Danas ujutro nas je napustio gvardijan nase zupe i kapucinskog samostana u Varazdinu, fra Zeljko Cestar i preselio se k onome kojemu se zavjetovao. Dragom Bogu. 
Ne znam tko ga je sve na vratima raja docekao, ali sam duboko uvjerena da ga je rasirenih ruku docekao sam Isus, Blazena Djevica Marija i sv. Franjo.
Sjecate se onog njegovog osmijeha? E, upravo ga s takvim osmijehom, i jos ljepsim, zamisljam u narucju Kristovom.
Moj cijeli danasnji dan je protekao razmisljajuci o njemu, zivotu i smrti, a posebno o smislu zivota.
Nema osobe s kojom nisam danas razgovarala, a da nije spomenula – pa kako? Jos jucer, prekjucer, prije koji dan, sam s njim razgovarao/la, bio je pun zivota….
Da! Pun zivota, zivotne radosti, ljubavi prema svima, a posebno ljubavi prema Isusu, Uvijek spreman za razgovor, lijepu rijec, savjet. Njegova pizza, koju je znao pripremiti franjevackom svjetovnom redu, je bila jedna od najboljih koje smo ikada kusali. Vjerojatno zato sto je bila spremana s ljubavlju i iz ljubavi. …
Mogla bih sad satima pisati o njemu, ali jednako tako i satima razmisljati o nama koji ostajemo, ali ne jos dugo.
Zasto kazem ne jos dugo? Pa zar ne vidite, dragi moji prijatelji, draga moja braco i sestre da danas jesi, a vec u sljedecem trenutku nisi. Isplati li se ista na ovom svijetu doli biti privrzen nasem Gospodinu Isusu?
fra Zeljko bi za koji dan, 21.11. slavio svoj 45. rodjendan, ali dobri Bog izabra da ga proslave zajedno.
U raj poveli te andjeli, dobri nas, fra Zeljko!
Ivančica Kozina Milovec
