Razmišljajući o primjeru koji bih vam navela s obzirom na temu predavanja, dolazi mi na pamet nedavni susret s jednom znanicom:

Udana majka 3 odrasle djece. Priča mi ovo: Zamisli, u nedjelju vraćajući se sa sv.Mise, opterećena „velikim“ obiteljskim problemima, nisam ni o čemu razmišljala i sve što sam činila, dopuštala sam da me ti problemi nadrastu i zarobe. Iduči tako prema kuću, ugledah 2 dječaka, jednog od 16g. a drugog od 13g. P RVI JE BIO BEZ NOGE I HODAO SA ŠTAKOM, A DRUGI JE ŠEPAO. Pogledah ih i odjednom ih primijetih. Smijali su se radosni od svega srca. Zaustavih se posramljena i jadna. Da, upravo To. Jadna! Moja su dheca zdrava, suprug i ja smo zdravi, materijalno solidno osigurani…i ja već danima izigravam žrtvu, dopuštam da me problemi zarobe…a ova dva dječaka usprkos svemu pronađoše razlog za radost i smijeh. Došla sam kući i sjeli smo za ručak. Cijela obitelj. I tada opet, nakon dugo vremena naglas rekoh: „ Predivno, pa mi danas nakon 5-6 godina prvi puta svi zajedno ručamo!“ Svi su utihnuli.

…sve počinje od tebe. Usprkos svemu, ti možeš slagati ciglu po ciglu za gradnju boljega svijeta. Nema čuda. Čudo si ti koji hoćeš, možeš i vjeruješ, usprkos svemu.

…jer bit  hagioterapije je upravo u tome da ona istraživanjem i liječenjem duhovne duše i njezinih organa, omogućuje čovjeku:

– da  spozna i razvija samoga sebe da postane  duhovno zdrav

– pokazuje mu bezgranične mogućnosti razvoja, boljeg i smislenijeg života i svijet!

Jer tko si ti čovječe? Ti si neponovljiv, jedinstven i originalan! Stvoren si tako čudesno! Netko te htio, želio, stvorio iz ljubavi. U filozofiji ga nazivamo Bitak, postojanje, egzistencija-Stvoritelj!  

Ti si cjelina u kojoj duh prožima i dušu i tijelo i psihu.

U trenutku začeća , psihofizičku si dimenziju dobio od roditelja, a Stvoritelj je u tebe u trenutku začeća udahnuo duhovnu dušu, po kojoj se razlikuješ od svih živih bića!

U tebe je upisan prirodi-moralni zakon koji kaže: „Čini dobro, izbjegavaj zlo! Zato se ti kao čovjek ostvaruješ jedino ako prihvaćaš zakone duha koje je u tebe stavio Stvoritelj! Ako ne poštuješ te zakone, ti :

  • U svojoj biti patiš
  • Sam sebe ponižavaš
  • Gubiš dostojanstvo
  • Gubiš životni smisao – nadu,

a svijet u kojem kao takav živiš, kakav je:

  • Ljudi se boje prošlosti i boje se za budućnost
  • Boje se neuspjeha
  • Boje se za vlastiti opstanak boje se čak i ljubavi i bilo koje nježnosti
  • Boje se starosti, samoće

Što se to s nama događa, gdje smo mi to?

Zašto smo se otuđili jedni od drugih?

Zašto su ljudi usamljeni, mnogi i odbačeni?

Zašto nam, automobil, mobitel, kompjuter i sl vrijede više od zagrljaja, susreta na kavici, smješak prolaznika, nježni dodir?

Gdje to mi? Gdje si ti?

ZASTANIMO NA TRENUTAK I RAZMISLIMO?  

 

Dr Lipton nam govori :“ Ako mislimo, govorimo i djelujemo pozitivno sve se naše stanice otvaraju tome i mi ulazimo u zdravlje ili obratno ako mislimo, govorimo i djelujemo negativno mi ulazimo u prostore razaranja dobra, života i svega što postoji.

Zato se kaže daje izvor patologije duhovne duše i uopće izvor svega od čega čovjek pati  je ZLO.

  • Ono nastaje u čovjeku. Nije izvan njega.
  • Ono nastaje u čovjekovoj spoznaji i njegovoj volji.
  • Prema tome, važno je naglasiti – ni bolesti . ni zlo nisu netko tko nas napada, nego je to čovjek koji stoji na vagi i treba se opredijeliti za dobro ili zlo
  • Zlo stvara bol i uzrokuje patnju,čovjek je sam i boji se, odvojen je od Stvoritelja koji je samo i jedino DOBRO i na čovjeku je odluka da se okrene tom DOBRU  – jer jedino je tu zaštićen

                 nije više nemoćan i optužen.

  • ZLO JE MANJAK DOBRA! Znači, za što se odlučujem, govorim i mislim to mi se i događa.

POSTOJI LI IZLAZ? Da li je moguć novi svijet?

Vidjeli smo što se događa kada negativno mislimo, govorimo i djelujemo. Kako se osloboditi tih misli? Stalno se roje po glavi, ne daju mira, opterećuju i nikako da prestanu…/prisilne misli/

Trebamo ući u POVJERENJE!, vratiti se IZVORU svoga postojanja – Stvoritelju jer je to temelj našega života.

Shvatili smo da ne možemo dalje sami, spoznali smo svoje snage, mogućnosti ,a još više svoje slabosti, nemoći, ograničenosti… zato …izađimo iz svega toga i na ta mjesta stavimo pozitivne misli, govor i djelovanje kako bismo ušli u zdravlje a time i u slobodu.

Kada smo slobodni, onda možemo početi praštati ;

    • sebi, drugima
    • zavoljeti čovjeka
    • pomoći čovjeku
    • zahvaljivati za drugog čovjeka jer tako pobjeđujemo, otvaramo se DOBRU –Stvoritelju,

 

  • počinjemo se mijenjati
  • jer samo  promjenom nas samih počinje novi i bolji svijet!

 

Branka Patafta, mag.prof

PODIJELI