakvo bi njegovo upravljanje bilo da je ostvario ono što je želio. Da je Bog odmah ubio Sotonu i njegove sljedbenike, svi bi ostali Bogu služili iz straha. Da je Bog stvorio nepogrešiva bića, opet ona ne bi bila slobodna, već bi to bili automati. Bog je ljubav, i svi koji prihvate Boga, bit će to njihov slobodan izbor, jer su Boga prepoznali kao Boga ljubavi i milosti. Ljubav se ne može narediti.

Isus Krist prije nego je platio svojim životom naš otkup, bio je kušan istim principom, željom tijela – pretvori kamenje u kruhove, ponosom života– skoči s hrama da dobiješ slavu, želja očiju – pokloni se i sve će biti tvoje. Isus je pobijedio tamo gdje je Adam pao, samo u gorim uvjetima.

Bog ne tolerira grijeh, on ga prašta, i to osobno plaća. Radosna vijest je da zbog naših grijeha ne moramo umrijeti, jer je za njih umro Krist.

Što se tiče talmuda, tu vam ne mogu dati neki suvisli odgovor jer ne čitam talmud. Za mene je osobno Sveto pismo jedini i pravi izvor informacija o Bogu i Njegovoj ljubavi.

Eto toliko za sada. Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno se obratite i pokušat ćemo vam na njih odgovoriti.

Neka vas dobri Bog blagoslovi

Zvonko

PODIJELI