Debora Donnini; Ariana Anić – Vatikan

Svećenici trebaju biti ljudi nade, pomireni, koji su prepoznali svoju gorčinu i preobrazili ju – poticaj je pape Franje upućen svećenicima Rimske biskupije, u govoru koji je danas prijepodne pročitao Papin vikar za grad Rim kardinal Angelo De Donatis, tijekom tradicionalne pokorničke liturgije na početku korizme, na kojoj Papa nije sudjelovao zbog – kako je izvijestio Tiskovni ured Svete Stolice – „lagane indispozicije“. Papa je u svojemu razmišljanju temeljito proučio ogorčenost koja se može uvući u život jednoga svećenika poput „dovitljivoga neprijatelja“ koji pronalazi način na koji se prikriva poput parazita. Uglavnom je riječ o ogorčenosti u odnosu prema vjeri, s biskupom i među subraćom.

„Duhovnost prigovora“

U korijenu ogorčenosti u odnosu prema vjeri nazire se razočarana nada. Nada koja je vjerojatno zamijenjena očekivanjem. Kršćanska nada, naime, ne razočarava –istaknuo je Papa – jer nadati se ne znači uvjeriti se da će stvari ići bolje, nego da sve ono što se događa ima smisla u svjetlu Uskrsa. Međutim, za njegovanje nade potreban je snažan molitveni život, stavljajući se pod svjetlo Riječi Božje.

Više od pastoralnih razočaranja, odnos s Bogom može biti uzrok ogorčenosti – napomenuo je Papa. Kada se čini da On ne poštuje očekivanja punoga i obilatoga života koja smo imali na dan ređenja. (…) Možda smo „predobri“ svećenici u svojem odnosu s Bogom te se ne usuđujemo prosvjedovati u molitvi kako, naprotiv, psalmist čini vrlo često, i to ne samo zbog nas samih, nego i zbog našega naroda; jer, pastir nosi i ogorčenosti svojega naroda – istaknuo je Papa te pojasnio – Istinski prigovor nije protiv Boga nego pred Njim, nastaje iz prisnosti.

Problemi s biskupom

Iako Papa ne želi za sve kriviti nadređene, jer – kako je napisao – svi imamo nedostataka, ali ostaje činjenica da je mnogo gorčine u životu svećenika uzrokovano propustima pastirā. Nije riječ o neslaganju u problemima upravljanja ili načina pastoralnoga djelovanja, koje je često neizbježno; to se može tolerirati i dio je života na ovoj zemlji. Problem nisu ni pogreške jer – napomenuo je Papa – i biskup ima pravo pogriješiti kao i sva ostala bića.

Pravi je problem prije svega određeno lagano autoritarno zastranjenje, odnosno ne prihvaćaju se oni koji misle drugačije od nas. Zbog jedne riječi osobu se svrstava u kategoriju koja ide protiv struje, koja je nezadovoljna. Sudjelovanje u inicijativama može postati mjerilo zajedništva. Ali, ono se ne podudara uvijek s jednoglasnim mišljenjem. Niti se može očekivati da zajedništvo bude isključivo jednosmjerno. Svećenici trebaju biti u zajedništvu s biskupom, i biskupi u zajedništvu sa svećenicima; to nije problem demokracije, nego očinstva – istaknuo je Papa.

Nadležnost istisnuta navodnom odanošću

Manje je uobičajen osjećaj pravednosti, što znači voditi računa o mišljenju sviju i predstavljati stado, ne dajući povlastice. Velika je napast pastira okružiti se „svojima“, „bliskima“; na taj način, nažalost, – prema Papinim riječima – određena navodna odanost istisne stvarnu nadležnost, te se više ne razlikuje tko ugađa, a tko savjetuje bez osobnog interesa. Vjernici, međutim, imaju pravo, a katkada i dužnost, reći pastirima svoje mišljenje o dobru Crkve, kako je predviđeno Kanonskim pravom. Ali, prava je skrb u prilagodljivosti, a ne u jednoličnosti.

Ogorčenost među svećenicima

Treći uzrok ogorčenosti među svećenicima može proizići iz problema „među nama“ – napomenuo je Papa. Svećenik je u posljednje vrijeme pogođen skandalima, financijskim i seksualnim, te su sumnje odnose učinile hladnijima i formalnijima. Kristova zaručnica jest, i ostaje polje na kojemu sve do paruzije rastu pšenica i kukolj – napomenuo je Papa. Tko nije prihvatio taj evanđeoski prikaz stvarnosti izlaže se neopisivom i uzaludnom ogorčenju. Ipak, javni i objavljeni grijesi klera sve su učinili opreznijima i manje izloženima uspostavljanju znakovitih veza.

Drama osamljenosti

Dok se množe zajednički događaji, čini se da je sve više zajednice, ali manje zajedništva. Međutim, Papa je pojasnio da nije riječ o samoći u kršćanskom smislu, onoj u kojoj se moli. Štoviše, – upozorava – pravi je problem upravo u tomu što imamo premalo vremena za biti sami. Bez samoće nema besplatne ljubavi. Problem je, naprotiv, osamljenost duše usred naroda. Kada „svijet milosti“ postane pomalo tuđ, a sveci se čine „zamišljeni prijatelji“ djece. Tako udaljenost od milosti uzrokuje racionalizam ili sentimentalizam.

Opasno je također odvajanje od drugih, kada se vlastiti problemi čine jedini i nesavladivi, kada se misli da nas nitko ne može razumjeti – napomenuo je Papa. Demon ne želi da govoriš, da ispričaš, da podijeliš s drugima. Tada potraži dobrog duhovnog oca, jednog „lukavog“, starijeg, koji te može pratiti. Nemoj se nikada izolirati! – savjetuje Papa.

Božji narod očekuje osobe koje pomiruju

Na kraju je papa Franjo istaknuo da nas – kako je napisao – Božji narod poznaje bolje od ikoga. Puni su poštovanja i znaju pratiti i voditi brigu o svojim pastirima. Poznaju naše ogorčenosti i mole Gospodina za nas. Pridružimo svoje molitve njihovima, i molimo Gospodina da naše ogorčenosti pretvori u slatku vodu za njegov narod. Molimo Gospodina da nam dade sposobnost da prepoznamo ono što nas ogorčava te dopustimo da nas preobrazi kako bismo bili pomirene osobe koje pomiruju, pune nade koje šire nadu. Božji narod od nas očekuje da budemo učitelji duha, sposobni upozoriti ih na zdence slatke vode usred pustinje – istaknuo je papa Franjo.

Giada Aquilino; Ariana Anić – Vatikan

Ugasimo televizor, odvojimo se od mobitela, odustanimo od brbljanja i verbalnoga nasilja, i pođimo s Isusom prema brojnim pustinjama koje nas okružuju, u hodu ljubavi koji obuhvaća siromašne, starije osobe i odbačene. Na Čistu srijedu, kojom započinje korizma, papa Franjo je uputio taj poticaj vjernicima – kojih je bilo oko 12.000 – okupljenima na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra.

Buka koja nas okružuje

Napomenuvši da danas započinjemo korizmeni hod, 40 dana hoda prema Uskrsu, prema središtu liturgijske godine i vjere, Papa je istaknuo da naš hod slijedi onaj Isusov, koji se na početku svojega djelovanja povukao u pustinju na 40 dana kako bi molio i postio, i gdje ga je iskušavao đavao. Upravo je zbog toga Papa danas želio govoriti o duhovnom značenju pustinje koja je, također za one koji žive u gradu, mjesto velike tišine.

Pustinja je mjesto udaljavanja od buke koja nas okružuje. Ona je odsutnost riječi kako bi bilo prostora za drugu riječ, Riječ Božju, koja poput laganoga povjetarca miluje naše srce. Pustinja je mjesto Riječi, pisano velikim slovom – istaknuo je Papa.

Otvoriti Bibliju

U Bibliji nam Gospodin voli govoriti o pustinji – rekao je te podsjetio – U pustinji Mojsiju predaje deset zapovijedi i govori srcu naroda. U pustinji se sluša Riječ Božja, koja je kao tihi zvuk, kao – kako stoji u Knjizi o kraljevima – „šapat laganog i blagog lahora“. U pustinji se pronalazi bliskost s Bogom, Gospodinova ljubav. Isus, koji se svakoga dana rado povlačio na osamljena mjesta kako bi molio, naučio nas je kako tražiti Oca koji nam govori u tišini. Iako to nije lako, Papa je potaknuo vjernike da potraže tišinu u svojem srcu. Korizma je stoga milostivo vrijeme u kojemu možemo napraviti mjesta za Riječ Božju.

To je vrijeme kada valja ugasiti televizor i otvoriti Bibliju. To je vrijeme u kojemu se trebamo odvojiti od mobitela i povezati se s evanđeljem. Kad sam bio dječak nije bilo televizije, ali je bio običaj da se ne sluša radio. Korizma je pustinja, vrijeme za odricanje, za odvajanje od mobitela i povezivanje s evanđeljem – ponovio je Papa te dodao – To je vrijeme u kojemu se trebamo odreći uzaludnih riječi, brbljanja, govorkanja, ogovaranja, te razgovarati s Gospodinom i reći mu „ti“. Korizma je vrijeme u kojemu se imamo posvetiti zdravoj ekologiji srca i počistiti ga – napomenuo je Papa.

Mreža pojačava verbalno nasilje

Živimo u sredini zagađenoj s previše verbalnoga nasilja, s mnogo uvredljivih i štetnih riječi koje mreža još pojačava – napomenuo je papa Franjo te primijetio – Danas se vrijeđa kao kad se kaže „Dobar dan“. Preplavljeni smo praznim riječima, reklamama, podmuklim porukama. Navikli smo se o svima čuti svašta te bismo mogli pasti u svjetovnost zbog koje bi nam srce moglo obamrijeti, a ne postoji bypass koji bi to mogao popraviti, nego samo tišina. Teško razlikujemo glas Gospodina koji nam govori, glas savjesti, glas dobra. Pozivajući nas u pustinju, Isus nas poziva da poslušamo ono što je važno, bitno.

Pustinja, mjesto života

Podsjetivši potom na Isusov odgovor đavlu: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4), Papa je istaknuo da nam kao kruh, i više od kruha, treba Riječ Božja, potreban nam je razgovor s Bogom; potrebna nam je, dakle, molitva. Samo pred Bogom izlaze na svjetlo dana sklonosti srca i ruše se dvoličnosti duše. Eto stoga pustinje, mjesta života, a ne smrti, jer nam razgovor s Gospodinom u tišini vraća život – istaknuo je Papa.

Otkriti ono što je važno

Pustinja je, osim toga, mjesto onoga što je bitno – napomenuo je potom te potaknuo vjernike da razmisle o svojemu životu. Koliko nas beskorisnih stvari okružuje! Želimo tisuću stvari koje izgledaju potrebne, a zapravo nisu. Kako bi nam bilo dobro osloboditi se mnogih površnih stvarnosti da bismo otkrili ono što je važno, kako bismo pronašli lica onih koji su nam blizu! – istaknuo je Papa te dodao – I u tomu nam Isus daje primjer, i to posteći. Postiti znači znati se odreći beskorisnih stvari, suvišnih, kako bismo išli do onoga bitnoga. Valja postiti ne samo da bismo smršavili; postiti znači ići upravo na bitno; znači tražiti ljepotu jednostavnijega života.

Hod ljubavi

Gledajući pak pustinju kao mjesto samoće, Papa se osvrnuo na ono što nas okružuje. I danas, u našoj blizini ima mnogo pustinjā, mnogo samih osoba. To su sami i napušteni ljudi. Koliko je siromašnih i starijih ljudi pokraj nas, i žive u tišini, bez buke, marginalizirani i odbačeni! – istaknuo je Papa te primijetio da govor o njima nije zanimljiv javnosti. Ali, pustinja nas vodi do njih, do onih koji u tišini traže našu pomoć. Mnogo je šutljivih pogleda koji traže našu pomoć. Korizmeni je hod u pustinji stoga hod ljubavi prema najslabijima.

Pupoljci i biljke

Korizmeni hod u pustinji čine molitva, post, djela milosrđa, kako bi nas iz smrti doveli do života – napomenuo je Papa. Uđimo s Isusom u pustinju, izići ćemo iz nje uživajući Uskrs, snagu Božje ljubavi koja obnavlja život. Nama će se dogoditi ono što se događa pustinjama koje u proljeće procvatu, koje iznenada, daju da izbiju pupoljci i biljke. Uđimo u tu pustinju korizme, slijedimo Isusa u pustinji; s Njim će naše pustinje procvasti – potaknuo je Papa.

Na kraju audijencije papa Franjo je ponovno izrazio blizinu svima oboljelima od koronavirusa, zdravstvenim djelatnicima koji se brinu o njima, kao i građanskim vlastima i svima koji se zauzimaju u pružanju pomoći pacijentima i u zaustavljanju zaraze.

Pozdravljajući na kraju audijencije, na više jezika, vjernike nazočne na Trgu svetoga Petra, Papa je posebno pozdravio hodočasnike iz Iraka. Vama, iračkim građanima kažem da sam vam vrlo blizu. Vi ste borbeno polje, trpite rat s jedne i s druge strane. Molim se za vas i molim se za mir u vašoj zemlji koja je bila na programu za moj posjet ove godine. Molim se za vas – ponovio je papa Franjo.

Potom je potaknuo iračke vjernike da posvete vrijeme razmatranju Riječi Božje, sudjelovanju u sakramentima, postu i molitvi, kako bi obnovili odnos s Bogom, sa samima sobom i s bližnjim. Na početku ovoga korizmenog vremena, svima vama želim dobro vrijeme obraćenja, unutarnje obnove te osobnoga i duhovnoga rasta – poželio je papa Franjo.

Giada Aquilino; Ariana Anić – Vatikan

Obratimo se na otvoren i iskren dijalog s Gospodinom – poziv je sadržan u Poruci pape Franje za ovogodišnju korizmu koja započinje na Pepelnicu, 26. veljače. Naslov poruke, uzet iz Druge poslanice Korinćanima glasi „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“.

Promjena smjera

Ne bismo nikada trebali uzimati zdravo za gotovo činjenicu da nam Gospodin još jednom daje povoljno vrijeme za naše obraćenje – primijetio je Papa. Štoviše, ta mogućnost u nama treba pobuditi osjećaj zahvalnosti i trgnuti nas iz naše obamrlosti. Unatoč prisutnosti zla, katkada i dramatičnoj,  u našem životu, kao i u životu Crkve i svijeta, taj prostor koji nam se nudi za promjenu smjera očituje Božju nepokolebljivu volju da ne prekine dijalog spasenja s nama.

Neprimjerena uporaba sredstava za komunikaciju

Papa je Božju volju za dijalogom sa svojom djecom nazvao ‘zanosnom’, a ona dolazi do toga da je na Isusa prebacio sve naše grijehe, tako da je okrenuo „Boga protiv Boga“, kako je papa emeritus Benedikt XVI. napisao u svojoj prvoj enciklici, ‘Deus caritas est’ – podsjetio je papa Franjo te istaknuo – Bog, naime, ljubi i svoje neprijatelje. Dijalog koji želi uspostaviti sa svakim čovjekom, kroz pashalno otajstvo svojega Sina, nije govor ili slušanje posljednjih vijesti. Ta vrsta ispraznoga brbljanja, koje nalaže prazna i površna znatiželja, obilježava svjetovnost svih vremena, a u našim se danima može nametnuti i u neprimjernoj uporabi sredstava za komunikaciju – napomenuo je Papa.

Dati život

Stoga je Papa ponovno potaknuo vjernike da dopuste da ih obuzme duhovni dinamizam velikoga otajstva Isusove smrti i uskrsnuća, prianjajući uz njega slobodnim i velikodušnim odgovorom. Kršćanska radost izvire upravo iz slušanja i prihvaćanja Radosne vijesti o Isusovoj smrti i uskrsnuću, iz kerygme. Tko vjeruje u taj navještaj odbija laž prema kojoj naš život potječe od nas samih, dok se on, zapravo, rađa iz ljubavi Boga Oca, iz njegove želje da daje život u izobilju. Ako, naprotiv, slušamo zamamljivi glas „oca laži“, mogli bismo pasti u ponor besmisla, iskusivši pakao već ovdje, na zemlji, kao što, nažalost, svjedoče brojni tragični događaji osobnoga i zajedničkog ljudskog iskustva – napomenuo je Papa.

Aktualnost Pashe

Isusova Pasha – stoji u poruci koju je papa Franjo potpisao 7. listopada prošle godine, na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice – nije događaj iz prošlosti. Snagom Duha Svetoga uvijek je aktualna i omogućava nam vidjeti i vjerom dotaknuti Kristovo tijelo u mnogima koji trpe.

Iskreni razgovor

Zahvaljujući pashalnom otajstvu – dodao je Papa govoreći o hitno potrebnom obraćenju – darovano nam je Božje milosrđe, koje možemo iskusiti samo ‘licem u lice’ s raspetim i uskrslim Gospodinom. U iskrenom, prijateljskom razgovoru. Zato je molitva toliko važna u korizmenom vremenu. Ona nije toliko dužnost, koliko izraz naše potrebe da odgovorimo na Božju ljubav koja nam uvijek prethodi i podupire nas. Kršćanin, naime, moli svjestan da je voljen iako toga nije dostojan. Molitva može poprimiti različite oblike, ali ono što je u Božjim očima doista važno jest to da ona prodre duboko u nas razbijajući tvrdoću našega srca kako bi ga sve više obratilo Njemu i Njegovoj volji.

Kristove rane danas

Papa potom potiče kršćane da ne dopuste da ovo milosno vrijeme prođe uzalud, u umišljenoj iluziji da smo mi gospodari vremenā i načina našega obraćenja Njemu. I što više budemo puštali da nas obuhvati njegova Riječ, toliko ćemo više moći iskusiti – ističe papa Franjo – njegovo besplatno milosrđe. Staviti pashalno otajstvo u središte života znači osjetiti samilost prema ranama raspetoga Krista, koje su prisutne u brojnim nedužnim žrtvama ratova, nasrtajā na život, od djeteta koje se treba roditi do starijih osoba, različitih oblika nasilja, ekoloških katastrofa, nepravedne raspodjele zemaljskih bogatstava, trgovine ljudima u svim njezinim oblicima, te neobuzdane žeđi za profitom, koja je oblik idolopoklonstva.

Raspodjela bogatstva

I danas je vrlo važno potaknuti muškarce i žene dobre volje na dijeljenje vlastitih dobara s potrebitima, i to preko milostinje kao oblika osobnoga sudjelovanja u izgradnji pravednijega svijeta. Dijeljenje s drugima u ljubavi čovjeka čini čovječnijim; gomilanje ga, naprotiv – prema Papinim riječima – može učiniti izopačenim, zatvarajući ga u vlastitu sebičnost. Možemo, i moramo, ići dalje, uzimajući u obzir strukturne dimenzije gospodarstva.

Zbog toga sam – objasnio je Papa – u ovom korizmenom vremenu, od 26. do 28. ožujka, pozvao u Asiz mlade gospodarstvenike, poduzetnike i change-makerse (donositelje promjena). Kako je više puta ponovilo učiteljstvo Crkve, politika je uzvišeni oblik ljubavi. Jednako će tako biti i bavljenje gospodarstvom u tom istom evanđeoskom duhu, duhu blaženstava – istaknuo je papa Franjo.

Izvor: https://www.vaticannews.va/hr