Hvaljen Isus i Marija.
Prije svega želim vam sretan Uskrs!
Imam jedan upit, a nemam koga pitati pa bih volio vaš odgovor na svoje pitanje! Naime, u mojoj župi na Istoku Hrvatske trenutno molitvena zajednica Milosrdnoga Isusa moli devetnicu Božanskom milosrđu. Ništa to ne bi bilo neobično da molitelji devetnicu ne mole prije završetka Svete mise neposredno poslije Svete pričesti i onda se stvori negodovanje pojedinih vjernika koji devetnicu ne mole ili je nisu započeli pa im je dugo biti na Misi i čekati svećenički Božji blagoslov, tako da pojedinci počnu izlaziti prije završetka lupaju vratima i stvaraju nemir!
Moje je pitanje je li uobičajena praksa da se takav vid pobožnost obavlja u to vrijeme u Crkvi ili je to praktičnije na primjer obaviti prije Svete mise ili nakon Božjeg blagoslova, pa će u Crkvi ostati onaj tko obavlja određenu pobožnost a tako ćemo imati svoj mir i u miru Božjem obaviti određenu pobožnost?
Hvala puno unaprijed na odgovoru i obilje Božjeg Blagoslova!
Tomislav Karatović
Odgovor:
Vazda hvaljeni bili, a i vama želim blagoslovljen Uskrs i uskrsne blagdane!
Na mjestu je vaš upit o pobožnosti, jer bi svaka od njih trebala biti dobra prigoda za pripravu proslave misnog slavlja. U Crkvi razlikujemo liturgiju i pobožnost. Liturgija se s proslavom sakramenata obavlja po propisanim pravilima, prema misalu i obrednicima, kojih bi se službenici kod proslave trebali pridržavati. S druge strane pobožnosti su sadržane u molitvenicima i priručnicima, te su promjenjive i mogu se prilagođavati prema prilikama i okolnostima. Dobra su priprava za proslavu liturgije i redovito se obavljaju prije Svete mise.
Nakon misnog slavlja redovito se prakticira klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom Sakramentu. I to ponajprije kao zahvala i uranjanje u meditaciju nakon priprave kroz pobožnost, te slušanja Božje riječi i proslave Euharistije u Svetoj misi. Stavljati neku pobožnost nakon obreda pričesti nije baš uobičajeno, a niti je praksa unutar Crkve. Vaš župnik vjerojatno ima dobre pastoralne namjere da cijela župa sudjeluje u spomenutoj pobožnosti, ali očito uzrokuje negativne posljedice. I to negodovanje određenog broja vjernika, koji su na neki način prisiljeni na obavljanje pobožnosti prije završnog misnoga blagoslova.
S druge strane kao vjernici prema Božjoj i crkvenoj zapovijedi, imamo obvezu sakupljanja sa zajednicom vjernika na proslavu liturgije. Pobožnost se s druge strane vjernicima stavlja za slobodni izbor, što ne mora svakom odgovarati. Kao pojedinci imamo slobodu izabrati koja nam pobožnost najviše odgovara. Izbor ipak ne znači, kako bez toga možemo biti pa ćemo izabrati markiranje i odbacivanje!
Mir i dobro!
fra Mate Tadić
