Neki je čovjek živio s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.
Jednoga dana dok je zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.
Pastir bistra oka osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
Što te toliko muči prijatelju?
,,Neizmjerno sam usamljen.”
”I ja sam sam ali nisam tužan. Nisam usamljen, Bog je uvijek samnom.”
Sa mnom ne. Ja ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?
Vidiš li ono naše selo u dolini”, upita pastir. Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?”
”Vidim.”
”Tako je i sunce jedno pa ipak obasja svaki prozor u gradu. I onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?”
Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno. (Sefanija 3,17)
časopis Book, rujan 2023.
