Slavni muslimanski putopisac Ibn Batuta (1304.)
Ibn Batuta, proslavljeni muslimanski putopisac iz srednjeg vijeka, rodio se 24. veljače 1304. godine. Proputovao je, za srednjovjekovne pojmove, golema prostranstva, koja opsegom nadmašuju čak i putovanja Marka Pola. Ibn Batuta rođen je u gradu Tangeru u blizini Gibraltarskog tjesnaca (danas Tanger pripada Maroku, a nekoć je bio svojevrsna grad-država).
Ibn Batuta posjetio je tijekom svojih putovanja Egipat, Arapski poluotok, Saharu, Svetu Zemlju, Mezopotamiju, Istočnu Afriku, Perziju, Središnju Aziju, Indiju, Cejlon, Jugoistočnu Aziju i Kinu. Zanimljivo je da je u Africi dopro na jug sve do područja današnje Tanzanije. Konkretno, na istočnoafričkom području posjetio je grad Mombasu u današnjoj Keniji, otok Zanzibar, kao i otok Kilwa, smješten oko 250 kilometara južno od današnje tanzanijske prijestolnice Dar-es-Salaama.
Time se na jugu približio čak i geografskoj širini na kojoj se nalazi otok Madagaskar. Kao i Marko Polo, posjetio je Kinu, ali nekoliko desetljeća nakon njega. Važna su bila i Ibn Batutina putovanja kroz Saharu, pri kojima je obišao Timbuktu u današnjem Maliju. Ibn Batuta umro je na području današnjeg Maroka u srednjim 60-im godinama svog života.
Francuski kralj Franjo I. zarobljen na bojnom polju (1525.)
Dana 24. veljače 1525. dogodila se važna Bitka kod Pavije, u kojoj je zarobljen francuski kralj Franjo (François) I. iz dinastije Capet-Valois-Angoulême. Taj ugledni renesansni vladar ostao je u povijesti poznat i kao pokrovitelj slavnog Leonarda da Vincija. Kralj Franjo I. posjedovao je u Francuskoj mnoge raskošne dvorce, uključujući Chambord i Fontainebleau.
U Bitki kod Pavije protiv Francuza su se borile snage rimsko-njemačkog cara Karla V. iz dinastije Habsburg. Taj je car vladao golemim područjima, koja su uključivala španjolske zemlje, današnju Belgiju i Nizozemsku, južnu Italiju, kao i razmjerno nedavno otkrivene dijelove Latinske Amerike (Karlo V. bio je unuk Ferdinanda II. Aragonskog i Izabele Kastiljske, pod čijim je pokroviteljstvom Kristofor Kolumbo izveo svoja znamenita putovanja). Zbog svega toga, careve su se snage kod Pavije sastojale od vojske skupljene iz mnogih dijelova Europe (Španjolci, Flamanci, Talijani itd.)
Snage francuskog kralja u bitki su odlučno poražene, a on je zarobljen od strane neprijateljskih vojnika. Zarobljeni kralj bio je u tom trenutku u dobi od 30 godina. Carske postrojbe zatvorile su ga u tvrđavu Pizzighettone, a zatim je odveden čak u Madrid (Karlo V. imao je ondje jednu od svojih rezidencija). Zanimljivo je da je u zarobljeništvu Franjo I. ostao više od godinu dana. Prije nego ga je pustio na slobodu, car Karlo V. čak je uredio zaruke svoje sestre Eleonore sa zarobljenim kraljem Franjom I., kako bi osigurao svoj utjecaj. Kasnije se Franjo I. njome doista i oženio.
Posljednja papinska krunidba rimskog cara (1530.)
Dana 24. veljače 1530. posljednji je put papa okrunio nekog monarha. Riječ je bila o krunidbi moćnog Karla V. Habsburškog za cara Svetog Rimskog Carstva (tzv. Rimsko-Njemačko Carstvo). To je carstvo postojalo već stotinama godina i krunidba od strane papa doista je nekoć smatrana uvjetom da bi netko mogao nositi uzvišenu titulu cara.
Papa koji je izvršio krunidbu zvao se Klement VII. i potjecao je iz ugledne firentinske obitelji Medici. Car kojeg je okrunio – Karlo V. – bio je vrlo moćan vladar, jedan od najmoćnijih u cijeloj europskoj povijesti. Naime, car Karlo V. vladao je nad ogromnim teritorijem, koji je obuhvaćao Španjolsku i njene nedavno otkrivene kolonije u Americi (od današnjeg Meksika do Perua). Nadalje, vladao je nad današnjom Nizozemskom i Belgijom, južnom Italijom, Lombardijom, dijelom Burgundije te austrijskim zemljama (Tirol, Austrija, Koruška, Kranjska, Štajerska itd.), koje su bile staro nasljedstvo dinastije Habsburg.
Ta posljednja papinska krunidba nije održana u Rimu, nego u Bologni – bogatom gradu u sastavu Papinske Države. Bolognom su vladali u ime papa tzv. kardinali legati. Krunidba je bila održana ispred znamenite bazilike sv. Petronija – jedne od najvećih crkava na svijetu.
Markgrof iznajmljivao vojnike za borbu protiv SAD-a (1736.)
Dana 24. veljače 1736. rođen je Karl Alexander von Hohenzollern, posljednji vladar njemačkih država Brandenburg-Ansbach i Brandenburg-Bayreuth. Te su države obuhvaćale znatan dio današnje sjeverne Bavarske, u široj okolini grada Nürnberga.
Karl Alexander imao je titulu markgrofa, sličnu francuskoj tituli markiza, no bio je de facto nezavisan vladar, s rangom jednakim ostalim suverenim njemačkim vladarima (knezovima, prinčevima, vojvodama i drugima). Osnovao je banku zvanu Hochfürstlich-Brandenburg-Anspach-Bayreuthische Hofbanco, iz koje je kasnije nastala golema bavarska banka imena HypoVereinsbank (svojedobno jedna od najvećih banaka u Njemačkoj). Zanimljivo je da je markgrof Karl Alexander iznajmljivao vojnike čak i britanskom kralju Georgeu III., koji su se borili u Američkom ratu za nezavisnost protiv novoproglašenih Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon početka Francuske revolucije markgrof je prodao svoje dvije spomenute države Kraljevini Pruskoj, a zauzvrat je dobio veliku doživotnu novčanu naknadu. Preselio se u Englesku, gdje je do smrti zatim živio sa svojom drugom suprugom Lady Elizabeth Berkeley (rođenom Engleskinjom bogatog aristokratskog podrijetla). Budući da je njen suprug markgrof bio kneževskog (prinčevskog) ranga, njoj je dodijeljen naslov kneginje (princeze) Berkeley, što je bilo prilično neuobičajeno u Engleskoj (ondje su načelno samo pripadnici kraljevske obitelji nosili prinčevske titule). Markgrof Karl Alexander preminuo je 1806. godine južno od Oxforda u Engleskoj.
Izvor: Povijest.hr
