… nitko od nas ne živi za sebe … (Rimljanima 14: 7)
Je li ti ikad sinulo da si Bogu duhovno odgovoran za druge ljude? Primjerice, ukoliko si dopustim bilo kakvo odstupanje od Boga u svom privatnom životu, svi oko mene pate. Mi „skupa sjedimo u nebeskim prostorima …“ (Efežanima 2: 6). “Ako jedan dio tijela pati, svi drugi dijelovi pate s njim…” (1. Korinćanima 12:26). Ako si dopustiš fizičku sebičnost, duševno zanemarivanje, moralnu neosjetljivost ili duhovnu slabost, svi koji su u dodiru s tobom će patiti. No ti se pitaš, “Tko je sposoban živjeti prema tako visokim normama?” i zaboravljamo kako je „naša sposobnost od Boga” i samo od Boga (2. Korinćanima 3,5).
“Bit ćete mi svjedoci …” (Djela 1,8). Koliko je nas spremno potrošiti svaki djelić svog živčanog sustava, duševne, moralne i duhovne energije za Isusa Krista? No, upravo na to Bog misli kad koristi riječ „svjedok”, ali za to treba vremena, pa budite strpljivi sa sobom. Zašto nas je Bog (p)ostavio na zemlji? Samo zato kako bi bili spašeni i posvećen? Ne, već stoga kako bi radili u službi Njemu. Jesam li voljan biti (s)lomljeni kruh i proliveno vino za Njega [i ja za druge, poput njega Luka 22:19-20]? Jesam li voljan biti beskoristan za ovo doba ili ovaj život, osim za jednu i samo jednu svrhu – biti iskorišten kako bi žene i muškarce učinio učenicima Gospodu Isusu Kristu. Moj život službe Bogu [služenjem ljudima] je način kojim Mu iskazujem zahvalnost za Njegovo neopisivo veličanstveno spasenje. No zapamtimo, posve je moguće da Bog odbaci nekoga od nas ukoliko Mu odbijemo biti na usluzi – „…da se ne bi dogodilo da Bog odbaci mene nakon što sam propovijedao drugima “ (1. Korinćanima 9:27).
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li svjestan što (je) Isus (u)čini(o) za mene?
Jesam li spreman biti Mu potpuno na raspolaganju za isto takvo bezrezervno služenje drugima?
