Dok promatram život,
vidim svijet kako teče.
Vidim zabrinute ljude, vesele ljude, one koji su prebrzo odrasli, kao i one koji se još uvijek trude na neki način ostati djeca.
U svemu tome je ljepota Božjeg stvaralaštva.
Bliži se tako i kraj još jedne godine, a na kraju svake pitamo se na čemu bi mogli zahvaliti Bogu.
Možda smo u njoj upoznali sami sebe još više, druge ljude oko nas, jesmo li odbacili vječne predrasude koje nam društvo odvode u nesreću, pružili ruku nekome kada je to zaista bilo potrebno, bez licemjerja…
Jesmo li vjerovali u nešto bolje, u neko dobro, odbacili masku dvoličnosti, a od onih „manjih“ stvari, jesmo li zimi zastali i osjetili pahulje, jesmo li proljetos prigrlili sunce, pohitali prema cvijeću iz kojeg miriše novi život, novi početak?
Jesmo li se udaljili od Boga ili Mu se približili?
Hvala i slava Bogu na svemu!
Mirna Prpić
