CHRISTOPH WILLIBALD GLUCK (1714.-1787.) (1.)
SUKOB S OCEM RADI GLAZBE
Njemački kompozitor i dirigent Christoph Willibald Gluck, rođen je u bavarskom gradu Erasbachu 1714. godine. Otac podrijetlom iz Češke, po zanimanju šumar, preselio se s obitelji u Češku, kada su Glucku bile tri godine. Iako se puno ne zna o njegovoj mladosti, poznato je da pohađa isusovačku gimnaziju u Chomutovu, gdje dobiva i satove glazbe. Već tada svirao je nekoliko instrumenata, iako nije poznato kojih, niti tko ga sve podučava.
Sukobivši se s ocem, koji se protivio njegovu ozbiljnom bavljenju glazbom, jedno vrijeme samostalno se uzdržavao, nastupajući kao crkveni pjevač i violinist. Nakon što je napustio roditeljsku kuću, odlazi u Prag gdje upisuje filozofski fakultet. Nije nam poznata duljina studija, kao niti bavljenje glazbom u vrijeme praškoga boravka. Pretpostavlja se da ga je poučavao tada znameniti pedagog i kompozitor Bohuslav Černohorský (1684.-1742.), gdje se upoznao s oratorijskim i opernim glazbenim formama. Godine 1735. odlazi u Beč, gdje muzicira kod kneza Lobkowitza, a nedugo na novu dužnost u Milano. Milanski učitelj Giuseppe B. Sammartini (1693.-1751.), poučava ga instrumentalnoj i crkvenoj glazbi.
SKLONOST KAZALIŠNOJ UMJETNOSTI
Sklonost prema kazališnoj operi, pokazuje 1741., iako još samouk u djelu Artaserse za kojim slijedi još sedam drugih opera. U njihovim izvedbama, Gluck je sudjelovao kao dirigent. Uspjeh mu je pribavilo prikazivanje opere La Caduta dei giganti u Londonu, gdje upoznaje Georga F. Händela (1685.-1759.) i njegovu glazbenu umjetnost, koja na njega ostavlja dubok dojam. Händel, međutim, nije bio oduševljen Gluckovim djelima.
Ne zna se kada točno napušta London, nakon čega se pridružuje putujućoj opernoj družini Mingotti. Od 1748. dirigent je ovoj skupini s kojom gostuje u Hamburgu i Københavnu, nakon čega se konačno nastanio u Beču. Za bečki dvor započinje komponirati, kazališnu i koncertnu glazbu ravnajući njenim izvedbama, što mu donosi osobnu korist. Tu se zaljubio u Marianu Pergin, kćerku bogatog trgovca koji se protivio njihovoj vezi. Do braka dolazi, tek poslije očeve smrti. Nakon što je bečka kazališna umjetnost usmjerena prema Parizu, Gluck sve više proučava opere Jeana B. Lullya (1632.-1687.), prerađujući neke francuske opere za bečke izvedbe. U Rimu je 1756. prikazana njegova opera Antigono, čiji je uspjeh bio toliki da je imenovan vitezom zlatne mamuze.
fra Mate Tadić, OFM
