Gašpar Alapić – gušitelj Seljačke bune i sigetski borac kod Sigeta (1584.)
Gašpar Alapić, hrvatski plemić i ban, umro je 4. travnja 1584. na svom vlastelinstvu u Vukovini, u turopoljskom kraju, na strateškom mjestu preko kojeg se s juga i jugoistoka moglo pristupati Zagrebu.
Bio je hrvatski vojskovođa koji se u više navrata borio protiv Osmanlija. U vrijeme opsade Sigeta 1566. Nikola Šubić Zrinski imenovao ga je svojim zamjenikom. Alapić je bio među ratnicima koji su izvršili proboj iz Sigeta, a bio je i jedan od rijetkih preživjelih u tom okršaju, ali je zarobljen. Otkupio ga je Nikolin sin Juraj Zrinski za relativno malu sumu, navodno jer je bio grbav i obučen kao običan vojnik pa Osmanlije nisu shvatili o kome je riječ.
Godine 1573. imenovan je banskim namjesnikom te je na toj funkciji zapovijedao plemičkoj vojsci koja je ugušila poznatu Seljačku bunu porazivši seljačke postrojbe kod Kerestinca, Mokrica i u odlučujučoj bitki kod Stubičkih Toplica. Prema narodnoj predaji Alapić je sa zarobljenim seljacima postupao nemilosrdno.
Godine 1574. postao je Alapić i hrvatskim banom, pri čemu mu je kolega bio dotadašnji ban i biskup Juraj Drašković, koji je kasnije imenovan i kardinalom. Alapić je banske službe razriješen 1578. na vlastiti zahtjev (većina hrvatskih banova iz razdoblja najžešćih osmanskih napada pokušavala se riješiti te dužnosti, jer je ona predstvaljala veći trošak nego korist).
Walther von Cronberg – veliki meštar Teutonskog reda (1543.)
Njemački vitez Walther von Cronberg, veliki meštar Teutonskog viteškog reda, umro je 4. travnja 1543. godine. Taj je red utemeljen u Svetoj Zemlji u razdoblju Križarskih ratova, no u kasnom srednjem vijeku postao je najmoćniji na području Pruske i Baltika. Teutonski viteški red postao je prvorazrednom regionalnom silom, koja je vladala nad velikim dijelom današnjeg područja Litve, Latvije, Estonije i sjeverne Poljske.
Walther von Cronberg živio je u ključnom dobu za Teutonski viteški red. Naime, njegov prethodnik na mjestu velikog meštra – Albert Hohenzollern – u razdoblju Lutherove protestantske reformacije pristao je uz protestante, napustio Katoličku crkvu i pretvorio velik dio teritorija Reda u vlastiti posjed. Radilo se o Pruskoj, vojvodstvu koje je nadalje stoljećima ostalo u posjedu dinastije Hohenzollern (sve od kraja Prvog svjetskog rata). Odigrala se sekularizacija slična onoj koja je u vrijeme kralja Henrika VIII. provedena u Engleskoj.
Budući da je Walther von Cronberg u trenutku Albertovog izdajničkog čina bio na čelu njemačkog dijela Reda (imao je titulu Deutschmeister, tj. Magister Germaniae ili meštar Njemačke), preuzeo je i položaj velikog meštra cijelog Reda. Naslov velikog meštra Teutonskog viteškog reda glasio je na njemačkom jeziku Hochmeister, a od Walthera von Cronberga svi su veliki meštri ujedno bili i meštri Njemačke, pa je njihova kompozitna titula na njemačkom jeziku glasila Hoch- und Deutschmeister.
Veliki meštar Walther von Cronberg bio je na tom položaju od 1527. do 1543. godine. Umro je u gradu Mergentheimu, kamo je preneseno glavno sjedište Teutonskog viteškog reda nakon spomenutog gubitka Pruske (ranije je glavno sjedište bilo u Königsbergu u Pruskoj, tj. današnjem Kalinjingradu). Mergentheim je zatim ostao glavnim sjedištem teutonskih Hoch- und Deutschmeistera tijekom gotovo tri stoljeća.
Najteža katastrofa u povijesti cepelina (1933.)
Dana 4. travnja 1933. srušio se američki zračni brod USS Akron. Taj cepelin bio je, uz svoj sestrinski zračni brod USS Macon, najveća letjelica punjena helijem u povijesti. Naime, među zračnim brodovima bila je od USS Akrona i USS Macon veća samo njemačka klasa Hindenburg, no te su letjelice bile punjene vodikom, a ne helijem. USS Akron bio je samo oko 2,5 % kraći od Hindenburga, a za razliku od njega imao je vojnu namjenu (Hindenburg je bio putnički zračni brod).
USS Akron bio je leteći nosač zrakoplova jer su se na njemu nalazila četiri lovačka aviona Curtiss F9C Sparrowhawk. To su bili dvokrilci s jednim pilotom, smješteni u hangaru unutar cepelina. Kad su trebali samostalno poletjeti, spuštani su pomoću posebne kuke u viseći položaj ispod cepelina, a zatim su započinjali sa slobodnim letom.
Nesreća USS Akrona koja se dogodila pokraj obale New Jerseya bila je najteža nesreća u cjelokupnoj povijesti zračnih brodova. Naime, tom su prilikom poginule čak 73 osobe (za usporedbu, pri nesreći Hindenburga poginulo je 36 ljudi). USS Akron srušio se uslijed velike oluje na moru. Samo troje ljudi preživjelo je nesreću (s Hindenburga su se spasile 62 osobe).
Rušenje usred oluje na oceanu bilo je smrtonosno za posadu USS Akrona jer ona nije bila opremljena pojasevima za spašavanje. Većina ih je stradala od utapanja i pothlađivanja. U nesreći je stradao i admiral William A. Moffett koji se tada zatekao na USS Akronu. Inače, taj visokopozicionirani admiral bio je čak i nosilac znamenitog američkog odličja Medalje časti (engl. Medal of Honor) iz 1915. godine.
Službeno otvoren Svjetski trgovački centar (1973.)
Dana 4. travnja 1973. službeno je otvoren Svjetski trgovački centar (engl. World Trade Center – WTC) u New Yorku. Sastojao se od nekoliko zgrada, od čega su daleko najpoznatijima postali Blizanci s po 110 katova, označavani kao One World Trade Center (sjeverni toranj) i Two World Trade Center (južni toranj). Ukupno je kompleks imao više od 1,2 milijuna kvadratnih metara uredskog prostora.
Kad je dovršen, postao je sjeverni toranj najvišom zgradom na svijetu, prekinuvši 40-godišnju dominaciju Empire State Buildinga u New Yorku. Ipak, ubrzo je blizance po visini prestigao Sears Tower u Chicagu, dovršen u svibnju 1973. godine, tj. mjesec dana nakon otvaranja Svjetskog trgovačkog centra.
Izgradnja cjelokupnog kompleksa Svjetskog trgovačkog centra trajala je prilično dugo, s obzirom da su prvi radovi na iskopu temelja počeli još 1966. godine. Usprkos nižim inicijalnim procjenama, gradnja je koštala čak oko 900 milijuna tadašnjih američkih dolara.
Oba tornja Svjetskog trgovačkog centra uništena su u terorističkom napadu 11. rujna 2001. godine, pri čemu je poginulo više od 2600 ljudi koji su se nalazili u tim zgradama i u njihovoj blizini.
Izvor: Povijest.hr
