MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Nedjelja, 21. 10. 2018.
DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Iz 53,10-11; Ps 33,4-5.18-20.22; Heb 4,14-16; Mk 10,35-45
NAPOMENA: Današnja se nedjelja slavi ko ‘misijska’ da bi se u vjernicima pobudila suodgovornost i vjernička zauzetost za djelo evangelizacije. Može se uzeti misni obrazac “Za evangelizaciju naroda” (RM 717).
Prvo čitanje:Iz 53, 10-11
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam:Ps 33, 4-5.18-20.22
Pripjev:Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
Drugo čitanje:Heb 4, 14-16
Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
Riječ Gospodnja
Evanđelje:Mk 10, 35-45
Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.«A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja
Uvod
Čitao sam podatak kako će se slijedeće godine u Hrvatskoj na izborima za europarlament birati dvanaest kandidata koji će zastupati Hrvatsku u Europskom parlamentu. Ono što mi je privuklo pozornost jest da se prijavilo preko sedam stotina kandidata. Ako pogledamo i druge izbore, rezultati su manje-više identični. Na bilo kojem nivou javi se puno više onih koji bi željeli obnašati vlast no što ih je potrebno. Pitam se zbog čega se to događa?Što je to tako čudesno ili lijepo u vlasti? Kod nas nažalost, politika kotira vrlo nisko u moralnom smislu. Ipak,i pored svega toga, ljudi teže i žele biti na vlasti, žele da ih se vidi u foteljama ministara i sl. Je li razlog tome samo visoka plaća? Ponekad i to može biti, ali neki ljudi u većim zemljama znadu ostaviti svoje daleko bolje plaćene poslove i kandidirati se za političke pozicije koje su puno manje plaćene. Ta želja za vlašću je nešto što im je vrjednije i od samog novaca.
Nevjerojatno je kako je to prisutno već stoljećima. Želja za vlašću nije se promijenila. Ljudi su čak izmislili i nekakve nivoe te je nastala aristokracija – samo iz jednog razloga:dase umanji mogućnost konkurencije za vlast, a sebe proglase bogomdanim za tu poziciju. Vladati i biti na vlasti postala je tako obiteljska tradicija.
Homilija
Nešto slično se dogodilo i u vrijeme Isusa Krista. Isus je izabrao svojih dvanaest učenika i učio ih je vrijednostima Kraljevstva nebeskog. Svaki od učenika imao je sasvim različitu viziju o tome kako izgleda Kraljevstvo nebesko. Isus im je često slikovito objašnjavao kako se Kraljevstvo nebesko ne može uspoređivati s ovozemaljskim kraljevstvima. Bez obzira na sve što je Isus govorio, njihova vizija Kraljevstva na bila je takva da su sebe vidjeli na pozicijama moći i vlasti.
Većina ljudi iz tog vremena željela je Mesiju koji će ih osloboditi od omraženih Rimljana, uspostaviti Izraelsko kraljevstvo i vratiti im slavu kakva je bila u vrijeme Salomona. Ono što je bilo značajno jest da je Isus radio sve suprotno od te i takve vizije. To je uvelike zbunjivalo kako Isusove učenike, tako i ostale koji su željeli biti dio Kraljevstva nebeskog o kojem je Isus propovijedao.
Kada bolje razmislim, zanimljivo je pogledati kako Isusovi učenici razmišljaju. Bez obzira na svoje skromno porijeklo, svoju neobrazovanost i mnogo drugih nedostataka, nije im bilo teško vidjeti se na mjestima ministara ili nekih vladinih dužnosnika u Kraljevstvu nebeskom. Teme njihovih razgovora gotovo da su uvijek vodile u tom pravcu. Često su raspravljali o tome tko je najveći.
Jednom prigodom su dva brata prišla Isusu s čudnom molbom. Evanđelist Matej tu dodaje novi podatak da je uz učenike bila i njihova majka. Došli su Isusu i zamolili ga:»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.«A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.«
Koji je motiv potaknuo ova dva Isusova učenika da od Isusa nešto tako zatraže? Njihova majka je očito bila mudra žena. Ona je znala da se stvari moraju na vrijeme odraditi. Već sada je vidjela svoje sinove u slavi nekog kraljevstva kako sjede kraj kralja,dok im se ljudi koji kraj njih prolaze klanjaju. Očito je smatrala mudrim to osigurati što je moguće prije. Upravo zbog toga ih podupire u inicijativi da si osiguraju mjesta dok to nije odradio netko drugi.
Majka dvaju sinova dolazi Isusu duboko ga štujući i izričući molbu svog života.Traži i moli samo ono što bi po njenom razumijevanju bilo najbolje za njene sinove. Primijetimo da ne traži od Isusa da budu u njegovom kraljevstvu jer to se podrazumijeva. Ona upućuje molbu za njihove položaje, za njihov društveni i socijalni status.
Htio bih ukratko ovu temu smjestiti u današnje vrijeme. Postavio bih pitanje: Kakve li molbe za svoju djecu majke danas upućuju Bogu? Majke uvijek mole i traže samo ono što smatraju da bi bilo najbolje za njihovu djecu. I ova majka je mislila tako, a ipak Isus kaže pred svima: Ne znate što molite. Ovdje kao da je pisac napravio gramatičku pogrešku. Isusov odgovor je u množini i ne obraća se samo majci Zebedejevih sinova: Ne znate za što molite.
„Sveta želja“ – tako bi se nekako nazvala molba ove majke. Iz konteksta možemo iščitati da su i učenici imali problema sa sebičnim željama. Molbu Zebedejevih sinova smatrali su drskom i neprimjerenom. Ne zbog toga što su oni razumjeli narav Kraljevstva nebeskog, već zbog toga što im je molba Zebedejevih sinova ispala iz kontrole. Svi do jednoga su vidjeli sebe u nekoj političkoj poziciji,na vrlo visokom mjestu u Kraljevstvu koje će Isus osnovati ovdje na zemlji. Upravo zbog toga ih Isus poziva: da im objasni narav Kraljevstva nebeskog.
Isus po ne znam koji put objašnjava narav Kraljevstva nebeskog. On im kaže: Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Kao da im objašnjava i ponovno ih poziva da nanovo definiraju ustaljene vrijednosti koje važe u ovome svijetu. U svijetu se cijene gospodari, ljudi koji upravljaju nad drugima. U svijetu se cijene ljudi koji imaju vlast i koji, kako bi u narodu rekli, kada udare šakom o stol, zemlja se trese. To su ljudi kojih se drugi ljudi boje.
A Kraljevstvo nebesko? Njega čine ljudi koji prvenstveno jedni druge ljube. Oni su prepoznatljivi po službi. Postoji određena hijerarhija i položaji, ali onaj koji je veći po svom položaju u Kraljevstvu nebeskom, taj je veći samo zato što služi većem broju ljudi. U kraljevstvu nebeskom se primjećuju i mala djela ljubavi. Isus je rekao: Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća (Mt 10,42). Služba, a ne vlast, jest načelo Kraljevstva nebeskog.
Možda mislimo kako možemo već danas,na ovoj zemlji biti dionicima Kraljevstva nebeskog. Svatko od nas radi svoje poslove. Svaki dan ustajemo, odlazimo na posao, radimo svoj posao za kojeg dobivamo plaću od koje živimo mi i naše obitelji. Možda mislimo kako to nema nikakve veze s Kraljevstvom nebeskim. Upravo je taj svagdašnji posao, koji može biti ponižavajući i dosadan, dio naše službe koja može biti služba za Kraljevstvo nebesko.
Postoji priča koja to zorno objašnjava. Jednom prigodom gradio se kraljevski dvorac. Radnici su na gradilištu tesali i pripremali kamenje koje se trebalo ugraditi u zidove dvorca. Kralj se, kako ga ne bi prepoznali, obukao kao običan čovjek te je došao na gradilište. Nitko nije prepoznao da je on kralj. Prišao je jednom radniku koji je tesao kamen. Upitao ga je:
„Prijatelju, što to radiš?“
„Ah, tešem kamen. Kod kuće ima četvero gladnih usta i moram negdje zaraditi novac da ih prehranim. Kada bih našao bilo kakav lakši i bolje plaćeni posao, odmah bih otišao jer ovo je užasno teško ovako mlatiti po ovom tvrdom kamenu po ovakvom žarkom suncu,“ odgovori ovaj radnik.
Kralj je zatim prišao drugom radniku i postavio mu isto pitanje:
„Prijatelju, što to radiš?“
„A ja! Gradim dvorac za našeg voljenog kralja. Upravo pripremam kamen koji će stajati na samom uglu. On mora biti savršeno isklesan kako bi bio vrijedan kraljevske palače. Kako bih volio da naš kralj vidi ljepotu tog zida,“ odgovori drugi.
„A jeli ti to dobro plaćen posao?“ upita ponovno kralj.
„Plaćen sam dovoljno da mogu s time hraniti sebe, svoju ženu i četvero djece, ali mene više oduševljava da sam ja taj koji gradim palaču za našeg voljenog kralja. Za mene je to velika čast,“ odgovori ovaj radnik.
„Ono što ti mogu obećati jest da je kralj vidio tvoj posao i vrlo je zadovoljan onim što radiš,“ reče kralj.
Nakon što je dvorac bio gotov, jedan od radnika pozvanih na svečano otvorenje bio je i ovaj radnik. Kralj ga je pohvalio pred svim uzvanicima jer je prilikom gradnje palače on u svoj, iako obični i jednostavni posao,ugradio ljubav prema kralju. Za nagradu ga je trajno zaposlio u dvorcu da može gledati svog voljenog kralja.
Ovo je samo priča koja ilustrira naš odnos prema svakodnevnim običnim dužnostima. Jednom prigodom mi je ispričao moj prijatelj da su ga imenovali direktorom jednog komunalnog poduzeća. Iznenadio se da je radno mjesto čistača ulica imalo u svojoj specifikaciji neke dodatne bodove za sramotu. Na zboru radnika (a tada je to bilo vrijeme gdje se sazivao zbor radnika) upitao je sve radnike od kuda im ideja da smatraju čišćenje ulica sramotom. Nije li to časna služba, služba u kojoj ti radnici čine naš okoliš ljepšim i urednijim? Nije li to časna služba u kojoj ti radnici služe građanima da bi im život bio ljepši? Tada je ukinuo tu odredbu, a istim radnicima povećao plaću.
Ne postoji posao kojeg se moramo sramiti. Svaka služba ljudima može biti služba iz ljubavi, ma kako da je ona po nečijem mišljenju jednostavna ili obična. Isus nam je dao tu najveći primjer. On, Kralj nad kraljevima, Gospodar nad gospodarima, nije se izmicao od običnih i neuglednih dužnosti. Na posljednjoj večeri je svim učenicima oprao noge, a to je trebao biti posao najnižeg sluge. Na kraju je za one kojima je služio i svoj život dao. To je upravo i rekao učenicima tom prigodom: Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Koja li je to samo veličina Kraljevstva nebeskog? Kakav li bi blagoslov imao naš narod da ima takve vođe!
Na kraju bih se osvrnuo na još jedan detalj Isusove izjave. Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.
Danas su mnogi vjernici i vjeruju Bogu iz sebičnih razloga. Mnogi čak čitaju i Bibliju, ali to nije istraživanje karaktera Onog koji nas neizmjerno ljubi, već ju čitaju kao neki katalog koji nudi određenu robu. A Kraljevstvo nebesko je kraljevstvo zbog Krista – Kralja. On je centralna ličnost kraljevstva. Građaninom Nebeskog kraljevstva se ne postaje po nikakvim zaslugama. Građaninom Nebeskog kraljevstva se postaje prihvaćanjem Krista za Kralja i Spasitelja. To je milost koju nam je On omogućio jer nas je svojom žrtvom na križu otkupio od ropstva grijeha i na taj smo način postali Njegovi. Milost i ljubav su karakteristike po kojima su prepoznatljivi građani Kraljevstva nebeskog. Milosrđe i ljubav su standardi koji dominiraju Nebeskim kraljevstvom. Stoga čovjeka koji sada ovdje na zemlji nije u stanju prihvatiti standarde Kraljevstva nebeskog, njega, zbog njegove odluke, ni Bog nije u stanju dovesti u Božje kraljevstvo.
Biti blizu Krista je izuzetno plemenita želja. Nemojmo zaboraviti da ona nije jednostavna. Gotovo uvijek je povezana s nevoljama, bolom i patnjom. Zato svetu želju da budemo blizu Krista možemo realizirati samo službom drugim ljudima koji su u potrebi. Bogu se drukčije i ne može služiti ako ne služimo potrebama onih najmanjih. To je test naše osobne pobožnosti.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Kristijan Duvel, mag. theol.
