Fatimsko svetište Majke Božje spada među poznatije po broju hodočasnika ali i po različitim pobožnim vježbama što su se proširile nakon glasovitih fatimskih događanja 1917. godine: prve subote u mjesecu, svagdanja molitva krunice, posveta Srcu Isusovu. Portugalski grad Fatima postao je poznat po svijetu po neobičnim viđenjima troje djece u vremenu od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine. Kroz to su vrijeme, svakoga 13. dana u mjesecu, Lucija, Franjo i Hijacinta imali ukazanja Gospođe obučene u bijelo i sjajnije od sunca.
Užas i strahote Prvoga svjetskoga rata pojačali su dramatičnost fatimskih poruka, osobito oko glasovitih triju tajna, od kojih je treća ostala do dana današnjega poznata samo Svetom ocu Papi. O njezinu se sadržaju šire raznolika nagađanja od kojih je najpoznatije o obraćenju Rusije i atentatu na Papu. Za kršćane su važne samo poruke što su ih djeca prenosila a sve ih možemo sažeti u tri: molitva, pokora, obraćenje. Ukazanje Majke Božje samo je naglasilo i aktualiziralo te važne evanđeoske poruke. Poziv da se žrtvom, molitvom i postom može suprotstaviti djelovanju zla u svijetu, potakao je vjernike na ozbiljnije proživljavanje vjerničkog života. Ozbiljnost fatimskih poruka osobito su isticala trojica papa 20. stoljeća: Pijo XII, Pavao VI. i Ivan Pavao II.
Pio XII. je u najžešćem vihoru Drugoga svjetskoga rata, 1942.g. posvetio svijet Srcu Marijinu na 25. obljetnicu fatimskih ukazanja. Pavao VI. o 50. obljetnici osobno hodočasti u Fatimu i tom prigodom izjavljuje: Velika nam je želja počastiti Presvetu Djevicu, Majku Kristovu, Majku Božju i Majku našu. Naše je pouzdanje u njezinu dobrotu u Crkvi i Našem apostolskom poslanju vrlo veliko, a isto je tolika i naša potreba za njezinim zagovorom kod Krista, njezina Sina.
Ivan Pavao II. hodočasti u Fatimu 13. svibnja 1982. na prvu obljetnicu preživljena atentata, ponavlja posvetu svijeta Majci Božjoj i završava potresnim vapajima: Izbavi nas:
– od glada i rata;
– od nuklearnog rata, od samouništenja, od svih ratova;
– od grijeha protiv ljudskog života od njegova početka;
– od mržnje i umanjivanja dostojanstva djece Božje;
– od nepravda u društvenom, nacionalnom i međunarodnom životu;
– od olakog gaženja Božjih zapovijedi;
– od pokušaja da se iz ljudskih srdaca iskorijeni istina o Bogu;
– od grijeha protiv Duha Svetoga.
Nadilazeći besplodne rasprave o naravi i načinima ukazanja, potrebno je uočiti, prihvatiti i živjeti evanđeoske poruke što nam ih Fatima odašilje, a to su: potreba trajnoga osobnog obraćenja Bogu i poticajima Duha Svetoga, borba protiv neprestana djelovanja zla u nama i oko nas, pomaganje drugima na putu obraćenja. To je izražaj vjere u otajstvenu povezanost Kristova tijela i konkretizacija preporuke: odgovorni smo jedni za druge.
Zbog toga zapamtimo poruku što ju je iz Fatime uputio Ivan Pavao II: Slušajmo Marijin glas, neka ga sluša cijela Crkva, neka ga sluša cijelo čovječanstvo jer Marija hoće samo vječni spas ljudi i naroda po naumu Providnosti Božje.
