Pitanje:

Lijepi pozdrav, uvijek sam bila vjernica ali i grešnica i prošla sam teške životne puteve i kušnje. Ali vjerovala sam Bogu, molila, ustrajala. I kad sam relativno došla do rješenja svojih muka, onda sam se počela ljutiti na Boga,zamjerati mu što mi je dao tu bol, nemam povjerenja u Njega, što ako mi opet nešto nabaci na leđa? Zašto dozvoli da su djeca silovana, da ima pedofilije, kako mu nije žao gledati to?Zašto traži da budem manja od zrna? Ako me voli zašto da se ponižavam?

Odgovor:

Poštovana gospođo!

Oduševljava me Vaša iskrenost, jer danas mnogi ljudi doživljavaju slične probleme, ljute se na Boga, a još uvijek tvrde kako ga slijede. Stoga bi želio prokomentirati Vaš slučaj onako kako ga ja vidim iz Biblijske perspektive.

Kao prvo, bez obzira na Vaše sumnje, vi se otkrivate kao osoba koja ima veliku vjeru u Boga. U životu su Vam se dogodile neke neugodne stvari, i sasvim prirodno protestirate protiv njih i opravdano tražite od Boga da tim životnim grozotama konačno učini kraj, da već Krist jednom dođe i učini kraj grijehu i zlu.

Puno se puta pitamo zbog čega je zlo na ovom svijetu, kada je Bog taj koji kontrolira sve što se događa. Bog bi mogao spriječiti zlo, i onda s pravom pitamo zbog čega to ne radi. Odgovor na to pitanje je vrlo teško naći. Čak što više kada bi Bog i odgovorio nam na to pitanje, mi Ga opet ne bi razumjeli. Zlo se ne može objasniti. Kada bi se zlo moglo objasniti, tada bi se moglo i opravdati. Međutim Bog ne opravdava zlo. Upravo zbog toga što On zlo želi zauvijek uništiti, Isus Krist je umro da bi nas otkupio od zla u kojem se nalazimo. Ta borba između dobra i zla bit će zauvijek završena s pobjedom dobra.

Svakako da se pitamo zbog čega Bog dozvoljava takvo zlo. Ono što Vam moram odmah na početku reći, Bog ne dozvoljava zlo. On jedino akceptira slobodu našeg izbora, tj slobodu izbora svih ljudi na zemlji. Njegov je konačni cilj da spasi svakog pojedinca. Jednako kao i Vas, Njega pogađa Vaša bol. Biblija kaže: U svakoj žalosti njihovoj osjećao se i on tužan, ali ih je spasio anđeo lica njegova. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba. Izaija 63,9.  Na drugom mjestu također piše: Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: “Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. Zaharija 2,12.  Isus Krist je također rekao: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!` Matej 25,40. Vašom nesrećom je Bog pogođen više nego vi. Istina je da to mi ne razumijemo, ali je to tako.

Postoji ipak jedno ohrabrenje. Bog nam nije obećao da nećemo proći kroz nevolje. On je obećao da će biti s nama gdje god budemo išli. Psalmista David u 23 psalmu je pjevao: Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Psalam 23, 4. Čak i ako nismo u stanju razumjeti zašto nam se nešto događa u Boga uvijek možemo imati povjerenje.  Ono što je najvažnije, Bog je obećao da će On onima koji u Njega vjeruju uvijek sve na dobro izvesti. Nitko nije u stanju učiniti takvo zlo a da ga Bog ne bi bio u stanju izvesti na dobro.

Ilustrirat ću to jednom pričom, koja lijepo opisuje kako Bog radi. Jedna djevojčica igrala se je na podu dnevnog boravka dok joj je majka sjedeći na fotelji vezla tapiseriju. Djevojčica je pogledala ozdola i tapiseriju i sva iznenađena zapitala: „Mama, što ti to u opće radiš. Ta tvoja slika nema nikakvog smisla. Ona je puna nekih konaca, čvorova i ništa se ne vidi.“ Mama je zamolila djevojčicu da bude strpljiva još nekoliko minuta, jer je ona upravo završavala svoj rad. Kada je bilo gotovo, tada je djevojčicu metnula na krilo i pokazala joj završenu tapiseriju. Bila je to prekrasna slika. Rekla joj je: „Evo, ovo je slika koju sam radila i koja će krasiti zid tvoje sobe.“ Mislim da je naš život sličan toj tapiseriji. Gledano odozdo, to je puno čvorova i besmislenih konaca. Ali gledano iz Božje perspektive, to je slika Božjeg obličja koju Bog u nama obnavlja. Vrlo brzo Bog će nam omogućiti da vidimo i smisao tih naših životnih problema.

Na kraju bi želio iznijeti primjer Ivana Krstitelja koji je bio od Boga imenovani glasnik ili preteča Isusa Krista. Bio je snažan u riječi i djelu. Međutim, dogodilo se je da ga je Herod zatvorio. Ivan je očekivao da će ga Bog osloboditi. Očekivao je da će ga i Isus osloboditi. Međutim ništa se od toga nije dogodilo. Umjesto da ga Bog oslobodi, jer bi Ivan bio snažan Isusov učenik, Ivanu su odrubili glavu. Pitam se nekada zašto je to Bog dozvolio. Ne bi li bilo bolje da je Ivan propovijedao Kraljevstvo nebesko.  Odgovor na to pitanje pronašao sam u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Biblije. Tamo je opis kako Novi Jeruzalem silazi s neba i s njime svi spašeni zajedno s Kristom. Kada se Novi Jeruzalem spusti na zemlju, tada će ustati svi grešnici i oni koji su bili protiv Boga i protiv Krista. Oni će biti izvan gradskih zidina. Vidjevši Krista na zidinama stisnutim pesnicama vikat će na njega. Mogu si zamisliti ljude koji su živjeli u vrijeme Ivana Krstitelja kako će doći pod zidine i stisnutim pesnicama vikati na Isusa. „Ti si tražio da te slijedim u najtežem vremenu, kada su nas Rimljani ubijali i zatvarali. Isus će tada izvesti Ivana Krstitelja i pokazati mu ga i reći. Ali u tvom vremenu je živio Ivan Krstitelj. On je ostao meni vjeran i pod takvim teškim okolnostima. Ivan će tada zahvaliti Kristu za tu predivnu milost što je mogao stradati za Krista. Međutim, Krist ima takve ljude u svim vremenskim razdobljima. Možemo li mi biti svjesni da ćemo jednog dana zahvaljivati Bogu što nas je udostojao te milosti koju sada zovemo nevoljom.

Postoji još jedno Božje obećanje koje je Bog dao onima koji u Njega vjeruju. On opisuje njihovo grozno stanje: Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Hebrejima 11, 36-40. Prije toga im je dao obećanje: Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Hebrejima 11,16.

Svakako, danas prolazite kroz nevolje i teškoće. Međutim, nikada nemojte zaboraviti da Vas Bog nikada nije ostavio. Onda kada mislite da ste sami, On vas doslovno nosi, a da toga niste svjesni. Neka Vaša vjera bude takva da se Bog ne stidi zvati se Bogom Vašim: ta pripravio Vam je Grad. Vrlo brzo zlo će biti zauvijek uništeno. Jedan duhovni pisac napisao je jednu rečenicu koja otprilike ovako glasi: „Kada bi mogli vidjeti kraj puta kojim nas Bog vodi, osobno bi izabrali ići tim putem bez obzira na nevolje i poteškoće koje nam se na tom putu događaju.“

Neka Vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan