Želimo li izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi!

9

Dr. Križo Katinić za Kanu: ‘Želimo li izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi’

 

Jedan od središnjih tekstova novoga broja Kane jest razgovor s dr. Križom Katinićem, psihijatrom, psihoterapeutom, profesorom i publicistom, koji je napisao predgovor i redigirao novo izdanje knjige Viktora E. Frankla, Liječnik i duša, koje je nadavno objavljeno u Kršćanskoj sadašnjosti. U razgovoru se, osim na spomenutu knjigu i logoterapiju, osvrnuo na temu smrti, straha od smrti, gubitka smisla, odnos kršćanske vjere i smisla i niz drugih zanimljivih tema, kojima je u pozadini bogato iskustvo dr. Katinića s pacijentima.

“Jasno je da je današnji čovjek (ako samo pomislimo na ovu globalnu koronakrizu) zabrinut, nesiguran, ustrašen, osamljen, unatoč svim pomagalima modernoga svijeta. Frankl upravo inzistira na neuništivoj potrebi čovjeka za traženjem smisla. To se osobito vidi u kriznim i tragičnim životnim situacijama u kojima ga vjera u smislenost života najlakše napušta. On tvrdi da je smisao moguće naći uvijek, bez obzira na teškoće, do posljednjeg daška života. Kao polazište za nalaženje smisla navodi usmjerenje na istinske vrijednosti, posebice na stajališne vrijednosti – one vrijednosti koje se odnose na zauzimanje stavova i onda kada nikakvim činom ne možemo promijeniti nepovoljnu stvarnost”, ističe dr. Katinić. Povezao je te teze i s Franklovom knjigom Liječnik i duša, rekavši da čitanjem te knjige nakon početne privlačnosti teksta neminovno slijedi teži postupak susretanja s vlastitim nedoumicama i zabludama u traženju smisla, uz nužan rastanak s lakim obećanjima na putu istinskog osmišljavanja života kao takvog, zamiješanog u gustu melasu turobne svakodnevice.

Dr. Katinić nerijetko govori o smrti i često je u njezinoj blizini, odnosno prati ljude koji se suočavaju ili s vlastitom smrću ili sa smrću drage i bliske osobe. Jednom je prilikom istaknuo da je fascinantno kako ljudi pred smrt odjednom počnu drukčije gledati na vrijednosti, točnije dijeliti važno od nevažnoga, relativizirati nepotrebne nesporazume i složene odnose s drugima. Na pitanje zašto smo skloni čekati do zadnjeg trenutka da bismo bacili drukčije svjetlo na vlastiti život, dr. Katinić je kazao:

“Živimo u svijetu obećanja, u svojevrsnom zaboravu, čini nam se da za sve uvijek ima vremena. Živimo kao da nam je obećan život koji tek treba jednom doći. I to je ljudski. Smrt bi jednom, tamo negdje na kraju, trebala doći, o njoj ne mislimo rado jer remeti naše planove, nade i očekivanja… Kad se suočimo s bliskom smrću, vremena više nema, počnemo misliti na ono propušteno, pogrešno učinjeno ili uopće na ono što nije, a moglo je i trebalo biti učinjeno. U tom se sastoji ta »fascinacija zadnjeg trenutka« u kojoj nam se stvari poslože i postanu jasne…”

Osvrnuo se i na to kako na vrijeme prepoznati gubitak smisla ili pak kako ga izbjeći:

“Ako želimo izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi iz provizornog drijemeža i trajanja po inerciji. Nije dobro da to učinimo kada je već prekasno”, napominje dr. Križo Katinić čiji razgovor za Kanu u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju revije.

Godišnja pretplata na Kanu iznosi 143 kune, a pretplatiti se može mailom ([email protected]) ili telefonom (01 6349 060).

PODIJELI