Ima jedan stari pjesnik
U tuđini što sad živi,
Svojoj Šuici pisme piše
I njoj se još on baš divi.
U srcu mu i u Duši
Ostale su uspomene,
Sve lipote te Šuice
Na mladost ga one sjete.
I dok na nju on baš misli
Uzme pero, pismu piše,
U stihu se njoj približi
Kao da snjom opet diše.
Prolazeći staze stare
Od Toljina stara mlina,
Priko polja do Ričine,
Kilometara pet tu ima.
I u Stržanj često zađe
Pismom, stihom a i rimam,
I Potkulu zna spomenut
Kroz Šuicu do Solila.
Bogdeško mu polje prija
I Lovarac čista voda,
Po Okiču zna da šeta
I Mešinoj strani hoda.
Na Brdini tu bi stao
I Šuicu uslikao,
I Šuičko polje milo
Stari most bi od tud snimo.
Na dilima utakmica
Neka tu su nova lica,
Nema onih stari faca
Samo neka nova dica.
I tako bi sve do sutra
Nabrajao stara mista,
Sitne Liske, lipu Peću
Uvik lipa a i čista.
Ima jedan stari pjesnik
Još se dobro svega sića,
Di je mladost provodio
Di ostade tu mu srića!
15.05.2017. Brat Bojan.