Alojzije Stepinac, jedan od dramatično najznačajnijih likova Crkve tišine, Crkve u Hrvatskoj koja je bila proganjana, ušutkivana i prisiljavana na nedjelovanje, sve to od strane komunističkog režima koji je više od pola stoljeća terorom dominirao nad zemljama Istočne Europe.
Progonjen, iz kućnoga pritvora, pozivao je svoje vjernike na otpor, na odvažnost i beskompromisnu vjernost Crkvi: “Pod svaku cijenu, pa makar i po cijenu života, ako bi se to pokazalo nužnim, ostanite vjerni Crkvi Kristovoj, čiji je vrhovni pastir nasljednik Petrov”.
Tu je vjernost i sam očitovao, ako ne već smrću, a ono životom obilježenim trpljenjima i progonstvima.
Alojzije Stepinac rođen je 08. svibnja 1898., u mjestu Brezarica u župi Krašić. U sjemenište je ušao vrlo mlad, teologiju je diplomirao u Rimu, gdje je 26. listopada 1930. zaređen za svećenika.
Četiri godine kasnije, kada je imao samo 36 godina, papa Pio XI., imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije, dok je 1937. postavljen za titularnoga nadbiskupa zagrebačke mjesne Crkve. Kao geslo i program svoga biskupstva odabrao je redak iz Psalma 31: “In Te, Domine, speravi” (“U Tebe se, Gospodine, uzdam”)
Ostao je vjeran tome geslu, čak i u povijesnim trenucima u kojima je svako uzdanje bilo stavljeno na tešku kušnju. Znalački se suočavao s izazovima povijesti, uvijek pokazujući na Evanđelje kao jedinu obranu i jamstvo ljudske osobe, njene slobode i dostojanstva, što ih je jednopartijska ideologija, kojom su se nadahnjivali moćnici njegove zemlje, nijekala na razne načine. U njemu su zaštitnika imali svi progonjeni zbog rasističkih, nacionalističkih ili pak klasnih ideologija.
U trenutku kada je mit o rasi u Europi slavio svoje najtragičnije “liturgije” (1942.), oštro se suprotstavio riječima: “Tvrdim kako svaki narod i svaka rasa na zemlji imaju pravo na život i ophođenje dostojno čovjeka. Svi, bilo Romi ili pripadnici neke druge rase; crnci iz Afrike ili Europljani, “mrski” Židovi, kao i “nadmoćni” arijevci, imaju pravo reći “Oče nas, koji jesi na nebesima”. Ako im je Bog dao to pravo, koja ga ljudska vlast smije zanijekati?”.
Kako to pravo za one najsiromašnije ne bi ostalo tek mrtvo slovo na papiru, stavio je na raspolaganje Crkvena dobra. Na pastoralnome polju otvarao je nova župna središta, pružao odgovarajući prostor katoličkom tisku i promicao organizaciju katoličkih udruga u skladu s načelima učiteljstva Crkve, kako bi na taj način ojačale kršćanske zajednice. Svoje je propovijedi i katehezu usmjerio k ponovnom otkrivanju biblijskih izvora vjere i Crkvenoga nauka.
Jedan od ciljeva bio mu je i iskorijeniti psovke i ukinuti praksu vršenja pobačaja, pozivljući vjernike neka u Euharistiji pronađu snagu za borbu i oporavak. Često bi ponavljao: “Vjerujem kako će se Rusija obratiti i kako će na Kremlju biti podignut Gospin kip”.
Izvukao je redovništvo iz stanovite izolacije, uključujući ga u djelatan život pastorala i milosrdne ljubavi. U sukobima s različitim političkim sustavima koji su slijedili jedan za drugim u njegovoj zemlji, branio je temeljna prava ljudi, na isti način kao i slobodu i božansko porijeklo Katoličke Crkve. Čvrsto joj odan, borio se kako ne bi pala u ropstvo komunističke ideologije, niti se pak odijelila od Rima u tzv. “nacionalnu Crkvu” u službi režima, kao što su neki htjeli.
Upravo zbog vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi, protiv njega je podignut politički proces, koji se okončao 11. listopada 1946., osudom na 16 godina zatvora. Sucima koji su ga osudili, rekao je: “Znajte kako je Isus Krist Bog! Za Njega sam u svakom trenutku spreman umrijeti”. Svojim je čvrstim stavom pred sucima na procesu nadbiskup Stepinac pokazao kakva je njegova kršćanska vjera – vjera u jednu Osobu, Isusa, Čovjeka i Boga, koji živi u Crkvi, svome Mističnome Tijelu, te je jamstvo života kojeg mu nitko ne može oduzeti. Trpljenja i poniženja samo su snažila njegovu vjeru, potpomognutu molitvom u kojoj je čitava Crkva bila ujedinjena s biskupom Rima.
U golemu otporu sto ga je pružao progoniteljima, samoga je sebe, kao i druge, poticao na vjernost riječima: “Gdje je Petar, tamo je Crkva!” Sve je svoje uzdanje stavio u Gospodina: “Oluja ce proći, Bog ostaje vječno!” Bio je u to uistinu duboko uvjeren.
“Moje je zdravlje krhko” – pisao je 1958., iz kućnoga pritvora u Krašiću – “i pitanje je hoću li se oporaviti. No, dobro znate, kako naša Crkva ne počiva na ljudima (iako su oni nužni), već na Kristu Gospodinu, koji ju nikada neće napustiti. On, po Svom namjesniku na zemlji, upravlja kormilo lađe, Svoje Crkve. Niti jedan vjetar ni oluja neće je uspjeti potopiti. Božji je narod sretno prešao Crveno more, pa će pod Njegovim vodstvom sretno prijeći također i crveni ocean marksizma”.
Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i svjedočanstvu, papa Pio XII., proglasio ga je 12. siječnja 1953. kardinalom. Godine 1991. rehabilitirala ga je Hrvatska država, proglasivši proces protiv njega montiranim, a osudu nepravednom. U potpunosti je ostvario program koji je zapisao u Krašiću 29. prosinca 1956., u kućnom pritvoru: “Naši su ideali sažeti u samo jednoj riječi: “Bog! On je nas uzor, On je naš život, On je naše svjetlo na putovima ovoga zemaljskoga života”.
Svladan bolešću, koju je bio zadobio u lepoglavskome zatvoru, umro je u zatočeništvu u Krašiću, 10. veljače 1960. Sahranjen je u Zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i izvor milosti.
Sveti Papa Ivan Pavao II., proglasio ga je blaženim 03. listopada 1998. u Hrvatskom nacionalnom Marijanskom svetištu u Mariji Bistrici.
Ime Alojzije franačkog je porijekla, a znači: slavan u bitci.
{youtube}Sc-hrr9fecY{/youtube}
{youtube}UocMxOlQbkk{/youtube}
Pripravio: Franjo Damir K.
Sv. Blaž, sv. Vlaho, sv. Tripun
Običaji na Badnji dan, večer i Božić
Božić u potrošačkoj današnjici
Neka se ispuni volja Božja – molimo!!!
Četrnaest godina od smrti Vlade Gotovca
Dva Božja dara Portalu prije Došašća
Papa Franjo u Europskom parlamentu
Gladni traže dostojanstvo, a ne milostinju
Prikazanje BDM – Gospa od zdravlja
Posveta bazilika svetih Petra i Pavla
Trebaju nam mostovi, ne zidovi
Papa i Svjetski savez evangelika
Gdje vas je dvoje, tu sam i ja
Blagdan svih svetih i Dušni dan
Sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli
Blažena Katarina Kosača-Kotromanić
Deset čuda svetog pape Ivana Pavla II.
Dan kada je poginuo Blago Zadro
Uz svjetski dan hospicja i palijativne skrbi
Dan neovisnosti Republike Hrvatske
Sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa
Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj
Sveti Mihael, Gabriel i Rafael
Papa Franjo ili petorica kardinala
Sveti Kornelije i Ciprijan, sveta Eufemija
Spomendan imena Blažene Djevice Marije
Ljudi – u daljini ili pored nas
Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja
Rimini – 35. Meeting prijateljstva
Blažena Djevica Marija Kraljica
Sveti Pio X. – papa reformator
Sveta Ivna Franciska de Chantal
Beskućnici i siromasi u Hrvata
Ustoličen novi mitropolit Porfirije
13. srpnja – Majka Božja Bistrička
9. srpnja – Spomendan Marije od Propetog Isusa Petković
5. srpnja – spomendan suzaštitnika Europe – Ćirila i Metoda
Duhovna potpora u palijativnoj skrbi
Sveti Petar i Sveti Pavao – apostoli