Začarani krug u poremećenim obiteljima

166

Dragutin Matak

Janifer se udaje! Ovakva se vijest redovito prima s radošću i zadovoljstvom, jer sadrži ostvarenje želja i snova svake djevojke. Na svadbenoj se svečanosti okupila rodbina i prijatelji. Bio je tu i obiteljski liječnik mlade Jenifer koji mi je opisao ovo vjenčanje. Jenifer je bila prekrasna brineta kojoj je kristalna bjelina raskošne svadbene haljine savršeno pristajala.

Na ovoj svadbi nije bilo mladoženje, a njegovu je ulogu preuzela Marry, najbolja Jeniferina prijateljica, a odsada i životna suputnica. Marry je podjednako lijepo izgledala u svojoj bijeloj vjenčanoj haljini. Njezina uvijena, crna, dugačka kosa bila je njen najizrazitiji prirodni ukras. Dvije privlačne mlade djevojke stajale su pred oltarom razmjenjivale vjenčano prstenje i obećavale jedna drugoj ljubav, vjernost i privrženost do kraja života. Nakon svečanog obreda vjenčanja uslijedila su čestitanja te zajedničko druženje i objed.

Bilo je to u državi koja ozakonjuje istospolne zajednice među odraslim osobama i ispred oltara crkve koja je spremna prizivati Božje blagoslove na ovakvim vjenčanjima. Ono što mi je još ispričao liječnik obitelji iz koje potječe Jenifer daje potpuniju sliku o Jenifer i Marry koje su odlučile živjeti zajedno i ne dijeliti svoj intimni i obiteljski život s muškarcima.

Jenifer je bila jedino dijete uglednog bankara i sveučilišne profesorice koji su svaki na svom području obavljali vrlo odgovoran i važan posao. Nije teško pretpostaviti da su pružili svojoj djevojčici sve što bi mogla poželjeti, osim svojeg dragocjenog vremena i sebe. Još je kao mala beba Jenifer uspjela biti pri vrhu liste prioriteta svoje mame i tate, jer je bila dražesno dijete, ali kada je krenula u vrtić, te tijekom škole, puberteta i adolescencije, njezini su se roditelji pobrinuli da ima sve najbolje što joj treba. Pohađala je glazbenu školu, plesala balet, učila španjolski i imala puno prijatelja i prijateljica. Mama i tata pratili su što se događa s njihovom djevojčicom, ali su se rijetko okupljali kao obitelj. U to su vrijeme nastupili i bračni problemi Jeniferinih roditelja. Nisu se rastajali, a odnosi su postajali sve više hladni i službeni, što je dodatno otežalo odrastanje male Jenifer.

U svojoj najranijoj dobi Jenifer je oponašala svoju mamu i živjela u svijetu djevojčica. Dječaci njezine dobi nisu je mnogo zanimali. Brinula je o svojim lutkama, upravo onako kako su i o njoj brinuli. Svaka je beba imala svoju dudu i toaletnu torbicu. Međutim, u školi, a svakako u ranim godinama puberteta, prirodno se budio njen interes za dječake i trebala se odrediti prema suprotnom spolu. Tu joj je bio  najviše potreban njezin tata, jer je on bio najpouzdaniji i najbliži pripadnik suprotnog spola. Pomilovati tatinu oštru bradu, opipati njegove mišiće, izaći s njim u kino ili na večeru, postalo je za Jenifer toliko važno i interesantno da je čekala svaku takvu priliku s nestrpljenjem. Ali, nažalost takvih susreta nije bilo dovoljno. Tata jednostavno nije bio tu. Zato se Jenifer određivala prema suprotnom spolu na vrlo neugodan način. Potrebu za upoznavanjem suprotnog spola njezini su vršnjaci i oni malo stariji dečki smatrali seksualnim zavođenjem, dok Jenifer nije bila spremna za takvu vrstu odnosa. Ona je jednostavno željela upoznati dečke na prijateljski način i približiti se ljudskim bićima koja su ponešto drugačija od djevojčica.

Ovakvi učestali nesporazumi doveli su je na glas kao laku djevojku, a imala je svega jedanaest godina. Tatina odsutnost i zauzetost važnim poslovima poručivali su joj da su njezine potrebe za upoznavanjem suprotnog spola djetinja fantaziranja, a ostali „muškarci“ u njezinom djetinjstvu su je ili krivo razumjeli, ili nastojali seksualno iskoristiti. I tako je taj početni interes za upoznavanje suprotnog spola prerastao u odbojnost prema površnim i bešćutnim dečkima koji žele dominirati u društvu i koji smatraju djevojke objektima za zadovoljavanje svojih seksualnih želja. Jedina ljudska bića s kojima je bilo sigurno družiti se bile su djevojčice, naročito one koje su doživjele slične tegobe u svojemu odrastanju. Neke djevojčice njihovi su očevi ili rodbina seksualno iskorištavali, što je jednostavno užasno i pomisliti. Njihove su priče bile još potresnije, a životne traume dublje.

Informacije i demonstracije životnih vrijednosti Jenifer je primala i iz raznovrsnih medija, koji su opet iz komercijalnih razloga pretrpani nestvarnostima i neistinama o ljudskoj sreći, smislu i potrebama. Najteže joj je padalo što se osjećala strahovito usamljenom iako se dnevno čula sa svojim roditeljima i izmjenjivala poruke sa svojim poznanicima. Sva je ta komunikacija bila toliko beznačajna koliko su i impulsi na mobitelu bili jeftini ili besplatni. Ništa značajno se nije događalo, gotovo da nije bilo nikoga tko bi se iskreno zanimao za nju. Roditelji su je smatrali odraslom i zato su ju i poticali da se odseli iz obiteljske kuće i osamostali. Ostalima je bila interesantna dok bi tulumarila s njima.

Jedina osoba koja ju je razumjela i poštovala bila je Marry koja je i sama štošta proživjela u životu. Marry je imala pet godine kada su se njezini roditelji utopili u moru, jer je ribarica kojom su bježali iz Kube u Ameriku potonula. Ona je čudom spašena, a odrastala je u raznim dječjim domovima i ustanovama za siročad. Neimaština ju nije toliko pogađala koliko izostanak nekog svog, nekoga na koga može računati. Bila je kućna pomoćnica u kući Jeniferinih rođaka kada su se dvije djevojke prvi puta srele. Ubrzo su se sprijateljile i shvatile da mogu vjerovati jedna drugoj. Počele su se družiti i zbližavati i na kraju su postale intimne i odlučile živjeti zajedno.

Ubrzo nakon vjenčanja Jenifer i Marry su odlučile imati djecu. Jenifer je poželjela biti mamom. Nakon nekoliko odlazaka u odgovarajuću kliniku, Jenifer je umjetno oplođena spermijem anonimnog muškarca koji je klinici prodao svoj spermij i dao ga zamrznuti za ovakve namjene.  Jenifer je bila lijepa i vedra trudnica, a Marry joj je zdušno pomagala. Prije dvije godine rodila se mala djevojčica Sara i došla u dom gdje su je dočekale dvije mame.

Nakon ove istinite priče moj poznanik liječnik i ja nastojali smo izvući neke očite zaključke iz ove životne priče. Jenifer se nije udala za nekog od svojih prijatelja, ne zato što su svi muškarci grubijani, već uglavnom zato što je potekla iz obitelji u kojoj se nije bavilo djecom. Jenifer je bila situirano, ali i zanemareno dijete. Kad joj je tata bio najviše potreban nije ga imala, a i mama je bila zauzeta svojom karijerom. Marry je bila u još nezavidnijoj situaciji, a posljedice su bile slične.

Nedavno je Dr. Linda Nielsen poznata profesorica psihologije iz Sveučilišta Wake Forest izdala knjigu  Embracing Your Father: Building the Relationship You Want with Your Dad  (Zagrliti svojega oca: Izgradnja odnosa koji želite sa svojim tatom) i na osnovi istraživanja 173 djevojaka koje je pratila u dobi od vrtića do devetnaest godina, ustvrdila kako je utjecaj očeva na njihove kćeri odlučujući u ostvarivanju odnosa povjerenja  prema dečkima; u ophođenju prema autoritetima – naročito muškim; pri osjećaju samopouzdanja; te u osnaživanju mentalnog zdravlja. Slična podrška od majki važna je i za dječake u stvaranju njihove predodžbe o djevojkama i njihovom poimanju međuspolnih odnosa. Jenifer i Marry jednostavno nisu imale takvu roditeljsku podršku.

Na kraju se pitamo, kakvi su izgledi male Sare u doživljavanju suprotnog spola kada ne zna ni ime svojega tate? Čini se da se životna priča njezine mame opet ponavlja. Nalazimo se u začaranom krugu iskrivljenih obiteljskih odnosa čije su posljedice sustavno razaranje osnovne svrhe i strukture obitelji. Ovakve situacije nisu samo problematične za djecu koja odrastaju u homoseksualnim zajednicama, već i u razorenim domovima.

U skladu s kršćanskim idealima odnos između muža i žene je stavljen na najvišu razinu svetosti: „Muževi ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju… Dakle neka svaki pojedini od vas ljubi svoju ženu kao samoga sebe, a žena neka poštuje svoga muža.“ (Efežanima 5,25.33.) Roditeljstvo je dalekosežna priprema djeteta za život uz puno ljubavi i strpljenja: „Uči dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.“ (Izreke 22,6.) U onoj mjeri u kojoj se udaljavamo od božanskih ideala svetosti braka i doma, nalazimo se u žalosnim situacijama kada muškarci i žene nalaze toplinu i razumijevanje u neprirodnim istospolnim zajednicama koje jednostavno nisu u stanju niti stvarati niti cjelovito podizati djecu.

Kada donosimo svoj sud o istospolnim zajednicama odraslih ljudi, koje neki od njih nastoje nazivati brakom, onda valja imati na umu ozbiljnost i slojevitost ovog problema. Kada se ovoj priči još dodaju neki drugi čimbenici, kao faktori nasljednih sklonosti koji nastaju u ovom začaranom krugu, onda se još ozbiljnije valja pitati: Koji su stvarni uzroci ovakvog ponašanja? Je li naš dom mjesto ljubavi, podrške i razumijevanja? Koliko znamo o istinskim potrebama svoje djece? Koliko vremena poklanjamo svojoj djeci i kakvo je ono? Kako ih poučavamo o spolnosti? Je li naša bračna veza pozitivni primjer našoj djeci?

Jedini izlazak iz začaranog kruga prividnih rješenja ljudske izolacije i otuđenosti je povratak na božanske, prirodne i funkcionalne ideale žene i muža u skladnom domu gdje su djeca najveće blago i gdje se razvijaju prisni odnosi, za što uvijek treba odvojiti najkvalitetnije vrijeme.

PODIJELI