MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Blago vama siromasi! Jao vama bogataši!
- tjedan kroz godinu
Nedjelja, 17. 2. 2019.
ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Jr 17,5-8; Ps 1,1-4.6; 1Kor 15,12.16-20; Lk 6,17.20-26
Prvo čitanje: Jr 17, 5-8
Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, a blagoslovljen koji se uzda u Gospodina.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin:
»Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i srce svoje od Gospodina odvraća.
Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzda
u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 1,1-4.6
Pripjev: Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Gospodnjemu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
Drugo čitanje: 1Kor 15,12.16-20
Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 6,17.20-26
Blago vama, siromasi! Jao vama, bogataši!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Pričao mi je moj prijatelj koji inače živi u zapadnoj Slavoniji svoj doživljaj koji je doživio kada se je vratio devedeset druge godine na zgarište svoje kuće koja je stradala u ratu. Kuća mu je bila potpuno spaljena i u njoj je izgorjelo sve što je moglo gorjeti. Kada je prvi puta došao na zgarište kuće za njega je to bio šok. U tom svom šoku došla mu je susjeda i nakon što ga je pozdravila, rekla mu je: “Blago vama susjede, vaša je kuća spaljena i vi bar znadete da ništa nemate. Meni je puno gore. Moja je pogođena gelerima od granate i oštećeni su prozori i fasada i ima još drugih oštećenja. Ne znam kako to sanirati.”
Istina, tog trenutka mu je to bilo uvredljivo, ali je kasnije shvatio da je susjeda ipak bila u pravu.
Homilija
I Isus se jednog trenutka obratio siromašnima, tužnima, gladnima i progonjenima. Rekao im je: Blago vama, siromasi! Blago vama koji sada gladujete! Blago vama koji sada plačete! Blago vam kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Neopreznom i površnom čitaću ova poruka može izgledati kao zaključak susjede mog prijatelja. Ipak, ovog trenutka to što Isus naziva blaženstvom bilo je revolucionarno. Opće mišljenje tadašnje vjerske elite bilo je da je siromaštvo, glad, plač zbog problema u kojem se nalaziš karakteristika Božjeg prokletstva. Neki su išli toliko daleko da su smatrali da takve ljude treba progoniti, jer su oni prokleti i na taj su način smatrali da služe Bogu. Isus, kao da se ne obazire na ovu uvriježenu paradigmu i izgovara ova značajna četiri blaženstva.
Mogu si samo zamisliti reakcije Isusovih slušatelja. Možete samo zamisliti propovijedi farizeja i učitelja Zakona koji su vikali: “Siromašni ste jer vas je stigla Božja srdžba. Božji je gnjev nad vama te ste siromašni i gladujete.” Tko zna kakve su još kletve izlazile iz usta ovih pobožnih licemjera. Nikome nije padalo na pamet da pomognu ovim jadnim ljudima i da im pokažu milosrđe. Za razliku od njihovih propovijedi, Isusovo blagoslivljanje siromašnih bio je kao melem na ranu ovih jadnih, bijednih i obespravljenih ljudi. Konačno se pojavio učitelj koji ih je razumio. I Isus im iznosi tu blagu poruku milosti.
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
Ono što je značajno za primijetiti je da Isus upućuje i četverostruki “jao.”
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Što u stvari Isus želi naglasiti ovim porukama. Zasigurno ne želi reći kako je bogatstvo grijeh, Zasigurno ne želi reći da je biti sit grijeh. Čak što više, Njegova uzor molitva naglašava važnost te ljudske potrebe: “Kruh naš svagdašnji daj nam i danas.” Sigurno nije htio naglasiti kako je radost i smijeh grijeh, jer će te na nekoliko mjesta u Bibliji naći da je veselo srce kao lijek. Što je problem ukoliko vas ljudi pohvale za ono dobro što ljudi čine.
Postoji ipak u svemu tome jedan veliki problem. Bogatstvo koje su ovi ljudi imali, hranu koju su mogli svaki dan jesti, tzv. radosti koje su proživljavali na svojim gozbama, bile su rezultat nedostatka milosrđa, a mnogo puta i zlouporabe i iskorištavanje siromašnih i obespravljenih ljudi. Ponos, licemjerstvo i druge negativne karakterne osobine, doslovno su od ovih ljudi učinili neljude koji svojim životom nikako nisu mogli prezentirati Božju sliku na koju ih je stvorio.
Stoga Isusova poruka se mogla razumjeti i drukčije. Kao da im je poručio.”Nije vrijeme za skupljanje blaga. Nije vrijeme za slavlja i fešte na kojima se jelo i pilo do iznemoglosti, dok su oko njih drugi ljudi umirali od siromaštva i gladi. Upravo zbog toga Isus ih upozorava da će im se stanje okrenuti. To se je i dogodilo za nešto više od trideset godina kada je Jeruzalem razoren od strane Rimskog vojskovođe Tita.
S druge pak strane, siromašnima, gladnima i obespravljenima, koji plaću zbog svih zala koji se događaju u njihovom društvu, Isus daje nadu i obećanje, da Bog vidi njihove probleme i da je uz njih. Razlog zašto dopušta da budu siromašni, gladni i obespravljeni je samo zato što su na taj način oni bili kanali Božje milosti za bogate i site. Bog je bogatima dao milost da pokažu milost ljudima u potrebi. Umjesto toga ti bogati i licemjerni ljudi trošili su sve za sebe. Nekoliko decenija kasnije sv. Jakov, jeruzalemski biskup i brat našeg Gospodina Isusa Krista je pisao: De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! Jak. 5,1-6.
Jednom drugom prigodom sv. Pavao je pisao: Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Rim. 12,15. Očito Isus navješćuje Bogatima kako nije vrijeme za gozbe i pijanke, kako nije vrijeme za skupljanje blaga, kako nije vrijeme za bezvrijedne pohvale i nagrade.
Imali ova poruka i za nas neki smisao, za nas koji živimo u 21 stoljeću. Mnogo ranije, izraelski kralj Salamun je pisao: Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Prop. 3,1. Očito u životu često imamo problema jer mnoge stvari radimo kada im nije vrijeme. Salamon je bio direktan i jasan: Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. (3,4.) Kakvo je sada vrijeme? Jeli ovo vrijeme kada bi se trebali radovati i veseliti dok nam zbog opće i materijalne nesigurnosti napušta domovinu veliki broj mladih ljudi. Jeli vrijeme za radost dok nam je veći broj radnik potplaćen i jedva da veže kraj s krajem, dok njihovi poslodavci ne znaju što bi od obijesti. Jeli vrijeme za radost dok nam se žele nametnuti zakoni koji nemaju svoju osnovu u prirodi, a kamo li u Božjem Zakonu.
Ne želim nabrajati anomalije našeg društva i naše društvene zajednice. Želim ukazati na jedan značajan fenomen koji doslovno razara nas kao narod i kao društvenu zajednicu. Mnogi opreku ljubavi smatraju mržnjom. Zasigurno je mržnja jedna krajnja opreka ljubavi koja razara obje strane, onoga koji mrzi i onoga kojeg se mrzi. Ipak postoji jedna osobina koja je možda čak i opasnija. To je ravnodušnost. Ravnodušnost je nešto što nas u potpunosti uništava. Mržnja, ona je aktivna. Ravnodušnost, ona je pasivna. Nama je potpuno svejedno što postoje ljudi oko nas koji pate, koji rade i potplaćeni su u svom radu ili još gore uopće ne dobivaju plaću. Nama je potpuno svejedno što oko nas žive obespravljeni ljudi koji do svog prava ne mogu doći jer nemaju novca. Nama je potpuno svejedno za sve to, pogotovo kada se to nas ne tiče. Ravnodušnost je nešto što Krist teško podnosi kod svog naroda. U posljednjoj poruci crkvi u Laodiceji poručio je: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Otkrivenje 3,15.16. Mlakost ili ravnodušnost je najgora osobina koju možemo usvojiti. Iz ovog opisa proizlazi da su Bogu draži totalni nevjernici nego ravnodušni kršćani. Očito ima više nade za nekog otvorenog bezbožnika nego za mlakog kršćanina.
Što nam je činiti? Jesmo li svjesni vremena u kojem živimo? Možda imamo problema u životu. Možda smo nezaposleni ili smo potplaćeni za posao koji radimo, te imamo problem sa životnom egzistencijom. Možda nas neki drugi problemi tište kao što je bolest ili bolest nekog člana naše obitelji. Možda smo obespravljeni, te zbog toga u životu imamo velikih problema. Isus nam poručuje: Ostanimo uz Njega, jer je on jedini rješenje svih naših problema i nevolja. On je uvijek stajao na strani siromašnih, tužnih i potlačenih. Ono što je važnije, on nikada nije bio u tom stajanju pasivan. On je obećao da će takvom stanju učiniti kraj. Božje obećanje je sigurno jer Bog nije čovjek da laže.
Vrlo brzo Isus će doći po sve one siromašne, ožalošćene, obespravljene, ponižene, koji ovdje na zemlji nisu mogli ostvariti svoju pravdu, već su svoj pogled usmjerili na Njega kao na posljednje i jedino rješenje. Vrlo brzo doći će po one koji su uplakanim očima gledali u nebo tražeći pomoć u nevolji u kojoj se nalaze. Vrlo brzo će doći do preokreta. Bog je obećao: I uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče. Iz. 25,8. Isto to obećanje dao je i u posljednjoj knjizi Biblije: Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih. Otkrivenje 7, 16.17. Vrlo brzo On će doći po nas. Vrlo brzo naša će se žalost pretvoriti u radost.
Sv. Ivan je gledajući što mu je Isus pokazao na otoku Patmosu zaključio knjigu Otkrivenja: Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Otkrivenje 22, 20. Ovaj svijet je već dovoljno iskusio patnje i boli. Ovaj svijet je već umoran od tereta grijeha i njegovih posljedica. Vrijeme je da Gospodin Isus dođe i povede nas sa sobom. Stoga neka i naša molitva bude: Dođi, Gospodine Isuse!
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
