Vrsni poznavatelj ljudske psihe i jedan od najdubokumnijih filozofa, Arthur Schopenhauer,
FOTO: commons.wikimedia.org
je ustvrdio da se ljudski život odvija između dvije točke, točke bola i točke dosade. Bez imalo sredstava za preživljavanje čovjek se nalazi u točki bola, a zadesi li ga enormno materijalno bogatstvo odlazi u sferu dosade. Ljudi našeg podneblja se uglavnom nalaze u poželjnoj sredini između ta dva ekstrema, ali ipak većina će proći kroz muku dosade, a skoro svi će iskusiti bol, veliku bol.
Kreatori današnjeg društva nastoje isprati mozak svakom pojedincu, koji tako biva izvrgnut dijaboličkim udarima od samog trenutka rođenja. Na primjer, kreveljenje pod utjecajem raznih opijata s bezbroj decibela u ušima su proglasili predivnom zabavom, a nus-produkt takvih njihovih podlosti su dosada i depresija. Samo jedan korak tada dijeli mladog i naivnog nesretnika, da ne postane zombi, a upravo je to podla nakana globalnih moćnika moderne civilizacije.
Nadalje, bol je ipak neizbježna. Bolesti i smrt haraju gradom i susjedstvom, haraju među poznanicima i prijateljima, a ubiru danak i u samoj tvojoj obitelji, daljoj i užoj. Bol caruje. Sama smrt uskoro će zakoračiti na svačija vrata. “Ma, neće još… Neću o tome razmišljati…”. Razmišljao ti ili ne, evo ti nje na vrata. Nit’ se najavljuje, niti kuca. Adio, kume! Živimo u suznoj dolini i proći nam je njome.
Ugledni njemački filozof savjetuje tako čovjeku, da što vještije balansira u zoni, koja je podjenako udaljena od bola i dosade, da brižno čuva svoje fizičko zdravlje, da pazi na umnu higijenu i da diše, živi i čeka smrt. A na pitanje o sreći, odmahuje rukom: “Glupost! To ne postoji!”. Kada bi ateisti bili u pravu, Schopenhauer bi bio vjerojatno najmudriji čovjek svih vremena, takvim sam ga smatrao dok mi je vjera bila slabija, a sada kada je malo ojačala, držim da je ipak od njega mudrija nepismena nonica s krunicom u ruci. Bog! Bog je ključna točka ljudske sudbine.
Gore sam govorio o smrti, pa ću na kraju samo nadopuniti: smrt je za ljudski rod središnji problem, koji nadilazi kapacitete čovječanstva. Taj problem ne možemo svojim snagama apsolutno nikako riješiti. Centralno pitanje: problem smrti! To je pitanje za jednoga Boga. I on će taj problem riješiti svakome tko ga zazove, a to zazivanje nema nikakve veze s usnama, nego sa srcem.
Trpimir Matković
