1. KORIZMENA NEDJELJA
14. veljače 2016.
Ps 91 (90), 1-2. 10-15
2. Rim 10, 8-13
Lk 4, 1-13
UVOD
Za Poklade prema nekim običajima mnogi se preoblačenjem i stavljanjem maske poistovjećuju s nekim od likova ili osoba, želeći barem na trenutak biti netko drugi. S ciljem boljega spoznavanja i prihvaćanja svoje stvarne osobnosti, 1975. godine kod nas je objavljena knjiga pod naslovom «Dolje sa maskama».
Prije tri dana, na Čistu srijedu smo započeli četrdesetodnevno korizmeno vrijeme, koje je u kršćanskoj tradiciji obilježeno većim zalaganjem za dobro po postu, molitvi i bratskoj ljubavi. Korizma je povlašteno vrijeme i za preispitivanje naših životnih stavova: Idemo li pravim putem i što imamo ispraviti? Iskrenim pokajanjem za grijehe i propuste, zamolimo Božje milosrđe i otvorimo se za Božju riječ i poticaje koje nam upravlja.
HOMILIJA
Charles de Foucauld je poznavao pustinju i svoje posljednje godine proveo u afričkoj Sahari. U jednoj oazi je pomagao gubavcima, gdje se i sam zarazio gubom. Svoja iskustva s pustinjom opisao je riječima: «Mora se ići kroz pustinju, mora se u njoj boraviti da bi se primila Božja milost. Za mene pustinja ima nešto duboko usrećujuće; tako je ozdravljujuće boraviti u samoći s pogledom u vječnost. Čovjek osjeća kako istina postupno sve više struji u nas.»
Mnogi su se velikani duha i misli, povlačili u tišinu i samoću tražeći Boga i osobni mir. Možda se pitamo: «Zašto je to potrebno?» Zato jer se Božji glas i poruku ne čuju u zaglušnoj buci ulice, kafića, elektroničkih medija, televizije, računala ili mobitela. Znamo da ima kuća i obitelji, a možda je upravo tvoja u kojima se ne isključuje TV, koji nas neprestano kljuka svojim pogubnim idejama a ponajviše svakojakim glupostima. Psiholozi jasno i sve više govore o štetnosti dugoga gledanja TV-a za djecu, o novoj pojavi ovisnosti o računalima i igricama. Tu nam se isto tako uporno i agresivno nameću misli i stavovi koji ne samo da nisu spojivi nego su suprotni kršćanskom pogledu na svijet. Međutim mi to bezbrižno i bez razmišljanja svojom glavom gutamo, kao ribe udicu, istodobno se uvijek iznova busajući da smo veliki Hrvati i katolički narod.
Zaustavimo se barem na čas, korizma je! Nađi malo mira, zavrni vrat buci u svojoj kući u obitelji i po glavi! Promisli svoj život i napravi u njemu inventuru! Za sve velike stvari je potreban mir, za što je korizma kao spomen na Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji uz post i molitvu jedinstvena prigoda. S napastima vlasti slave i bogatstva kojima je Isus kušan, a o čemu smo slušali u Lukinom evanđeoskom izvješću kroz život se bez izuzetka susreće svatko od nas.
Zašto je napast slatka pa smo pred njom slabi i popustljivi? Napast i grijeh smatramo divnom i slatkom poput mirišljave čokolade, jer mislimo da će nas dovesti do ugode, nezaboravne slasti, smirenosti i ispunjenosti. Za razliku od nas Isus ne popušta napastima, nego ih odbija.
Preselimo se na čas u pustinju na mjesto Isusova napastovanja. Pustinja je suho i samotno mjesto na kojemu nemamo s kime razgovarati i zabavljati se. Na tom se mjestu možemo družiti jedino sa samima sobom baveći se svojim mislima. Isus nam je primjerom pokazao boravkom u pustinji da je postom potrebno postati gospodar nad sobom, slobodan za Boga i bližnje.
Želimo li i mi da nam ovo korizmeno vrijeme podari iskustvo slobode? Neki se čude da su se mogli ostaviti pušenja, dok drugi opažaju da se može i bez alkohola. Neki se raduju iskustvu da manje gledanje TV-e pomaže da se više družimo s drugima u obitelji ili nađemo vremena za one u potrebi, potrebnije i zapostavljene stvari u životu. Vrijeme korizme je vrijeme aktivnoga učenja, jer se u svakomu od nas krije više i vrjednije blago nego što možemo i zamisliti.
Govoriti danas o Sotoni i njegovu djelovanju u svijetu, nekima se u današnjem suvremenom, tehniciziranom i naprednom svijetu može učiniti zastarjelim i smiješnim. Ali odakle i danas sukobi i ratovi, ubijanja i masakriranja, logori smrti i svako drugo zlo u svijetu, našoj okolini i među nama? Odakle još i danas sotonizam i sotonski kultovi za obožavanje i čašćenje Sotone u svijetu, koji se pogubno šire sve više trujući našu mladež? O postojanju zloduha i njegovu djelovanju u svijetu nam govori Božja riječ i objava. Protiv njega se borio i Isus, a sigurno nije protiv izmišljenoga protivnika. Ipak znamo da je: «Najveća đavolska lukavost da uvjeri ljude kako on ne postoji!»
Sveto nas pismo uči da je moć Zloga i zla ograničena, jer to nije sila ravna Božjoj moći. Sv. Augustin kaže da je: «Đavao samo stvorenje: inteligentno i pokvareno, ali ipak ograničene moći. On je pas vezan na lancu, koji može samo lajati i nasrtati, ali ujesti može samo onoga tko mu to dopusti, tko mu se previše približi.»
Možda je malo poznato ali u svijetu postoji i Sotonina crkva sa svojim službenicima, obredima i crnim misama, koja je u nekim državama priznata poput Katoličke Crkve. Sotona u svemu želi oponašati Boga i njegova je loša kopija, kako bi se ljudima učinio privlačan i bezazlen. Tako je prije par godina jedan tehničar britanske Kraljevske mornarice, dobio kapetanovo odobrenje da se registrira kao sotonist i odobrenje da ga na brodu štuje. Općepoznato je kako francuski književnik Charles Baudelaire u svojemu djelu «Cvjetovi zla» piše litanije – pohvale Sotoni – poput Gospinih litanija.
Prije petnaestak godina jedan švicarski katolički list objavio je vijest pod naslovom: «Sklopio sam savez sa Sotonom». To je naime izjava direktora poznate i uspješne tvrtke «P&G», tijekom televizijskoga prijenosa u Americi. Spomenuta tvrtka proizvodi kozmetička sredstva za pranje, pampers pelene, sapun i šampon «Head & Sholders», sredstva za pranje «Ariel», «Dash», «Lenor», paste za zube, toaletni papir i neke prehrambene namjernice.
U znak zahvalnosti za veliki uspjeh svojih poslova, vlasnik tvrtke prepisao je Sotoni svoju dušu. Veliki dio dobitka založio je za novčanu potporu «Crkve Sotone» u Americi i Europi, osobito u Francuskoj gdje je od države priznata. Na pitanje boji li se toga svoga prizivanja na Sotonu, direktor je odgovorio da je itekako uvjerenja da u Americi i Europi ima vrlo malo uvjerenih kršćana koji su spremni bojkotirati njegovu firmu.
Mi sami tako i ne znajući, kupnjom tih proizvoda potpomažemo Sotoninu crkvu, a najviše svojim nekršćanskim životom i ponašanjem. U posljednje vrijeme je u nekim zapadnoeuropskim zemljama u kojima se traži legalizacija homoseksualnih brakova, postao aktualan problem: «Treba li usvajanje djece dopustiti i homoseksualnim parovima koji se izjašnjavaju kao sotonisti, zbog opasnosti žrtvovanja djece Sotoni na njihovim seansama?» Zaprepašteni smo do kojih sve granica doseže ljudska ludost, zasljepljenost i Sotonina vlast.
Raniero Cantalamessa nas upozorava da je: «Đavao izbačen iz vjere, ali se vratio kroz praznovjerje. Današnji tehnološki i industrijalizirani svijet vrvi od vračeva, vještica, gradskih čarobnjaka, spiritista, proricatelja sudbine po zvijezdama, prodavača «čarolija», zapisa i sličnoga.»
Stoga vjerniče kršćanine znaj da ne možeš istovremeno služiti Bogu i Sotoni. Ne možeš moliti Vjerovanje – molitvu Bogu i izgovarati psovku – molitvu đavlu! Ne možeš u automobilu nositi krunicu, a na automobilu potkovicu! Danas se odluči za Boga, jer ne možeš sjediti na dvije stolice.
Važno je da u duhovnoj «pustinji» svoga srca i duše, neprestano iznova crpimo snagu i razmišljamo što Bog od nas očekuje a ujedno služi dobru nas samih i naših bližnjih. Možda bi nas upravo u ovom vremenu mogle potaknuti riječi sv. Hildegarde iz Bingena, koja je zapisala: «Potraži sebi tiha mjesta da tvoja duša ne bi izgubila hrabrost!»
Korizmeno vrijeme je prilika, koju nikako ne smijemo propustiti. Slušajući Božju riječ upoznajmo sebe, svoj poziv biti Kristovi nasljedovatelji i učvrstimo se u samospoznaji svoga poslanja. Aktivnije drugovanje s Bogom kroz molitvu, post i dobra djela, neka budu slatki put našega odgovora Bogu, nasuprot Sotoninom zavođenju kroz grijeh i napast, koji nam obećava mnogo a ustvari nas želi uništiti.
fra Mate Tadić, OFM
