Autor: Darko Pavičić
Latinoamerikanci daju svojoj djeci ime Jesus, arapski kršćani i muslimani Issa, ali kod nas to nije običaj
Nema Hrvata koji se zove Isus. Ili ga se barem nigdje ne može pronaći. Od telefonskog imenika pa nadalje… Zašto, Hrvati, ne daju djeci ime Isus, kao što to čine npr. u hispanoameričkoj kulturi, gdje se mogu susresti osobe imena Hesus/Jesus ili pak u arapskom svijetu, gdje se procjenjuje da se svaki stoti kršćanin ili musliman zove Issa, kako u islamu nazivaju Isusa, kojega štuju kao proroka. – Može se sresti osoba s imenom Hesus u španjolskom govornom području, ali je ipak češće ime Emanuel, koje znači Bog s vama. Oni koji daju takva imena na taj način žele pokazati svoju privrženost vjeri. To je znak vjere – kaže nam p. Jorge Ramos, poznati ispovjednik iz Opusa Dei, inače Portugalac podrijetlom. Isus iz Nazareta nazvan je Krist, od grčkog Hristos, što je prijevod hebrejskoga izraza Mašijah – Mesija, a u hrvatskom prijevodu znači Pomazanik ili Pomazani. To je ime dobio zbog uskrsnuća od mrtvih, tumači Suvremena katolička enciklopedija, dodajući kako je ovaj naslov postao zapravo dio Isusova imena vrlo rano. Kao što je poznato, o Isusovu nam rođenju u Betlehemu govore evanđelisti Matej i Luka, i to u prvim dvjema glavama svojih evanđelja. Tamo spominju da je Betlehem u Judeji, a da je odrastao u Nazaretu u Galileji. – Kao što je opće poznato, kada nekoga ili nešto imenujemo, dajemo mu značenje. Kazati što je neka stvar, znači kazati kako je shvaćamo. Isto vrijedi i za osobe: način kako ih imenujemo način je na koji izričemo tko su one. Naš odgovor, ime koje dajemo, možda i nije “istinsko ime, s punim značenjem, ali on je naš.” Različite inačice imena Isus – Jesus i dr. – danas se daju kao dio imena po cijelome svijetu, osobito onome pod hispanskim utjecajem, pa se i na taj način u cijelome svijetu pronosi slava Isusova imena. U Hrvatskoj nije uobičajeno ime Isus i ono se ne daje, ali su zato vrlo poznata i rado se koriste imena Kristina, Kristijan i njima slična – tumači se u jednom od brojeva Glasa Koncila. “Mesija”, “Pomazanik” U hebrejskom ime Isus znači Bog spašava, piše u Katekizmu Katoličke Crkve. Naime, u navještenju anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istodobno izražava njegov identitet i poslanje. “Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svom vječnom učovječenom Sinu, ‘spasiti narod svoj od grijeha njegovih’. Tako, u Isusu, Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi.” – Ime Isusovo znači da je samo Ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno Otkupljenje od grijeha. Jedino božansko ime donosi spasenje, a odsad ga mogu zazivati svi jer se, utjelovljenjem, on ujedinio sa svim ljudima, tako da “nema ni u kome drugom spasenja; nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti”. Zato je Isusovo uskrsnuće proslava imena Boga Spasitelja “jer sad već ime Isusovo u punini očituje vrhovnu moć ‘Imena koje je nad svakim drugim imenom’. Zli duhovi boje se njegova imena i u to ime Isusovi učenici čine čudesa; i sve što oni traže od Oca u njegovo ime, Otac daje”, a mnogi su kršćani – nekada i danas – umirali i umiru, kao sveta Ivana Arška s jednom riječju na usnama: “Isuse”, “Mesija”, “Pomazanik”, tumači Glas Koncila, postaje “Isusu vlastito ime samo zato što on savršeno ispunja božansko poslanje koje taj naslov označuje. U Izraelu su naime u Božje ime bili pomazani ljudi posvećeni za poslanje koje im je Bog povjerio. Tako je bilo s kraljevima, svećenicima i, u rijetkim slučajevima, s prorocima. Tako je nadasve moralo biti s Mesijom kojega je Bog poslao da konačno uspostavi njegovo kraljevstvo. Mesija je morao biti pomazan Duhom Gospodinovim, u isti mah kao kralj i svećenik, ali i kao prorok. Isus je ostvario mesijansku nadu Izraela svojom trostrukom službom svećenika, proroka i kralja.” Anđeo je pastirima navijestio Isusovo rođenje kao rođenje Mesije obećanog Izraelu: “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin”. On je od početka “onaj kog je Otac posvetio i poslao na svijet”, začet kao “svet” u djevičanskom Marijinu krilu. Josip je bio od Boga pozvan da “uzme” k sebi “Mariju” svoju “zaručnicu”, trudnu “onim što je u njoj začeto (…) od Duha Svetoga”, da se Isus, “zvani Krist”, rodi od Josipove zaručnice u mesijanskom Davidovu rodu. – Njegovo vječno mesijansko posvećenje objavljeno je u vremenu njegova zemaljskog života u času kada ga je krstio Ivan, kad ga je Bog “pomazao Duhom svetim i snagom”, “da se očituje Izraelu” kao njegov Mesija. Brojni su bili onodobni Židovi, pa i neki pogani koji su dijelili njihovu nadu, koji su u Isusu prepoznali osnovne crte mesijanskog “sina Davidova” kojega je Bog obećao Izraelu. Isus je prihvatio ime Mesija na koje je imao pravo, ali ne bez ograda, jer ga je dio suvremenika shvaćao previše ljudski, zapravo – politički, kao “političkog osloboditelja”. No, “bit” njegova imena izrekao je sv. Petar nakon njegova uskrsnuća: “Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega ste vi razapeli Bog učinio i Gospodinom i Kristom!” – kaže se u Glasu Koncila. Zapravo, kako tumači protestantski pisac Philip Yancey, Isusovo ime dolazi od riječi “Jošua” (on će spasiti), što je u ono vrijeme bilo uobičajeno ime. Pokušaj u Zagrebu – Njegova uobičajenost, nešto slično kako Bog ili Joe u SAD-u danas, morala je vrijeđati židovske uši u prvom stoljeću dok su slušali Isusove riječi. Židovi nisu izgovarali časno ime BOG, osim što je to jednog dana u godini činio veliki svećenik, a ortodoksni Židovi čak i danas sriču BG. Za ljude odrasle s takvom tradicijom ideja da bi običan čovjek koji se zove Isus mogao biti Sin Božji i Spasitelj svijeta djelovala je uistinu sablažnjivo. Isus je bio čovjek, za ime Božje, Marijin dječak – tumači ondašnji kontekst Isusova imena Yancey objašnjavajući kako je Isus odrastao u vrijeme “židovskog ponosa”. – Kao protuudar na pritisak da usvoje grčku kulturu, obitelji su nedavno počele usvajati imena koja podsjećaju na doba patrijarha i na izlazak iz Egipta. Tako je Marija dobila ime po Mojsijevoj sestri Mirjam, a Josip, kao i četvorica Isusove braće, po jednome od dvanaest Jakovljevih sinova – kaže Yancey. U Hrvatskoj smo pronašli tek jedan pokušaj kad je jedna osoba prije nekoliko godina htjela promijeniti svoje ime u ime Isus. Zahtjev je podnesen u zagrebačkom Uredu za opću upravu, koji godišnje u prosjeku primi oko 1000 zahtjeva za promjenu imena (tj. uglavnom prezimena zbog razvoda). Kao razlog promjene navedeno je da “mu je Isus idol” i zahtjev je – odbijen. >>Imena Lana i Luka od 2000. najpopularnija među kajkavcima
Izvor: www.vecernji.hr
