FRANZ JOSEPH HAYDN (1732.-1809.) (4.)
ČITAO VIJEST O SVOJOJ SMRTI
Pred kraj života Haydnu se dogodila jedna šaljiva zgoda. Godine 1806. umro je njegov brat Mihael, a tiskovine su izvijestile kako je umro slavni skladatelj. Dok je čitao vijest o svojoj smrti u Parizu su čak izveli i Mozartov Requiem, a Luigi Cherubini (1760.-1842.) je napisao prigodnu pogrebnu glazbu. Haydna je to jako razveselilo: – Ova dobra gospoda! Dugujem im veliku zahvalnost zbog neuobičajene počasti. Da sam znao za tu svečanost, sâm bih tamo otputovao, da osobno dirigiram misom. – Iste godine Francuzi su okupirali Beč, ali su prema ostarjelom skladatelju imali veliko poštovanje. Zdravlje mu je bilo sve slabije, pa nije mogao dovršiti svoj posljednji 103. kvartet. Ispod njega napisao je ispriku: – Iščezla je sva moja snaga, star sam i slab -, čije su riječi otiskali na njegovoj osmrtnici. Ne mogavši više hodati, posljednje dane provodi u molitvi i primanju posjeta. Sve do kraja, duh mu je ostao vedar, a smireno umire 1809. u sedamdeset i sedmoj godini života.
Popularnost i slava, koju je za života stekao, nakon njegove smrti brzo su zaboravljeni, prije svega zbog oduševljenja za Ludwiga van Beethovena (1770.-1827.) i novih romantičnih strujanja. Njegova su se djela i dalje izvodila kroz čitavo 19. stoljeće, ali samo najuži izbor pa se prava vrijednost i veličina njegovih djela nije uočavala. Tek su opsežne studije iz 20. stoljeća otkrile, potpuno Haydnovo glazbeno značenje. Upravo je on svojim djelima, premostio put dvaju stilskih razdoblja, prešavši iz pretklasičnog u zreli klasični stil.
HAYDNOV SKLADATELJSKI RAD
Glazbeni kritičari razlikuju pet razdoblja Haydnova skladateljskog rada: rano mladenačko, pripremno, srednje, «romantička kriza», zrelo i razdoblje najvećeg uspona. Često je skladao prigodna djela za instrumentalne veće ili manje orkestralne sastave. U djelima «pripremnog» razdoblja, osjeća se svježina i narodni ton. Česti su efekti iznenađenja puni humora sa svečanim i ozbiljnim tonovima. Njegova djela s početka opernog stvaranja su nažalost izgubljena, tako da je prva sačuvana opera Acide e Galatea iz 1762. godine.
{youtube}e5OCl0uHNAc{/youtube}
Na slavensko-mađarsko-austrijskoj tromeđi, Haydn je slušao i zavolio glazbu iz naroda. Posebno ga je privukla ljepota folklora Gradišćanskih Hrvata, kojega još u mladosti upoznaje. Proučavajući Haydnova djela, hrvatski je muzikolog Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.) ustanovio, prilično velik broj hrvatskih narodnih napjeva u njegovim simfonijama i gudačkim kvartetima. Temu za simfoniju S udarcem bubnja, Haydn je uzeo iz poznate svatovske pjesme Gradišćanskih Hrvata. Hrvatsku narodna pjesma Oj, Jelena, Jelena…nalazimo u Haydnovoj Londonskoj simfoniji. Za svoju simfoniju u Es-duru obradio je hrvatsku narodnu pjesmu Divojčica potok gazi, a iz popijevke V jutro rano ja se stano u proširenom obliku prerađenu nekadašnju austrijsku himnu Bože živi, Bože štiti. Kuhač je isto tako tvrdio, kako je Haydn hrvatskoga podrijetla, što se međutim ne može najsigurnije i potvrditi.
{youtube}QYUANirkakg{/youtube}
GLAZBENI POVRATAK PRIRODI
Iz Haydnovih djela sve do 1770. godine zrače prosvjetiteljske ideje racionalizma i humanizma, dok francuski književnik i filozof Jean-Jacques Rousseau (1712.-1778.) nije objavio svoje ideje o povratku prirodi s čim se pojavila nova struja u umjetnosti nazvana Sturm und Drang. Upravo su ove ideje obogatile njegov glazbeni jezik i ostavile trag u cjelokupnom kasnijem stvaranju. Od trideset simfonija iz Haydnova trećeg skladateljskog razdoblja, cijeli jedan niz sadrži nove ideje. Simfonije iz razdoblja «romantičarske krize» odlikuje intenzivnost, slobodno oblikovanje i težnja za jednostavnošću.
Od godine 1780., na njegovo stvaralaštvo velik utjecaj ima prijatelj Wolfgang Amadeus Mozart (1756.-1791.), što se očituje u skladanju većeg broja opera među kojima su najpoznatije La Vera constanza i Il Mondo della luna. Dok je kriza uzburkala osjećajnu stranu njegova bića, u zrelom razdoblju postiže klasičnu ravnotežu, što se najjasnije očituje u nizu tzv. Ruskih kvarteta iz 1781. godine. U ovom razdoblju Haydn sklada svega dvije opere Orlando Paladino i Armidu, kojima se priklanja Christoph Willibald Gluckovoj (1714.-1787.) opernoj reformi. Šteta što je vremenom opalo zanimanje za njegove opere, posebno one komične. Haydnov glazbeni jezik je prirodan i jednostavan, a izrazi neposredni i jasni za razlikuju od Georg Friedrich Händelove (1685.-1759.) oratorijske monumentalnosti. U njima se ističe svježina, kojom oslikava prirodu. Njegova djela od velike su važnosti za daljnji glazbeni razvoj i priprema za dolazak generacije novih velikih glazbenika.
fra Mate Tadić, OFM
