Draga moja braćo i sestrice !
Evo da vam posvjedočim danas ljubav Božju…dan koji je promijenio moj život…Osudila bi se čak reći da danas slavim svoj 14sti ROĐENDAN…Danas mogu s ponosom reći ISUSU -hvala Ti moj ISUSE , jer si mi darovao novi život, jer si me oteo smrti i uveo u novu JA.Bio je to 21.01.2005…dan koji je donio jedan novi početak, jedan novi promijenjeni život osobe koja je godinama lutala i tražila , tražila Boga , Isusa koji je bio tako blizu i imao uvijek ispruženu ruku , koja je meni bila tako daleko i nevidljiva…Sve se je dogodilo tako spontano u jednom trenutku, tako iznenada i nerazumno…Pogodila me je bolest koje sam se u životu najviše bojala-RAK-
najzloćudniji RAK NonHondking Stadium III početak IV…Zahvaćene su sve limfne žlijezde,tanka crijeva,srčana aorta i td…Dijagnoza koja ti zamrači sve…Sljedila je tog kobnog dana operacija tankog crijeva jer tu je bio taj nesretni tumor i te muke koje su slijedile poslije operacije,ti nesnosni bolovi parali su moje tijelo,ali ne i moju vjeru-Bogu hvala…Što su bolovi bili nesnosniji ,to je moja snaga i moja vjera bila jača…Mjesec dana poslije toga, to jest 21.02.2005 bila sam na prvoj kemoterapiji…Profesor klinike došao je kod mene i rekao ,sad je sve u Božjim rukama i mi vjerujemo da ćemo vam produljiti život jednu do dvije godine,jer dijagnoza je jako loša…Tada sam mislila,Bože pa ako uspijem još živjeti dvije godine,moja će kćerka biti 16 i moći će već tada bez mene,a i ostali će se članovi obitelji u tom vremenu pomiriti sa životom da će morati dalje bez mene…Tada mi nije bilo žao da ću morati umrijeti,ali bilo mi je žao moje obitelji ,kako će oni bez
mene…Kad je profesor rekao ,ako tijelo odbije kemoterapiju,preostaje mi samo tri mjeseca života, tada sam se prvi puta gorko rasplakala i pošto sam imala jednu malu knjižicu za ispipavanje savjesti krivnje i kome sve trebam oprostiti,počela sam moliti Isusa sve te molitve i tražila one kojima moram u srcu oprostiti…Bilo ih je jako puno i tada sam u biti upoznala samu sebe i došla do zaključka da moram najprije sebi sve oprostiti kako bi mogla drugima koje sam imala na popisu u svome srcu…Na površini moga srca ,bile su one moje dobre osobine,a dublje i sve dublje u srcu bile su sakrivene one loše za koje nisam marila…To su zapravo bili svi moji teški grijehi,koje sam uvijek potiskivala u dubinu srca tražeći krivnju u drugima…Da sam tada stala pred ogledalo i pogledala se,vjerojatno se ne bi bila ni prepoznala,mislila bi bila da je to neka druga osoba ,a ne ja…O , Bože moj, kako je teško prepoznati sam sebe i svoje grijehe ?Isus je bio i tada uz mene i u mojoj se je glavi u bolničkoj postelji odvijao film od kad pamtim za sebe…Nije bilo lako…Kad sam došla iz bolnice kući,otišla sam u obližnju crkvu,klekla pred mog Isusa, malo klecala i razmišljala i malo po malo sve mu redala pred Njega,sve što je izviralo iz mene i tada sam gorko u sav glas počela plakati(Dobro da sam bila sama s Isusom-inače da me je netko čuo bili bi me odveli u ludnicu)..Kad sam se isplakala,u šutjela sam tako klečeći i odjednom su doprle do mene Isusove Riječi…Oprošteno tije-“Idi i ne GRIJEŠI VIŠE “…Pogledala sam po strani ,tko mi to govori sada, ali nigdje nikoga…Tada
sam shvatila da su to bile Isusove Riječi i otišla sam kući s jakom vjerom da ću potpuno ozdraviti…Bila sam radosna…promijenjena i od tada smo moj Isus i ja postali nerazdvojeni prijatelji-ISUSE -HVALA TI-!!! Promijenila sam se ja,počeli se mijenjati i drugi oko mene iz moje obitelji, a križ koji nam je dodijeljen moramo nositi i prihvaćati život onako kako nam dolazi…Spoticanja i padova ,bit će uvijek,ali to je nas životni put na ovoj zemlji,ali moramo raditi kao da ćemo uvijek živjeti,a živjeti kao da ćemo sutra umrijeti…Moram Isusu zahvaliti za moju bolest raka ,koja je promijenila potpuno moj život…Upravo kroz tu moju bolest,upoznala sam ŽIVOGA Gospodina , upoznala sam sebe, svoje slabosti i svoje padove…
ISUS me je ozdravio, Isus mi je dao novo srce od mesa i uzeo moje kameno…Isus mi je oprostio sve moje grijehe i Isusove Riječi neprestano odzvanjaju u mojim ušima-IDI I NE GRIJEŠI VIŠE…Isus me je ozdravio,ali ja nisam prestala moliti, ići u Crkvu svaki dan,nisam prestala svaki dan iznova Mu zahvaljivati-što je najbitnije od svega kad se dogodi ozdravljenje,jer mnogi ozdrave pa opet zaborave što im je Isus učinio i počnu stari način života,a onda se dogodi ponovno bolest pa i smrt…Isus je rekao “Idi ,ozdravio si , ali pazi da ti se što gore ne dogodi…to znači kad prestaneš moliti i zahvaljivati,onda opet dolazi bolest,ali još gorja…Zato draga moja braćo i sestrice…MOLITE bez prestanka i zahvaljujte Isusu za sve što vam je učinio i što vam čini i što će vam još učiniti…Jer Velik i Silan je nas BOG…Radujmo Mu se i kličimo s hvalama i pjesmama-ISUSE-HVALA TI -HVALA TI ŠTO SI ME OZDRAVIO što si mi dao novo srce,novi život,što se nisu obistinile riječi i prognoza liječnika već Tvoje Riječi
Gospodine…Hvala Ti ISUSE što u svojoj 63.coj godini slavim svoj ČETRNAESTI ROĐENDAN…HVALA TI ISUSE-ISUSE LJUBIM TE-ISUSE UZDAM SE U TEBE..
Podulji je ovaj tekst,ali budite uporni,možda vam ovo svjedočanstvo pomogne. LJUBIM VAS:
Višnja.J. 21.01.2019
