U trenutku spoznaje biti svoga postojanja u odnosu na stvarnost u kojoj živim, postojim i djelujem, spoznala sam, niti novu, niti tajanstvenu, ali tako prisutnu istinu i pronašla odgovor za prošlost koju sam živjela u sadašnjosti.
Ono što je za mene u ovo vrijeme izolacije, bio novi iskorak, bila je spoznaja: Kako voljeti bez navezanosti ili bez razvijanja ovisnosti? Voljeti bez potrebe za drugom osobom. Davati se bez uzvrata, opravdanja, voljeti i kada nisi voljen, prihvaćen, kad si odbačen, ignoriran, kada se ne možeš opravdati, kada se zbog svega osjećaš nemoćnom pred drugim čovjekom.
Čovjek je slobodan i ne možeš ga prisiliti da bude dobar, niti zao, da te prihvati, zavoli, da ti se otvori i progovori o sebi ili da zašuti. Svaki čovjek je priča za sebe. Nitko nema ono što ti imaš i ne možeš iz svoje dimenzije suditi ili očekivati da drugi razumije tebe, da ti priđe, progovori i postane prijatelj, suradnik.
Samo ljubav dotiče čovjekovu slobodu izbora i odluke. Sve što ograničava i uništava čovjekovu slobodu, onemogućuje čovjeku da progovori kao čovjek , da sebe ostvari i uđe u dobrotu.
To je divna, stara spoznaja, a to znači da ni nad jednim čovjekom ne moram očajavati. Potrebno je samo razumjeti čovjeka, dopustiti mu da bude, onakav kakav jest, da ti se otvori i da uđeš u prostor njegove slobode , ali ako se ni to ne dogodi, prihvati čovjekovu mogućnost izbora , oprosti i otpusti čovjeka kako bi i sama ušla u slobodu i zdravlje.
U toj spoznaji koja se kroz ovo vrijeme na konkretan način oblikovala, ja sam ponovno dotaknula egzistenciju svoga postojanja jer ništa nas ne čini tako nesavjesnima i jadnima kao želja da nas svi cijene i vole. Život nije trgovina. Koliko je toga izgubljeno kad u tebi postoji ta potreba za ljubavlju, za potvrdom svoga identiteta i sposobnosti od drugih ljudi.
I onda buđenje!!!
Bog je mene u jednom trenutku povijesti htio, želio i stvorio i On mene u svakom trenutku rehabilitira, liječi. Radi se o mojoj duhovnoj egzistenciji. Sve ono što je mene ranilo, opteretilo, razorilo – On ponovno stvara.
Ne navezanost na ljude, stvarni je plod spoznaje Biti moga postojanja i rast u dobroti, istini, ljepoti i ljubavi.
Ovo je bio nakon dugo vremena hod prema samoj sebi i Stvoritelju. Bila je to obnova povjerenja i potvrda, da sve što sam drugima govorila, savjetovala, poklanjala vrijeme, bilo je dobro i kvalitetno ali sam u nekom trenutku malo zaboravila sebe.
Trebalo se vratiti PRVOJ LJUBAVI! (kako je govorio naš utemeljitelj prof.T.Ivančić)
Branka Patafta
