MISAO IZ EVANĐELJA DANA
- vazmeni tjedan
Nedjelja, 19. 5. 2019.
PETA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35
Prvo čitanje: Dj 14, 21b-27
Pripovjediše Crkvi što sve Bog učini po njima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 145, 8-13b
Pripjev: Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Drugo čitanje: Otk 21, 1-5a
Otrt će im Bog svaku suzu s očiju.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«
Tada onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 13, 31-33a.34-35
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
U devedesetim godinama prošlog stoljeća, u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj se dogodilo nešto značajno. Počeo se je maksimalno prakticirati hrvatski jezik. U takvom stanju dogodilo se da je puno riječi koje se praktično nisu koristile vratilo se u uporabu. Iskreno, u početku sam bio malo zbunjen. Pitao sam se tko izmišlja te nove riječi. Ta moja dvojba trajala sve dok nisam došao u kontakt s jednom knjigom koja je bila napisana 1936 godine. Nevjerojatno, Knjiga stara preko 50 godina a izražava se „novim“ hrvatskim jezikom. A jeli bilo tako? Nije! Riječi koje sam ja smatrao novima su ustvari bile dio starog tradicionalnog hrvatskog jezika. Problem je bio što ih nismo koristili.
Nešto slično dogodilo se i Isusu. On je svakog dana upućivao svoje učenike na važna duhovna pravila zapisana u Starom Zavjetu. Neka od njih je toliko radikalizirao kao da su u najmanju ruku nova. Pogledajmo nekoliko tih zahtjeva: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne `Glupane!`, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: `Luđače!`, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Mat. 5,21.22. Na drugom mjestu je slijedeći tekst. “Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Mat. 5,27.28. Ili još jedan: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone Mat. 5, 43.44.
Sve ove poruke kojih je znatno više Isus izrekao, moći ćete naći da su navedene direktno ili indirektno u Starom Zavjetu. Zbog čega Isus to izdvaja i pokušava radikalizirati samu Božju zapovijest. Ne bih želio ulaziti u raspravu o značenju ovih vrlo radikalnih Isusovih izjava, ali dok sam ih čitao, sjetio sam se one Isusove izjave koju je izjavio na kraju svoje ovozemaljske službe: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Nije li Isus mogao izjaviti: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: ljubite svoju duhovnu braću i sestre. Ili: Ljubi bližnjega svojega, a ja vam samo želim naglasiti da je tvoj bližnji brat ili sestra u tvojoj zajednici. Ne bi li to bilo dovoljno?
Sv. Ivan apostol opisao je Isusa u drugom poglavlju kako se Isus nerado otkrivao ljudima, jer je sve znao što je u čovjeku. To mu nije bilo dovoljno. Gdje je tu ključ razumijevanja da Isus daje Novu Zapovijest. Prisjetimo se kada je Isus izgovorio ove riječi. Nalazimo se neposredno prije Kristovog stradanja. Mnogo kasnije sv. Pavao apostol u svojim poslanicama je pisao: Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. Ef. 2,19.20. Stvarno je bilo čudno ponašanje učenika u to vrijeme. Onog trenutka kada je Isusa uhapsila hramska straža, učenici su postali nasljednici Kristove misije da objave Kraljevstvo Nebesko. Upravo ti učenici koji su neki dan ranije svađali oko utjecaja i moći tog trenutka trebali su naviještati glavnu poruku koju je Isus prikazivao tijekom cijele svoje misije. A glavna poruka Kristove misije je bila, objaviti svijetu da je Bog ljubav. Učenici su postali glavni temelj crkve koju je Isus osnovao. Najznačajnija misija je bila pokazati svijetu da je Bog ljubav.
Isus naglašava: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Po čemu će te poznati Kristove učenike? Postoji puno stvari po kojima bi se trebali prepoznati. Crkva ima danas puno programa s kojima ispunjava svoj nalog koji joj je Isus dao. Što je to najznačajnije u crkvi po čemu se ona prepoznaje.
Mnogi će danas reći da je spoznaja najvažnija. Biblija govori o tome kako je spoznaja važna. Ustvari, spoznaja nije ništa drugo do poznavati kakav je Bog. Sv. Petar u svojoj poslanici opisivao je ljestvicu dugovnog rasta. Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, 2. Pet.1,5. Pregledao sam ovaj tekst i u drugim prijevodima. Zanimljivo mi je da riječ „krepost“ drugi prevoditelji prevode kao dobra djela. Na jednom mjestu sam našao da je to Božja dobrota. Stoga ako izgrađujemo spoznaju o Bogu, ona mora biti utemeljena na Božjoj dobroti. Ako je bilo što drugo temelj naše spoznaje, osim Božje dobrote, tada je ta spoznaja opasna i kontraproduktivna.
Neki će možda misliti da je najvažniji zadak koji crkva ima, njen odgojni i pedagoški ustroj. Crkva danas ima škole na svim nivoima, od vrtića do najviših školskih institucija. To je jako važno za normalno djelovanje crkve. Međutim, edukativne institucije nije sve što crkva radi. Na žalost mnoge edukativne ustanove svoje su studente naučili lijepo pričati o Kristu i Bogu, ali ih nisu naučili pričati s Kristom i Bogom.
Drugi će možda reći da je karitativna djelatnost crkve najvažnija. O važnosti karitativnog djelovanja Biblija govori na puno mjesta. To je značajni segment koji mora u crkvi biti prepoznatljiv. Ipak, Isus ne misli da je on najvažniji. Jednom prigodom kada je Juda prigovarao zbog rasipanja mirisa od strane Marije Magdalene i predlaganja kako bi se tristo denara što je skoro godišnja zarada jednog radnika, moglo potrošiti za siromahe, Isus je reagirao da će siromaha biti uvijek. Tom prigodom Isus je definirao jedno značajno načelo. Što god radili, Kristovi učenici će prvo pokazati ljubav. Siromašni su važni, ali pokazivanje ljubavi od strane Marije Magdalene bilo je ovog puta važnije.
Postoje još tisuće stvari koje bi crkva trebala raditi i po čemu bi trebala biti prepoznatljiva. Za sve to trebaju ljudi koji su obrazovani i stručni, koji su sposobni odgovoriti na sve izazove koji im se nude. Ono što je značajno, svi ti ljudi svoj posao obavljaju vrlo kvalitetno i korektno. Mogu se usporediti sa vrlo dobro organiziranim kompanijama i velikim svjetskim korporacijama. U načelu to je dobro i tako treba biti. Možda će zločesto zvučati, ali moje je pitanje, gdje su u crkvi stručnjaci za pokazivanje ljubavi. Možda mislimo da je ispunjavanje tog zadatka posao svećenika, redovnika i ostalih crkvenih dužnosnika. Svakako da je to pored ostalog i njihov posao, ipak nemojmo zaboraviti da smo mi vjernici crkva. Sve što se događa u crkvi je zbog vjernika koji u nju dolaze. Stoga ako bi itko trebao postati stručnjak u pokazivanju ljubavi, to su vjernici crkve koji svakodnevno komuniciraju sa svojim prijateljima i ljudima koji žive oko njih.
Želio bi naglasiti još jedan bitan element naše duhovnosti. Kao vjernici nastojimo ne griješiti i živjeti jedan moralan i čestit život. Često puta naše rasprave idu u smjeru gdje želimo preciznije definirati što je grijeh. U svakom slučaju, dobro je izbjegavati svako iskušenje koje bi te moglo navesti na grijeh. Međutim, iz cjelokupne Isusove poruke možemo zaključiti da je naš najveći grijeh nešto što možda nismo uradili, a to je; nismo pokazali ljubav bližnjemu kada smo za to imali prigodu.
Kada Isus kaže da je zapovijest o ljubavi nova, on to kaže s razlogom. Bez obzira što u Starom Zavjetu postoji mnogo tekstova koje upućuju i pozivaju na ljubav, ova Isusova zapovijest je stvarno nova. Ako bi farizeji pročitali „ljubi bližnjega!“ njihova reakcija nije bila da krenu u akciju, već oni imaju dodatna pitanja; „tko je moj bližnji?“ Za razliku od njih Isus među ljudima ne pravi nikakve razlike. On sve jednako ljubi, i upravo Njegova misija ovdje na zemlji je bila pokazati ljubav koju Bog ima prema nama ljudima. Ta ljubav je bila utjelovljena u Kristu. S tom ljubavlju su se sreli Kristovi učenici i Njegovi suvremenici i ta ljubav pokazana im je na praktičan način. Ta Kristova ljubav, svoj vrhunac je pokazala u stradanju Isusa Krista na Golgoti.
Kada razmišljam o Kristu i Njegovoj ljubavi, ne mogu se oteti silnom dojmu ljubavi koju je Isus pokazao prema nama grešnicima. Ipak kao da je nešto u svemu tome pogrešno. Zašto je na svijetu toliko malo ljubavi. Zašto je toliko puno ljudi koji sumnjaju ili ne vjeruju u Boga. Zašto je toliko puno ljudi koji sumnjaju u Božju ljubav do te mjere da smatraju da Bog ni ne postoji. Postoji samo jedan razlog. Ti ljudi se nisu sreli s Izvorom ljubavi – Isusom Kristom.
Isus je često davao naloge svojim učenicima. Jednom im je rekao da oni nahrane 5000 ljudi. Kada god bi Isus od učenika nešto tražio, učenici bi to napravili. Međutim, Isus je dao jedan najznačajniji nalog koji je još i danas aktualan. On je rekao „Ljubite jedan drugog.“ Ljubav je „brend“ Kraljevstva Nebeskog i Isusovih sljedbenika. To je nešto po čemu se Kraljevstvo Nebesko i Isusovi sljedbenici prepoznaju.
Danas je Isus na nebu u zajednici sa svojom Ocem. Njegov globalan način pokazivanja ljubavi se još uvijek očituje ovdje na zemlji. Kiša pada i na dobre i zle. Opći blagoslovi kojeg Bog daje podjednako dodiruju sve. Ipak, pokazati Kristovu ljubav u punini može pokazati samo onaj koji je tom ljubavlju ispunjen. Krist nema druge koji bi ga bolje prezentirali od nas. Ako mi zatajimo u pokazivanju ljubavi, Krist druge mogućnosti nema. On svoju ljubav ovom svijetu može pokazati samo preko svojih predstavnika na zemlji, a to smo mi. Ako mi zatajimo, On druge nema. Nema nikoga drugog da Njegovu ljubav prezentira svijetu.
Malo prije smo postavili pitanje, zbog čega je toliko nevjernika u svijetu? Odgovor je jasan: Zatajili smo Krista, jer pred svijetom nismo ga predstavili na ispravan način. Jeli Bog možda gubi zbog naše ravnodušnosti. Svakako, ali Bog je u stanju sve izvesti na dobro. Međutim, najviše mi gubimo. Pokazujući Kristovu ljubav mi postajemo slični Kristu. Isus je rekao: „Što god učinite nekome od ovih malih, meni ste učinili.“
Želio bi ovo razmišljanje završiti jednim događajem iz Drugog svjetskog rata. Nakon teškog bombardiranja jednog njemačkog grada po ruševinama grada hodali su ljudi pokušavajući naći nešto kako bi preživjeli. Jedan dječak, gladan, jer nije jeo dva ili tri dana, stajao je kraj srušene pekare pokušavajući pronaći komadić kruha da utaži glad. Na žalost, ništa nije pronalazio. Najednom je tu prolazio jedan američki vojnik. Vidio je ovog dječaka i sažalio se. Iz svoje torbe mu je izvadio pola kruha i dao mu da jede. Dječak je uzeo kruh i halapljivo počeo jesti. Nakon što je došao malo k sebi i došao do zraka, okrenuo se ovom vojniku i upitao ga: „Gospodine, da niste vi slučajno Isus.“
Ovaj gladni dječak smatrao je da mu u ovim okolnostima komad kruha može dati jedino Isus. Mali znak pažnje, mala usluga, čak ona mizerna, čaša hladne vode, Isus ju smatra velikom. To je način na koji se pokazuje ljubav. Pokazivanje ljubavi je jedini ispravan oblik pobožnosti koju Krist od nas traži. On je rekao: Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Jak. 1,27. To je upravo način kako pokazati ljubav, a to je upravo i način kako služimo Bogu. Bogu ne možemo služiti ni na jedan drugi način osim da služimo ljudima.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Buršić Lic. Theol.
