Četrnaest godina od smrti dr. Vlade Gotovca

132

gotovacVladimir Gotovac bio je poseban čovjek i atipičan političar, voljen od naroda, odbačen od svakog sustava i mnogih mu kolega. Principijelnost koja ga je krasila nije se uklapala u političku stvarnost Jugoslavije, kao što nije niti u političku stvarnost novonastale Hrvatske. No ne mogu se mnogi političari u zemmlji, ali i svijetu, pohvaliti činjenicom da njihove govore pamte i prenose naraštaji.

Ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su pocetkom rata silom zadržani u ondašnjoj JNA, Vladimir Gotovac održao je govor od kojeg se srce svakog Hrvata napunilo ponosom, pronašao je riječi koje su mnogima natjerale suzu na oko i dokazao je da pero uistinu može biti jače o mača.

Nažalost, kao i mnogo puta prije, razum nije pobijedio, Gotovca se marginaliziralo i neki drugi su krenuli putem ispunjavanja svojih interesa. Ali dok se takve zaboravlja ili spominje tiho i kroz zube, Gotovčev govor i nakon 21 godine ostavlja jednak efekt. Velikan je otišao s ovoga svijeta 7. prosinca 2000. godine, ali njegova ostavština i dalje živi. Prisjetimo se na ovu obljetnicu jednog dijela:

Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi

– Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.

Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.

Stojimo ovdje dragi Zagrepčani, znate li pred kojom zgradom? Pred “Hrvatskim radišom”, sazidanim da bi hrvatski đaci i sirotinja se školovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjevši naše svete zgrade, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da će uzeti ono što je njihovo. Oni nam govore da će odlazeći ostaviti iza sebe pustoš. A mi znamo da će se vratiti jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali. Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti. Neka unište svoje, ali lako im je, ne trebaju uništavati jer ništa od toga ni nemaju.

Ono što oni žele, zapamtite dobro, žele nas izjednačiti sa sobom, žele da budemo divlji kao oni, žele da nemamo ništa kao oni, žele da budemo ubojice kao oni, žele da nemamo morala kao oni, žele da sjedimo u tuđim domovima i u tuđim gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti

Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uopće o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim zgradama, koji uživaju tuđi novac i tuđi kruh, i usuđuju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga čovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire kad je pogriješio. Ali demoni se kroz povijest provlače kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je došla definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje, ono što umire sa ruskim generalima, umrijet će i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek će ostati jedno pero i uvijek će netko reći: ne. Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama, sa tisućama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz ovu povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite. Od koga nas štite u našoj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje ćemo se od njih snać´. Neka nas puste na miru, mi ćemo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.

I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.

A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.

Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.

Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!

{youtube}1i1o-d-4NSQ{/youtube}

(Izvor Mrežni portal Politika plus)

Odabrao: Franjo Damir K.

Objavljeno:

Četiri nedjelje Došašća

Što je Došašće?

Povijest Došašća

Dva Božja dara Portalu prije Došašća

Papa Franjo u Europskom parlamentu

Crkvena godina B

Crkve ne smiju postati burze

Gladni traže dostojanstvo, a ne milostinju

Prikazanje BDM – Gospa od zdravlja

Bojimo se Božjih iznenađenja

Neuslišane molitve

Posveta bazilika svetih Petra i Pavla

Sveti Nikola Tavelić

Mobilizacija savjesti

Svi smo sposobni sablazniti

Trebaju nam mostovi, ne zidovi

Papa i Svjetski  savez evangelika

Blaženi  Gracija Kotorski

Svi sveti srijemski mučenici

Gdje vas je dvoje, tu sam i ja

Sv. Karlo Boromejski

Bog te uzeo k sebi

Blagdan svih svetih i Dušni dan

Bog je vjeran zauvijek

Spora igra

Pijani milijarder

Sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli

Oprostio sam svima

Sveti Demetrije

Blažena Katarina Kosača-Kotromanić

Sveti Ivan Kapistran

Deset čuda svetog pape Ivana Pavla II.

Sveti Hilarije

Bog nam je dao nebo u ruke

Salezijanski dani 2014.

Luka Evanđelist

Dan kada je poginuo Blago Zadro

Iz mene je govorio heroin

Uz svjetski dan hospicja i palijativne skrbi

Dan neovisnosti Republike Hrvatske

Sveti Franjo Asiški

Sveti anđeli čuvari

Sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa

Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj

Sveti Mihael, Gabriel i Rafael

Sveti Vinko Paulski

Sveti Kuzma i Damjan

Sveti Pio iz Pietrelcine

Papa Franjo ili petorica kardinala

Sveti Kornelije i Ciprijan, sveta Eufemija

Gospa Žalosna

Da mogu…

Sveti Ivan Zlatousti

Spomendan imena Blažene Djevice Marije

Ljudi – u daljini ili pored nas

Sv. Marko Križevčanin

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

Sveti Augustin

Rimini – 35. Meeting prijateljstva

Blažena Djevica Marija Kraljica

Sveti Pio X. – papa reformator

Marija De Mattias

Sveti Ivan Bosco

Marijino Uznesenje na Nebo

Sveti Maksimilijan Kolbe

Sveta Ivna Franciska de Chantal

Sveta Klara Asiška

Kao svake večeri

Preobraženje Gospodinovo

Gospa snježna

5. kolovoz 2014.

Gospa od anđela

Neupitni hrvatski rodoljub

Jasni glas Crkve u Hrvata

Izazovi ‘oca laži’

Sveta Marta

Sveti Joakim i Ana

Sveti Jakov apostol

Don Živko Kustić – Biografija

Sveta Brigita

Marija Magdalena

Beskućnici i siromasi u Hrvata

Sveti Ilija, prorok

Ustoličen novi mitropolit Porfirije

13. srpnja – Majka Božja Bistrička

9. srpnja – Spomendan Marije od Propetog Isusa Petković

5. srpnja – spomendan suzaštitnika Europe – Ćirila i Metoda

Međuljudski odnosi

Da li su me voljeli?

Duhovna potpora u palijativnoj skrbi

Sveti Petar i Sveti Pavao – apostoli

Svetkovina Presvetog Srca Isusovog

Rođenje sv. Ivana Krstitelja

PODIJELI