Nakon prijateljskoga susreta s jednom divnom osobom u veljači 2010. godine, natrag primih poruku: „Mnogo puta u životu krenem i onda stanem, jer ne znam gdje sam. Mnogo ljudi prođe kroz moj život, uzmu ono što im je potrebno i odu. Mnogo riječi čujem svakog dana, one uglavnom bole, samo me rijetko čine sretnim, ali onda stanem i shvatim, da nije sve tako crno. Okrenem se i vidim tebe, prijatelja moga! Jedinu osobu čije riječi ne bole, jedinu osobu koja je uvijek tu i čini moj život ljepšim. HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!”
Nije lako biti prijatelj i prava se prijateljstva grade godinama. Traže pažnju, strpljenje i predanost obiju strana. U prijateljstvu nisu toliko bitne riječi, jer je pravi prijatelj onaj tko stoji uz nas kroz život i pruža nam potporu. „Ne idi ispred mene jer ću te možda izgubiti. Ne idi iza mene jer te neću vidjeti. Budi uz mene, budi moj prijatelj.“ – kaže se o pravom prijateljstvu.
Uvijek se nađe netko tko ne traži pravoga prijatelja, nego čovjeka od koristi. Nekoga da bi se ispunilo vrijeme i imalo koristi. Nekoga za rješavanje vlastitih problema i kompleksa. Prijateljstvo se stvara gotovo neprimjetno i polako, pokatkad između ljudi koji su različiti po karakteru i u životnom svjetonazoru. Poveznice među ljudima mogu biti različite, ali im prijateljstvo pruža osjećaj sigurnosti, povjerenja i radosti kad su u društvu prijatelja. Za shvatiti pravu vrijednost prijateljstva, potrebno je životno iskustvo i otvoreno srce.
Nakon Posljednje večere i oproštajnog govora, Isusa je izdao jedan od njegovih najbližih apostola, koga je smatrao i nazvao svojim prijateljem. Krist izjavljuje da polaže svoj život za učenike i za nas koje naziva svojim prijateljima. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam (Iv 15, 13-14).“ Za Isusa je ljubav mjerilo prijateljstva, a ne riječi, pusta i prazna obećanja.
Pokatkad pogrješne ljude smatramo pravim prijateljima, a tek kasnije otkrijemo prave prijatelje u onima koji nam na početku nisu baš niti odgovarali. Uz prijatelje postoje i lažni prijatelji. Kada bi prijateljstvo pružalo samo ugodne trenutke, prijatelja bismo imali mnogo. Ali prijateljstvo kao i ljubav od jedne i druge strane traži žrtvu i odricanje, što nije lako niti ugodno.
Možda imamo nekoliko prijatelja, koji će nas prihvatiti kada smo slabi i kad padamo dok ćemo od drugih doživljavati osude i nerazumijevanje. Možda je vrijeme najbolji kriterij za odabir prijatelja. Ono prolazi, donosi nove tegobe i radosti, ali bi prijatelji trebali biti stalni što često puta nije moguće. Jer se kaže da imamo mnogo poznanika a par pravih prijatelja i da ono prijateljstvo koje je prestalo nikada ustvari i nije postojalo.
Vrijednost pravoga prijateljstva ocrtao je i izrazio, poznati duhovni pisac Henri J. M. Nouwen riječima, koje svakome mogu biti smjerokaz u vrednovanju prijateljstva: „Prijateljstvo je jedan od najvećih darova, koji čovjek može primiti. Prijateljstvo stvara povezanost koja obuhvaća više nego imati zajedničke ciljeve, zajedničke interese ili zajedničku prošlost; ono stvara povezanost, vezu jaču od spolnoga sjedinjenja, dublju od sudbinske povezanosti, tješnju od povezanosti u braku ili zajednici.“
fra Mate Tadić,OFM
