Piše dr. sc. Ivan L. Đidara

 

 

Što jedemo? Neki osim hrane jedu i ljude. Je li to moguće?

Kad bi se za nekoga kazalo da je ljudožder ili svinjar, zvučalo bi to vrlo grubo i čak neuljudno. Ali kad bismo saznali da se neke osobe (čak vrlo mnogo njih!) same svrstavaju u neku od tih kategorija, e, tada bismo se zasigurno upitali: Zašto?

Šok terapija

Isus je morao koristiti “šok terapiju” da bi svoje suvremenike potaknuo na ozbiljno razmišljanje i odluku. Kada Isus govori, to je onda uvijek u konačnici pitanje vječnoga života ili vječne smrti. On koristi jake ilustracije, koje šokiraju. Mi smo na potezu. Mi odlučujemo. Mi ćemo snositi posljedice – dobre ili loše. Dakako, mi za to trebamo dobru informaciju.

Jedna od šokantnih ilustracija je i ova: “Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka bratova.” (Matej 7,5. Govori protiv osuđivanja drugoga.)

Još jedna šokantna ilustracija: “Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6a. Ljudi sve više gube pojam svetosti u odnosu čovjek – Bog)

Još jedna šokantna ilustracija: “Ne bacajte svoga biserja pred svinje, da se, pošto ga pogaze, okrenu te vas rastrgaju!” (Matej 7,6b. Bog je u većini domova protjeran. Rezultat toga je suvremeno poganstvo i mnogoboštvo. Moral je pao (istina), i pravda ne može proći. Traži se sloboda bez odgovornosti. Svemir ne bi mogao opstati na takvim stavovima. A ni Zemlja neće opstati. Bog mora uskoro intervenirati.)

Mi ćemo ovoga puta uzeti druge, šokantne ilustracije.

Prva kategorija: “Ljudožderi”

Postoji još jedan izraz za tu kategoriju a to je kanibalizam. Naravno, ništa se kvalitativno nije promijenilo. Samo što mnogi ne razumiju što to znači.

Sama riječ kazuje da ljudožderi žderu ljude. Kako ? Doslovno. Ubiju ih i pojedu, požderu. Iz novije povijesti znamo da su mnogi misionari odlazili u područja zaostala i zabačena, tamo na kraju svijeta, i susretali plemena gdje su živjeli ljudožderi. Primjerice na Novoj Gvineji.

Nerijetko su misionari viđali na ulazu u kolibe poglavica tamošnjih plemena nanizane kosture ljudskih glava (lubanja). To je bila neka vrst trofeja tog poglavice. U njih je vladalo pravilo da je najsigurnije uništiti neprijatelja tako da ga se ubije i pojede. Taj više nikada neće napasti nikoga. Onda se u tom procesu događalo da su muškarci, ponajprije poglavica i najbliži do njega, dobili da pojedu mozak a žene i djeca ostale dijelove. To se za poglavice smatralo čašću da pojedu mozak. A onda su istraživanja pokazivala da su oni koji su jeli mozak ranije umirali, jer je mozak sadržaj koji se najprije kvari i tako ubija onog ljudoždera koji se njime hrani.

Odakle ideja za takvo ponašanje ljudske vrste? Da, to je obrnuta evolucija. Teorija o evoluciji (evolucija = razvoj, da je sve nastalo ali bez Autora. Ne zna se odakle je što, tko smo i kamo idemo. Samo se zna da to što nas okružuje i mi sami postojimo, da se rađamo, živimo i umiremo i to je sve. Nema nade.

Dakle, prema teoriji o razvoju (evoluciji) opstaju samo najjači: grabe samo za sebe, gaze, jedu, žderu, zadovoljavaju svoje potrebe, slabiji propadaju a najjači opstaju i održavaju vrstu. Kao u životinja. Tako je normalno da su žderali svoje protivnike. To je, dakle teorija o evoluciji – razvoju! Nema ljubavi, nema milosti, nema sažaljenja. Važno je opstati.

Ta teorija je ostala samo teorija. Ona odbacuje Stvoritelja, koji je za nas stvorio prostor, vrijeme, zakonitosti, ljubav, slobodnu volju, sreću, smisao, nadu. I budući da je čovjek krivo iskoristio slobodu izbora, posljedica je beznađe, besmisao, ljudožderstvo i smrt. A onda se događa ta obrnuta evolucija: od smisla do besmisla. Znači: postoji Autor, inteligentni dizajn, ljubav, smisao, nada. Ne evolucija – razvoj sam od sebe, bez Autora. Ne, ne, ne.

Zbog odbacivanja Autora, Boga, imamo pojavu ljudožderstva. Doslovno! A kad je istrijebljeno ljudožderstvo (doslovno), zbog grijeha, zbog odbacivanja Autora (čitaj Boga), grijeh (čitaj bezakonje) opet imamo ljudožderstvo, ali sad “profinjeno ljudožderstvo”. Kako se to radi?

Na sudu je sudac pitao jednog okrivljenog, a bilo je jasno da taj okrivljeni radi loše: “Zašto stalno pravite štetu tom svom susjedu?” Ovaj je odgovorio: “Znam da mu pravim štetu i ja to radim namjerno. Ne dam mu gušta da uživa u miru. Hoću da se sekira, da ne spava mirno. Hoću da se ždere zbog nepravde koju mu činim. Jer ga ne volim.”

Evo, očitog primjera suvremenog “ljudožderstva”. A postoji i niz drugih varijanti suvremenog “ljudožderstva”: sramoćenje drugoga, laganje o nekome, prkos i zavist koji uništavaju drugoga, rušenje autoriteta drugome; uništavanje tuđe sreće, braka, zdravlja, pa je tu onda rat, otimanje tuđe zemlje, otmica ljudi za presađivanje organa, prodavanje ljudi u bijelo roblje za prostituciju… Zar nije šokantno da se je netko svojevoljno opredijelio za kategoriju “ljudožderstva”?

Dakle, ako živimo stilom da gazimo Božji zakon, na bilo koji način (doslovno ili “profinjeno”, lukavo, prikriveno…), opredijelili smo se za kategoriju “ljudožderstva”. Oni koji tako žive, ne znaju za bolje. I žive kao ljudožderi.

Druga kategorija: “Svinjari”

Isusova usporedba o izgubljenom sinu otkriva da taj zna da namjerno odlazi u nepoznato. Njegov je otac možda poslovni čovjek, bankar i oni su dobrostojeći. Ali on hoće dio imanja, koji bi dobio poslije očeve smrti. On to nije zaradio. Ali on hoće to trošiti. Sada. I otac mu daje dio novca koji bi mu dao u svoje vrijeme.

Taj mladić je Židov. Židovi ne jedu svinjetinu jer je ona obredno nečista. Dakle, nije ni za jesti niti za žrtvu. I smatrali su da se ne smiju niti dotaknuti svinje. Ako bi se to ipak dogodilo, onda je ta osoba morala proći kroz obred očišćenja.

I taj naš mladi Židov, koji sve zna o svojoj religiji, što je obredno čisto a što obredno nečisto (čitaj zna što je dobro a što zlo, poznaje Božji zakon), namjerno, svjesno, odlazi u svijet, u grijeh. Odlazi u najnemoralnije društvo i izigrava “facu” koja ima (tuđeg) novca i “uživa”. U čemu? U razvratu. U nemoralu. U oholosti. U kocki. A on sve zna. Zna doktrinu. Plaća svima. Svi ga vole dok ima novca. Tako se to radi u svijetu izgubljenih. (Luka 15,11-32)

I, kad je ponestalo novca, ponestalo je i prijatelja. Tako se to radi u svijetu izgubljenih. Trebalo bi nešto raditi, zaraditi, održati golu egzistenciju. Ali što da radi? Ipak je dobio jedno radno mjesto. Ali za Židova nikako ne odgovara. Ni po vrsti posla niti u skladu s njegovom religijom. Ali druge ponude nema. Jedino može biti svinjar. A svinjar je zadnje zanimanje koje su radili i oni koji su jeli svinjetinu. Ali jedan Židov da bude svinjar? To je najveće poniženje. Da, on će biti svinjar.

I nije niti pretpostavio da je “zvanje” svinjara prilično teško zvanje. On sve zna. On se je sam doveo u to stanje. Zna da je uvrijedio oca, zna da mu je nanio tešku bol, zna da je “od gotovine napravio veresiju”, zna da je ocu nanio tešku sramotu i u privatnom i u poslovnom svijetu, zna da se je uvukao u najveće poniženje, i zna da mu je nešto otac rekao na rastanku. Što mu je rekao? “Odlaziš, sine. To je tvoj izbor. Žao mi je što si napravio taj potez u životu. Ako se jednoga dana pokaješ i shvatiš da je to loš izbor, ako dođeš k sebi, vrati se. Ja te

čekam.”

“Ljudožderi” ne znaju da rade krivo. Oni se ponašaju u skladu sa svojim uvjerenjem (prema teoriji o evoluciji- nastanku i razvoju bez Autora!?), bez nade, bez ljubavi, bez jasne budućnosti. Bez rješenja za smrt. Oni ne znaju za bolje. Neki se zato nazivaju i agnosticima. Kažu: “Ja ne znam ima li Boga ili ne.” Jer, ako postoji Autor (Bog) onda postoji i naša obaveza prema Njemu. A ako ne postoji (?!) onda nemamo pojma odakle smo, zašto smo tu i kamo idemo. Dakle, “ljudožderi” ne znaju. Jesu li zbog toga krivi?

Oni trebaju odgovoriti na pitanje: Postoji li Sunce? Ako kažu: Ne postoji Sunce. Onda su slijepi. Ako kažu: Postoji Sunce. Onda trebaju odgovoriti na pitanje: Odakle Sunce? Ako ga je stvorio Autor (čitaj Bog), onda mi imamo nekih obaveza prema tom Stvoritelju, jer On je i nas stvorio.

“Svinjari” znaju odgovor na gornja pitanja (odakle smo, zašto smo tu i kamo idemo, postoji li Sunce). Sami su sebe doveli u vrlo težak položaj, u vrlo teško i ponižavajuće “zanimanje”  (čitaj stanje) za jednog “Židova” (čitaj: informiran, pismen; ima spoznaju, zna što je dobar duhovni standard, zna istinu otkrivenu u Bibliji). I, što radi s tim znanjem?

 

Treća kategorija: “Drugi sin”

To je brat od onog izgubljenog sina. (Luka 15,11-32)

On ide u crkvu. Odrađuje sve što misli da je u skladu s Biblijom, Zakonom. Ali, nije sretan. Čak i Bogu prigovara što je milostiv prema grešnicima, nevjernicima, agnosticima (koji kažu da ne znaju ima li Boga), zalutalima, povratnicima… On je po karakteru kao onaj farizej koji se moli u hramu i Bogu govori o svojim djelima; govori Mu o svojoj pravednosti (nabraja svoja dobra djela) a nije kao onaj carinik – lopov, lisica, mangup, potkrada za sebe i za rimsku okupatorsku vlast, a sada se tu licemjerno pretvara i prikazuje kao da se kaje…

Uspoređuje se s gorim od sebe i svakako misli da je dobar, čak vrlo dobar vjernik. I odlazi kući uvjeren da je dobro informirao Boga, kao da Bog ne zna kakav je taj “svetac”. Takvima će Bog reći u onaj dan: Ne poznajem vas. A oni će govoriti što su sve čini (čuda, đavole izgonili…) Da, nije sretan vjernik. To je opravdanje djelima.

Četvrta kategorija: “Obraćeni.”

Postoji i četvrta kategorija, osim ove tri, u koju se ljudi sami svrstavaju? To su oni koji su bili “ljudožderi” (čitaj neinformirani) ali su došli do spoznaje i doživjeli promjenu na koju su, također, sami pristali.

Predstavljaju one koji su SRETNI VJERNICI. Ova kategorija ljudi (“ljudoždera”) spada u one koji su spoznali istinu i koji su je prihvatili.

 Isus razgovara sa suvremenim čovjekom.

Naravno, ne prihvate svi “ljudožderi” u praksi tu informaciju o obraćenju. Neki ostanu tamo gdje su i bili. Ostanu “ljudožderi”. Ostanu vjerni toj tradiciji. Njeguju oholost i ugađanje svome ja. Nemaju rješenje za budućnost i smrt. To su ljudi bez nade.

Prema Bibliji, “obraćeni”, koji su doživjeli obrat/promjenu u svom životu, zahvaljujući toj spoznaji, postaju spašeni, oni koji druge spašavaju (postaju misionari). Oni više nisu “ljudožderi” a mnogi više nisu ni mesožderi nego su postali vegetarijanci a neki čak i vegani.

“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našemu Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.” (Rimljanima 5,1)

Pa što će nam onda djela? Zato da dokažu da smo spašeni a ne da se za njih spasimo. Razlika: Oni koji se opravdavaju djelima nisu sretni vjernici. Jer znaju: nikad dosta dobrih djela jednoga grešnika za spasenje za vječnost. A da je ipak moguće djelima zaraditi spasenje onda ne bi trebala na križu žrtva Isusa Krista. Opravdanje vjerom nam donosi mir. To je spasenje po milosti. To su sretni vjernici. A djela dokazuju da smo spašeni a ne da se za njih spasimo.

Zaključimo:

Ø      “Ljudožderima” treba spoznaja o poruci koja se nalazi u Radosnoj vijesti (U Bibliji). A oni će odlučiti hoće li promijeniti svoj “jelovnik”. Netko im treba odnijeti tu poruku. Tko su ti koji trebaju to učiniti? To su “obraćeni”. Oni se mole za njih i rade na objavi te Radosne vijesti.

Ø      “Svinjarima” treba odluka da promijene “zanimanje” – odluka da se vrate Bogu, jer oni sve znaju što je potrebno znati o povratku. “Obraćeni” se mole za njih da dozvole radu Svetoga Duha da ih potakne na promjenu, “da dođu k sebi”. “Svinjari” su nekada bili “ljudožderi”. Kad su postali “obraćeni”, nisu nastojali održati vjeru nego su otpali od istine, namjerno. I otišli u “svinjare”.

      Kako vam to zvuči? Da, to je tragično. Neki “svinjari” se uspiju vratiti a neki ne – koji

            odu predaleko (alkohol, kocka, nemoral, droga – predoziranje i smrt).

Ø      “Drugi sin” su oni koji formalno sve obavljaju u crkvi, ali nisu sretni. Oni “robuju”,

       pokušavaju se opravdati djelima. Oni ne shvaćaju da je milost nezaslužena. Da, svi

       trebamo milost, jer smo u ovom ili onom smislu grešnici. I, da, ne osuđujmo druge.

Ø      “Obraćeni” su čuli, prihvatili i drže se spoznaje koju donosi Radosna vijest. Oni moraju paziti da održe vjeru “u vrijeme i u nevrijeme”. Teorija “jednom spašen – zauvijek spašen” ne funkcionira. To bi značilo da je jednom ta slobodna volja zarobljena i ne može se iz nje izvući. Prava sloboda je kad uvijek možeš odlučiti hoćeš li ostati u toj slobodi ili otići. Ali ti ostaješ zato što voliš Onoga koji ti je dao tu slobodu i ni po koju cijenu Ga ne želiš napustiti i razočarati. Jer On te voli, On te je otkupio i omogućio uskoro, ulazak u sretnu vječnost. To su sretni vjernici. To su sinovi i kćeri Božje.

Znači, onda prestaju ona strašna, ponižavajuća imena: “ljudožder”, “svinjar”, “drugi sin” – vjernik a nesretan, jer se pokušava opravdati djelima. Oni koji prihvate dragovoljnu promjenu, obraćenje, dobivaju nova imena: Sinovi i kćeri Božje. Oni dragovoljno čine sva djela jer žive kao spašeni, pomilovani a ne da “zarade spasenje” držanjem Zakona! Sinovi i kćeri Božje su sretni vjernici, već sad.

A to je posve nova, jako dobra, sretna perspektiva. Jer samo Sinovi i kćeri Božje mogu živjeti s Bogom. I, Isus mora doći po drugi put. I to, prema svemu sudeći, vrlo brzo.

“Da, dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20)

                                                                                                          

Dr. sc. Ivan L. Đidara

PODIJELI