Iv 6,60-69

 

 

 

 

Nepovjerenje slušatelja moralo je jako zaboljeti Isusa. Imao je uvid u njihova srca. Mrmljanje i sablažnjavanje ipak duboko ranjava. Isus nudi sebe, a neki od slušatelja, pa čak i od učenika odbijaju taj dar. Oni su tražili sebe, a ne Isusa. Zato odbijaju prijateljsku blizinu. No, Isus se ne razočarava u čovjeka, on ostaje vjeran i dalje ispočetka nudi sebe. S pravom Isus iščekuje povjerenje prema svemu što govori. Teško mu je kada nailazi na nevjeru i ljudsku neodlučnost. Ovaj ključni događaj zaokružuje Isusov govor o istinitom kruhu, u kojem prepoznajemo sv. pričest, dar sjedinjenja s Bogom. Biti s Isusom znači prihvatiti njegov poziv na blagovanje njegova tijela i primanje njegovih riječi.
Isusov govor mnogima se učinio neprihvatljivim i tvrdim. Isus se činio zahtjevnim učiteljem. Otišli su. Okrenuli su Isusu leđa. Izabrali su zlo. Vrlo znakovita je činjenica da se izviješće o odlasku učenika i ostalih slušatelja nalazi u najdužem Ivanovom šestom poglavlju i to u šezdeset šestom retku. To me osobno podsjeća na biblijsku brojku, koja simbolizira sotonu. Prema tome, čovjek koji odlazi od Isusa, odbija njegovo tijelo kao hranu, usmjerava svoje korake k zlu, k propasti.
Isus pita svoje apostole „da možda i vi ne kanite otići?“ Krist im je bio sve. Oni su ostavili sva svoja bogatstva i krenuli za njim. Na tom putu je uzaludno okretati glavu unazad. Vjerojatno ni učenici nisu do kraja shvaćali Isusovu poruku, ali su osjetili da nemaju kamo poći, da srce pripada Isusu. Osjećali su blizinu i snagu koja je izlazila iz njegovih riječi. Takvog učitelja još nisu upoznali. Zato su se opredijelili za Isusa, jer su znali da ih neće iznevjeriti. Zato Petar izgovara ove riječi od srca: „ Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga, ti si Bog.“ Petar je rekao sve na vrlo jednostavan način. Tako je izrazio svoje povjerenje i poslušnost Isusu. Učinimo njegove riječi našima.
Poslušnost nam se čini teškom, zastarjelom riječju. Zaziremo od poslušnosti. Ne volimo je jer se povezuje s odricanjem i žrtvom. Neki su poslušni samo zbog plaće, ali u srcu tako ne osjećaju. Međutim, poslušnost nije ropstvo i znak nezadovoljstva, nego poslušnost je sloboda i ljubav. Poslušnost Bogu je najveća vrlina. U njoj se sadrži i povjerenje i ljubav. Često slušamo Isusa. Poznajemo napamet i čitave biblijske dijelove. Ali, gdje je naše srce? Je li Isus naša jedina alternativa? On nikada nije prevario. Svima je činio dobro. Njegova je jedina želja da ga poslušamo s ljubavlju.
Biti s Isusom znači prihvatiti njegove riječi u poslušnosti. Čini se da su mnogi izgubili orijentir svoga hoda. Otišli su u svojem pravcu imajući svoje planove i vidike. Sada traže prave koordinate, ali ne nalaze. Izvan Isusa nije moguće pronaći život. Bez poslušnosti nema istinite slobode. Kako bi bilo divno da shvatimo Isusovu poruku i da se zagledamo u njegovu poslušnost Ocu. Koliki bi brakovi napredovali kroz uzajamnu poslušnost… koliki bi ljudi pronašli sreću….
Život svoj izvor ima u komadu kruha. To je Isusovo tijelo. Tako se ukomponirao u ovaj svijet da bez njega nema života. Otići nekome drugome, uzrok je duhovne i vječne smrti. Zato Isus nudi sebe. On je među nama na dohvat ruke. U pričesti i svojoj riječi. Samo u njemu postajemo poslušni Bogu i drugim ljudima.

 

Pater Arek Krasicki

 

PODIJELI