Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži…

221

Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži…

Bilo je to malo klupko kovrčave kose, sa znojnikom oko desnog zapešća, širom otvorenih usta i isplaženog jezika, i očima koje strijeljaju da posloži sljedeću akciju. Vodio bi loptu s jednog kraja terena na drugi, neviđenom brzinom i gracioznošću. Bilo je nečega prekrasnog u tome kako se kretao s loptom po parketu, kao da se ta aktivnost nije nimalo promijenila od vremena kad je bio omanji dječak u hrvatskom priobalnom gradu Šibeniku. Bila je izbrušena do savršenstva. Ono što je uslijedilo nakon svakog ubačenog koša ili zadivljujućeg dodavanja, bila je masovna, glasna proslava. Njegovi su ga obožavatelji voljeli zbog načina na koji ih je uključivao. Uvijek bi se okrenuo publici. Kakva god situacija bila, jedna je stvar uvijek bila nepromjenjiva – tijekom svake utakmice koju je odigrao, Dražen je tjerao publiku da osjeti nešto.“ – Todd Spehr, Život i ostavština košarkaškog Mozarta

Jedan od rijetkih sportaša koje zovemo imenom, a nema ga već 25 godina. Njegova tragična priča nadahnjuje mnoge nove generacije, a podsjeća stare na trenutke koje im je pružio gledajući ljepotu njegove izvedbe, osobito odigrane u hrvatskom dresu, ali i trenutke šoka koje je čitava nacija doživjela tog kobnog dana.

Rođen u Šibeniku 1964. godine, ubrzo je kao dječak zavolio košarku, a sa svojih 15 godina zaigrao u prvoj postavi Šibenke. Sa svojih 18, nastupio je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, nakon čega su se za njega interesirali brojni europski klubovi, ali on je odabrao put brata Ace, Cibonu, u čijem dresu je osvojio sve što se moglo osvojiti – i kupove i prvenstva. 1984. godine prvi put je nastupio na Olimpijskim igrama, te je u Los Angelesu osvojio prvu od tri olimpijske medalje. Ne sumnjamo da mu je posebnog sjaja bila osvojena u dresu hrvatske, u Barceloni 1992. godine. Iz Zagreba je prešao u redove Reala 1988. godine, a najboljim košarkašem Europe proglašavan je četiri puta (1986., 1989., 1992. i 1993. godine).

Bio je jedan od prvih europskih profesionalaca koji je zaigrao u NBA ligi. Prvo u Portland Trail Blazersima, gdje je većinu vremena proveo na klupi, a dvije godine kasnije svoj talent je pokazao u dresu New Jersey Netsa (brojka 3). „Evo Petrovića, košarkaškog Mozarta“ je nadimak koji je brzo našao svoje mjesto u narodu. Ubrzo se počeo javljati i u novinama, prijenosima, te ostalim medijima. Pojavio se, a zatim postao vječan.

Kobna večer dogodila se 7. lipnja 1993., dan kojeg se prisjećamo iz godine u godinu, s pitanjem što bi bilo da je otišao avionom s ostatkom momčadi. Prisjećamo se tragedije, ali i veličine košarkaša, koji je inspiracija svima, ne samo radi osvojenih medalja i naslova, niti radi ubačenih 112 koševa protiv Olimpije, niti 44 koša Houstonu. On je simbol čelične volje, upornosti, želje za napretkom, te čudesnih radnih navika (ispucanih stotine i stotine lopti)… Simbol skromnosti i poniznosti…

Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži…

Petra Ramljak, predsjednica Frame Dubrava

izvor: framadubrava.com

PODIJELI