Pitanje:
Zašto Bog dopušta patnju? Gdje u Bibliji piše o uzroku nastanka ljudskih patnji u svijetu?
Odgovor:
Poštovani!
Vaše pitanje je u istinu aktualno i ono se tiče svakog od nas. To je pitanje koje muči generacije Božje djece, i sve te generacije molile su stoljećima da Bog uništi patnju i da već jednom grijehu dođe kraj. Kako je sve počelo. Kako je bilo moguće da u savršenom Božjem svemiru, u Njegovom carstvu dođe do nečega tako opakog. Pogledajmo što o tome govori Sveto pismo.
Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: `Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.` A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! Izaija 14,12-15. Ovdje je Sotona uspoređen s kraljem Babilona.
“Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: `Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oči onih što te motre. Svi koji te poznaju među narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.` Ezekijel 28,11-19. Sotona uspoređen s Tirskim kraljem. Ovo nikako nije opis kraljeva, jer neke stvari ipak nisu opis ljudi i njihovih doživljaja. Bog stvara anđele, i među njima i Lucifera. Biblija kaže da je bio u najvećoj časti kao zaklanjač Božje svetosti. Bio je neprestano u Božjoj prisutnosti.
U Luciferovim mislima se pojavljuje zavist, vjerojatno na Božjeg sina. Zlo uvijek počinje u mislima. Zašto se zlo pojavilo, nema objašnjenja, ono i ne postoji, jer ukoliko bi bilo moguće objasniti zlo, onda bi ga se moglo i opravdati.
Sotona pokušava podrivati Božji zakon tvrdeći da to nikako nije Zakon ljubavi, jer im uskraćuje apsolutnu slobodu, a to ne postoji. To je anarhija. Postoji jedino sloboda izbora. Sijanje sumnje među anđelima dovodi do kulminacije. Posljednja Knjiga biblije, Otkrivenje govori o ratu na nebu: I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Otkr. 12,4. 7-9.
To je rat koji je tada počeo, i koji traje još i danas. Tu su se stvorile tri strane koje su morale stvoriti svoj vlastiti stav po pitanju Božje ljubavi. Božja strana- anđeli koji su ostali na Božjoj strani s punim povjerenjem da je Bog ljubav, Božja strana – anđeli koji nisu zauzeli svoj jasan stav, i nisu bili sigurni, dali sotona ipak nije u pravu, i Luciferova strana 1/3 anđela koji su otvoreno stali nasuprot Bogu tvrdeći da Bog nije ljubav.
Zbog ove neodlučne strane Bog je dopustio Sotoni da i dalje djeluje, kako bi se pokazali rezultati njegovog djelovanja. Međutim tu je uveo jasna i određena pravila, to je SLOBODA IZBORA.Tu slobodu izbora daje kako Luciferu i njegovim anđelima, tako i ljudima i svim drugim svojim stvorenjima. Stvorivši čovjeka, Bog posadi drvo spoznaje dobra i zla: Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti! Postanak 2,15-17.
To izvješće možemo promatrati iz dva aspekta. Negativan i pozitivan aspekt.
Negativan aspekt: Da nije bilo drveta spoznaje dobra i zla, čovjek ne bi mogao zgriješiti (tada bi Sotona okrivljavao Boga da ne dopušta slobodnu volju, niti slobodu izbora). Bog zabranjuje jesti (zabrana jedenja s tog drveta je bila u istinu marginalna, ukoliko se usporedi sa izborom hrane koja im je bila ponuđena)
Pozitivno promatranje: Bog ograničava Sotonu da može kušati čovjeka samo kod deveta spoznaje, nigdje drugdje to nije bilo moguće. Drvo se moglo i zaobići.Čovjek je mogao jesti sa svakog drugog drveta, osim ovog, jer je imao veliki izbor hrane. Sam Bog upozorava čovjeka na opasnost pogrešnog izbora.
Drvo je bilo na sred vrta, nije ga se moglo ne vidjeti. Očito su ljudi po tom pitanju trebali zauzeti jasan i nedvosmisleni stav.
Pogledajmo koji su principi kušnje: Osnovni principi svake kušnje koja nas navodi na grijeh su želje koje možemo podijeliti u tri kategorije.
Želja tijela – plod dobar za jelo
Želja očiju – za oči zamamna
Ponos života – za mudrost poželjna, bit će te kao bogovi, nećete umrijeti, raspoznavat će te dobro od zla.
Božja volja nije bila da čovjek iskustveno upozna zlo, već mu je to želio objasniti intelektualno. Tako je nastao grijeh. Koje su njegove posljedice: Čovjek se opravdava, i to na način da optužuje drugoga ili krivi okolnosti. Adam krivi Evu (posredno Boga), Eva zmiju (posredno Boga), dolazi do osjećaja srama, i počinje proces otuđenja od Boga, i otuđenja međusobno. Prvi ljudi oblače se u smokvino lišće. Oni žele sakriti različitosti na svom tijelu, jer ih je strah da zbog te različitosti neće biti prihvaćeni. Ta različitost je Bogom dana kao blagoslov, a sada odjednom postaje problem. Kada ljudi prave problem zbog različitosti, onda imaju problem otuđenja i grijeha. Različitost uvijek, ma kakva bila treba biti blagoslov, a nikako problem.
Kako Bog reagira kada čovjek griješi? Bog prvi traži čovjeka, (nije čovjek trčao u susret Bogu nakon grijeha. Bog pita „Gdje si,“ ne zbog toga što ne zna gdje smo, već je to pitanje da sami sebe preispitamo gdje smo, i u kakvom smo stanju. Bog traži uzroke zla, i dobro zna da je uzrok svakog zla zmija ili sotona. On zmiju ne pita „zašto si to uradila?“ Božja prokletstva koja iznosi nad čovjekom i ženom, nikako ne mogu biti prokletstva. Rad ma kakav bio, on nikada nije bio prokletstvo. Čovjek koji radi, on nema vremena za smišljanje zla. To se događa uvijek onima koji ne rade. Rađanje djece nikada nije bilo prokletstvo, već je to uvijek bio blagoslov. Ono što Bog govori je ustvari proročki nagovještaj posljedice grijeha.
Na kraju Bog oblači Adama i Evu u krzno. Da bi ih mogao obući, netko drugi mora umrijeti (životinja). Kada Bog Pokriva posljedice grijeha, onda On daje svoj život za to.
Čovjekovim grijehom, Sotona je bio uvjeren da je Boga doveo u mat poziciju. Ukoliko Bog oprosti Adamu i Evi, i pokaže im ljubav ili milost, tada Bog neće biti pravedan kao što je tvrdio. Ukoliko Bog kazni Adama i Evu, onda Bog neće biti milostiv, i neće biti Bog ljubavi kao što je rekao. Očito ne može ljubav i pravda ići zajedno. Međutim Bog je imao nešto što Sotona nije znao. To je plan spasenja. Tada reče Gospod Bog zmiji: “Jer si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svima životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svojemu puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega! Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti.” Postanak 3, 14-15.
To je prvi nagovještaj plana spasenja čovjeka. Tog trenutka Sotona je shvatio da je izgubio rat. Bog je dozvolio da Sotona pokaže u povijesti ovog svijeta i svemira u opće kakvo bi njegovo upravljanje bilo da je ostvario ono što je želio. Da je Bog odmah ubio Sotonu i njegove sljedbenike, svi bi ostali Bogu služili iz straha. Da je Bog stvorio nepogrešiva bića, opet ona ne bi bila slobodna, već bi to bili automati. Bog je ljubav, i svi koji prihvate Boga, bit će to njihov slobodan izbor, jer su Boga prepoznali kao Boga ljubavi i milosti.
Isus Krist prije nego je platio svojim životom naš otkup, bio je kušan istim principom,
-
- željom tijela – pretvori kamenje u kruhove
- Ponosom života– skoči s hrama da dobiješ slavu
- želja očiju – pokloni se i sve će biti tvoje.
Isus je pobijedio tamo gdje je Adam pao, samo u gorim uvjetima. Bog ne tolerira grijeh, on ga prašta, i to osobno plaća. Radosna vijest je da zbog naših grijeha ne moramo umrijeti, jer je za njih umro Krist.
Ipak ostaje pitanje zla. Od tada pa do danas zlo i dobro kao da djeluju paralelno. Odakle zlo i zašto zlo, to ne možemo otkriti. Bog nam to ne otkriva ne zato što nam to ne želi otkriti, već zato što nismo u stanju to razumjeti. Međutim on je dao nekoliko predivnih obećanja. Istina, ukoliko i vjerujemo Bogu, mi nismo imuni od zla. Od raka može umrijeti i vjernik i nevjernik. Međutim, ono što je bitno, ovaj život na ovoj zemlji nije kraj naše životne priče. Sveti Pavao apostol je pisao: A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Rimljanima 8,28.
S druge strane vrlo brzo će grijeh i zlo biti uništeni. Sveti je Pavao Pisao: A kao posljednji će se neprijatelj uništiti smrt; 1. Korinćanima 15,26.
Tema o zlu je u istinu opširna tema. Ukoliko Vas više o to me zanima, pošaljite mi adresu, a ja ću Vam poslati knjigu pod naslovom: Gdje je Bog kada pobožni stradaju. Da se zlo događa nevjernima, to nam nekako izgleda normalno, ali kako je moguće da zlo pogađa i vjerne.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi obilnom milošću.
Zvonko
