Koncem ljeta 2011. razgovarao sam s dugogodišnjom prijateljicom, koja se uvijek izjašnjavala kao praktična vjernica. To se u zadnje vrijeme promijenilo, jer već više od godinu dana živi slobodno i nevjenčano u divljoj vezi s čovjekom za koga kaže da ga voli. Još odgađaju vjenčanje, dok ne kako kaže ne stvore čvrsti ekonomski uvjeti i sigurnost za zajednički život. Sve moje riječi, sugestije, nagovaranja i činjenice, protumačila je kao napad na sebe i omalovažavanje svoje osobe što mi nije bilo niti na kraj pameti. Uvjeravala me u ispravnost njihove odluke, a radi neodobravanja takve veze sa mnom više ne želi niti razgovarati.

Njoj i tom čovjeku je najvažnije da se vole, čime opravdavaju takvo ponašanje, koje je kako reče postalo uobičajeno i normalno među mladima. A svima koji su vjernici te uz to i katolici, jasno je kako je to teški grijeh protiv Božjega zakona i Kristova učenja o bračnoj svetosti i sakramentalnoj nerazrješivosti – kojega Crkva naučava. Svjesni smo da se radi ustvari o priležništvu ma koliko nam to možda izgledalo teško prihvatiti, jer se čini kao povreda osobne slobode i izbora. Ali to je ustvari ropstvo, svjetskim trendovima te svojim požudama i hirovima. Uz opomenu i svjedočenje za istinu na što se često ostaje gluhima i tvrdoga srca, preostaje da ovakve ljude u svojim molitvama preporučimo Božjem milosrđu. Kako bi uredili svoje stanje i od Boga tražili blagoslov za zajednički život, te uklonili javnu sablazan i grijeh.

fra Mate Tadić,OFM

PODIJELI