Sveti Remigije (Remigius, francuski Saint Remi, talijanski San Remigio), biskup Reimsa i „apostol Franaka“, rođen je oko 437. u naselju Cerny-en-Laonnois nedaleko od Laona (departman Aisne, Hauts-de-France, sjeverna Francuska), u uglednoj plemićkoj galoromanskoj obitelji, kao sin laonskog grofa Emilea (Emiliusa) i svete Céline iz Laona. Školovao se u Reimsu (departman Marne, sjeveroistočna Francuska). Izuzetno inteligentan i obrazovan mladić, sjajan govornik, izabran je za biskupa Reimsa 459, s 22 godine, dok je bio još laik. Njegov brat Prince (Principius) bio je biskup Soissonsa. Remi je služio kao biskup Reimsa 74 godine. Uspješno je djelovao na integraciji franačkih osvajača s romanskom tradicijom. Neumorno je radio na pokrštavanju žitelja svoje biskupije. U Crkvu je znao privući i arijanske krivovjerce i pogane. Franački kralj Klodvig (Clovis) I. oženio se kršćankom, svetom Klotildom (pišemo o njoj u prilogu od 3. lipnja).
Biskup Remi pokrstio je Klodviga na Božić, 25. prosinca 496, u katedrali u Reimsu, s još 3 tisuće Franaka. Prema legendi, Remiju je prigodom krštenja ponestalo svetog ulja, a tada se pojavio Sveti Duh u liku golubice i donio mu bočicu sa svetim uljem. To krštenje dovelo je do obraćenja cijelog franačkog naroda na kršćanstvo i bilo je ogroman uspjeh za Crkvu, ključni događaj u europskoj povijesti. Remi je utemeljio biskupije Tournai, Cambrai, Thérouanne, Arras i Laon, a 511. sazvao je sinodu u Orléansu, kojom je i predsjedao. Posvetio je 530. Medarda, biskupa Noyona. Biskup Remi, već slijep, preminuo je 13. siječnja 533. u Reimsu, s 96 godina. Njegove relikvije počivaju u bazilici Saint Remi u Reimsu, podignutoj u 11. stoljeću nad kapelom svetog Kristofora, u kojoj je biskup Remi pokopan. Svetim ga je proglasio 1049. papa Leon IX. Posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem Francuske. Italije i svijeta. Zazivaju ga kod epidemija, groznice, grlobolje, kuge, pojave zmija i vjerske ravnodušnosti, a zaštitnik je Francuske, grada i nadbiskupije Reims, talijanskog grada Arignana (Pijemont) i belgijskog grada Dhuya (Valonija).
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
