Prije samo nekoliko desetljeća imotska su sela ključala od dječje cike i smijeha, a broj čeljadi u Krajini približavo se cifri od sedamdeset hiljada. Sanjala se Hrvatska, živjelo se u znoju, ali skladno i pod Božjim blagoslovom. Onda se nešto dogodilo i Imotski je počeo rapidno propadati sve do današnjeg predsmrtnog stanja.
Novoinstalirane kriminalne vlasti u Zagrebu nadmašile su prethodnike u antihrvatstvu, ali one nipošto nisu glavni uzrok izumiranja Imotskog. Dakle, zašto umire naš grad?
Bog je sama ljubav i samo milosrđe, ali On je pravedan, a zbog zadovoljavanja pravde Imotski mora umrijeti, jer po opačini spada u rang Sodome i Gomore. Po pitanju bogopsovke Imoćani su uvjerljivo na svjetskom vrhu, a takvi zločini i grijesi moraju doći na naplatu.
Možda je ipak pet do dvanaest i na našim je fratrima, da kao i mnogo puta do sada spase svoj narod. Iskorijenjavanje bogopsovke nije nikakvo bon-tonovsko pitanje, nego je ulog opstanak grada i cijele Imotske krajine.
Trpimir Matković
