NIKOGA NIJE DOBRO SAŽALIJEVATI?!
To sam iskusio na sebi samom preko drugih. Nemalo sam puta kroz prošlih deset godina čuo: „Što ti se dogodi u mladosti?“, „Što si ti Bogu skrivio?“, „Je li imao koga drugoga?“ I drugih ili sličnih komentara… Ali isto tako malo po malo te iste ljude, ne radi mene, ali stizala je slična ili još teža životna sudbina. Srčani ili moždani udar, bolest raka, leukemije, šećerna bolest, gangrena s posljedicom amputacije noge, vađenje bubrega i štošta drugoga od kojih priličan broj više i nije među živima. Nikoga nije dobro sažalijevati, jer ne znamo što može prije ili poslije stići nas same. A kad-tad, prije ili poslije, nešto će nas stići jer kako se kaže ‘nitko zdrav nije umro’, a što nas po prirodnom zakonu prolaznosti sve čeka. (Tomislavgrad, 17. studenoga 2013.)
JAVNI LINČ
Javlja mi se prijateljica Sanja s ljetovanja na moru, te uz ostalo veli kako ima mnoštvo stranaca koji pokupovaše hrvatske kuće i nekretnine. Odgovaram u šali kako je bolje da i oni kupuju, nego li možda Hercegovci. Ovo me je, naime, podsjetilo na sredinu 1990-tih, kada se je u Hrvatskoj a napose u Zagrebu povela velika kampanja i linč na svim razinama, koju su svesrdno podržavali mediji, općenito protiv došljaka, južnjaka, svih koji nisu Zagrepčani, a na osobit način protiv Hercegovaca.
Tako je na prvoj godini studija 1994. profesor dr. fra Zvonimir Izidor Herman nas sedmoricu kolega, prozvao da ustanemo na očigled svih stotinjak studenata. Slijedili su upiti, prozivke i kritike: „Što ste vi Hercegovci, došli ovamo u Zagreb? Zašto niste išli na ratište?“ i sl.
Ali vremenom se sve utiša i prođe. Hercegovci i općenito južnjaci više nisu glavni krivci na stupu srama za sve hrvatske neuspjehe, afere, kriminal i štošta negativnoga u društvu. Prođe i 14 godina od našeg diplomskoga, svi se raziđoše na svoju stranu, mjesta daljnjega rada i djelovanja, spomenuti profesor se preseli u diku nebesku, ali ostade poučno sjećanje na jedno prošlo razdoblje i nemile događaje! (Tomislavgrad, 25. srpnja 2013.)
ŽIVOT I MOLITVA U ZAJEDNIŠTVU
Znak slabe vjere kod ljudi je trčanje za čudima, spektaklima, čudinjanjima, karizmaticima, ozdravljenjima. Najveće čudo prisutnosti utjelovljenoga Boga u svijetu u objavljenoj Riječi, pod prilikama je kruha i vina a među nama u proslavi Svete mise. U življenju po Kristovu evanđelju, kroz prihvaćanje životnoga križa, bližnjega i svakodnevice. A koliko samo onih koji se zovu kršćanima nerado pohađaju najsavršeniju misnu Žrtvu i molitvu, tek su tjelesno prisutni na slavljima ili na njima uopće ne sudjeluju, jer se ne smatraju dijelom Kristove vidljive Crkve, budući da imaju svoga privatnoga boga, crkvu i molitvu. (Tomislavgrad, 25. rujna 2013.)
POTICAJNE MISLI
Žena je po svojoj naravi do zadnjeg časa neodlučna, nesigurna i nepredvidiva, ali ono što izabere drži do kraja i od odluke lako ne odustaje. (Tomislavgrad, 16. ožujka 2016.)
Kad smo sretni mijenjamo svijet
Ne reci samouvjereno: „Kad se ljudi oko mene i cijeli svijet promijene
i ja ću biti sretan!“
Nego priznaj: „Kad sam ja sretan, ljudi oko mene i cijeli svijet,
započet će se mijenjati!“ (Tomislavgrad, 19. ožujka 2016.)
Gdje god bio i što god radio, imat ćeš onoliko prava, slobode i životnog prostora koliko uspiješ izboriti. Ono što ti i po prirodi pripada, ima ih koji će osporavati i stavljati u pitanje. Ponajprije kako bi preko tebe za sebe ostvarili neku dobit i slavu, što će i uspjeti ako im dopustiš da te po vlastitoj volji gaze. (Tomislavgrad, 20. ožujka 2016.)
Oni koji su nadprosječni u inteligenciji i znanju, nerijetko prosječne i ispod prosječne ljude oko sebe znaju omalovažavati i ismijavati. Time pokazuju manjak životne mudrosti, što je vrjednije od svake umišljenosti! (Tomislavgrad, 22. ožujka 2016.)
Umišljeni moralni čistunci
Pojedinci koji se drže neporočnim moralnim čistuncima, sebe znaju nametati kao mjerilo ponašanja drugima. S druge strane pogrješke iz svoje prošlosti skrivaju kao ‘zmija noge’, ali se nerijetko ‘nasuču’ na one koji su ih prozreli. To im kao zlopamtila ne mogu zaboraviti, te se ponašaju kao oštećeni mučenici očekujući da ih se sažalijeva. (Tomislavgrad, 22. ožujka 2016.)
Čini se da smo postali narod sanjara! Jer cijele obitelji odlaze trbuhom za kruhom, te u tuđini sanjaju domovinu i rodno mjesto. Dok oni koji unatoč svemu ostaju u rodnom mjestu i domovini, neprestano sanjaju bolje radno mjesto nadajući se sretnijoj budućnosti. (Tomislavgrad, 22. ožujka 2016.)
Najučinkovitiji način kažnjavanja nekoga, jest da ga se „udari po džepu“! (Tomislavgrad, 26. ožujka 2016.)
Jedan od pokazatelja dvoličnog čovjeka je šutnja ili podcjenjivanje kada nešto dobro učinimo, a na sva zvona podizanje glasa i negodovanje učinimo li nešto na ne baš najbolji način. (Tomislavgrad, Uskrs 27. ožujka 2016.)
Prisjetimo li se koga smo sve kroz život držali prijateljima a sada ih se i ne spominjemo, spoznajemo kako je prilično mali broj onih koji su nas pratili cijelim putem. Jedni se na taj tron penju, dok drugi vremenom silaze, jer se mijenjamo čemu je podložno i prijateljstvo! (Tomislavgrad, Uskrs 27. ožujka 2016.)
Ima ih koji se pretvaraju prijateljima, dok jedva podnose da postojimo, jer bi nas najradije „popili u čaši vode“. Ako do toga i dođe, krivnja pada na nas, što smo to dopustili da nam se dogodi i nismo reagirali u pravo vrijeme na primjereni način. (Tomislavgrad, Uskrs 27. ožujka 2016.)
Od vremena do vremena zažalit ćemo što smo se pokatkad u (ne)zgodama povjerili tražeći savjet od nekih ljudi za koje smo držali, kako će nas razumjeti i prihvatiti onakvima kakvi jesmo. Oni su međutim cijelo vrijeme čekali prigodu vrebajući zamku, kad će nas moći zaskočiti, prozvati i osuditi. (Tomislavgrad, Uskrs 27. ožujka 2016.)
Niti svjesni nismo koliko naše pozitivne riječi i geste poticajno utječu na ljude, kojima je potrebno malo da budu zahvalni i sretni. (Tomislavgrad, 29. ožujka 2016.)
Oko nas sve neke nedodirljive veličine i neporočni uzori, a ustvari kad se bolje pogleda iza kulisa dvolične ulizice i moralne razvaline. (Tomislavgrad, 30. ožujka 2016.)
Ljudska pravda, zakoni i sudovi su varljivi, nestalni i nepouzdani jer najveće zločine proglašuju junačkim djelima, a zločince uzdižu u visine kao nevine uzore. U ime Boga, naroda, pravde i zakona počinjena su najgnusnija nedjela od kojih krv nevinih, vapi u nebo Svevišnjemu za konačnom pravdom. (Tomislavgrad, 31. ožujka 2016.)
Uz najbolje poznavanje ljudi bez obzira na sve pokazatelje, ne možemo do kraja biti sigurni na koji način će reagirati i kako će se ponašati. Potrebno je imati otvorene sve mogućnosti, te se ničemu ne trebamo čuditi niti biti iznenađeni. (Tomislavgrad, 31. ožujka 2016.)
Kod nekih usiljen osmijeh, teška narav,
duga ljutnja, nestalna obećanja,
brbljav jezik, kratka pamet
unatoč svega znanja. (Tomislavgrad, 1. travnja 2016.)
fra Mate Tadić, OFM
