Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
– ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’ – reče sin.
– ‘Da, naravno, reci, što je?’ – odgovori tata.
– ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’
– ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ – kaže otac gnjevno.
– ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’
– ‘Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.’
– ‘Oh,’ – reče dječak zamišljeno i nastavi:
– ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’
Otac je bio bijesan: ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja. ‘Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’ – mislio je otac. Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: ‘Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara… Stvarno ne pita često novac…’ Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
– ‘Jesi zaspao, sine?’ – upitao je.
– ‘Ne, tata, budan sam” – odgovori dječak.
– ‘Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.’
Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’ – poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
– ‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’ – planu otac.
– ‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’ – odgovori dječak. ‘Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.”
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.