Svaki dan u medijima na portalima, novinama, raznom tisku ili televiziji čitamo i gledamo loše vijesti. Toliko toga nam se u životu zgadi zbog loših i zločestih ljudi čija se imena mogu pročitati po crnim kronikama ili drugim stranicama gdje ih se povezuje sa raznim aferama, kriminalom, obiteljskim nasiljem. Često možemo pročitati da je netko tko je do danas bio anoniman, miran čovjek preko noći postao monstrum i ubojica vlastitog brata, žene, sina ili prijatelja. Pljačke banaka, ubojstva zaštitara, prevare naivnih građana su također jedne od vijesti koje zahvaćaju naš medijski prostor. Posebno nas veseli kada u moru loših vijesti čujemo nešto dobro i pozitivno. Kako je lijepo čuti vijest da je mladi konobar iz Hercegovine koji je radio kao sezonac i konobar u jednom Dubrovačkom restoranu pronašao izgubljeni novčanik koji je bio vlasništvo jednog stranog turista pa je vratio sve; a radilo se o svoti od nekoliko tisuća eura. Također smo mogli pročitati na portalima svjedočanstvo da je jedna Hercegovka pronašla novčanik koji je pripadao jednom policajcu i u novčaniku je također bila velika svota novca ali žena je sve u lipu vratila čovjeku. Kada se pročitaju ovakva svjedočanstva urbani rasisti i mrzitelji Hercegovaca koji šire okolo mržnju i laž da su Hercegovci lopovi mogu se posramiti. Mislim da bi se urbani rasizam i širenje mržnje prema Hrvatima iz BiH također trebalo zakonom kažnjavati jer mržnja je mržnja bez obzira kojeg čovjeka mrzili zbog njegove vjere, nacionalnosti ili regionalne pripadnosti.
Ja sam Hrvat rođen u Hrvatskoj ali moji roditelji su rođeni u Hercegovini. Oduvijek su me i otkako znam za sebe odgajali da budem pošten, pristojan, da volim svoje i da poštujem tuđe i da se potrudim živjeti prema deset Božjih zapovijedi. Također su me odgajali da trebam poštovati sve ljude koje je Bog stvorio i koje mi šalje na životni put bili oni Srbi, Bošnjaci muslimani ili bilo koji drugi. Posebno su mi naglašavali da ni u najdubljem snu ne smijem poželjeti tuđu stvar ili ne daj Bože da je ne bi otuđio jer u ukradenom nema blagoslova. Oteto je prokleto. Tako sam nastojao živjeti cijeli svoj život i posebno sam pazio da ne bi slučajno ušao u napast da nešto nekome otuđim. Moj životni put je bio jako uzbudljiv. Prolazio sam sve i svašta ali uvijek je Bog bio uz mene. Također sam prošao i Domovinski rat, prošao sam i akciju “Oluja” u kojoj smo ulazili u srpske kuće ali iz ničije kuće nisam nikome niti iglice uzeo. Čovjek se u takvim situacijama ako ima čistu savijest i vjere u srcu upita “Je li taj čovjek pošteno to zaradio?” Iako su nam bili neprijatelji bio sam svjestan da i među njima ima pravednih i poštenih ljudi i da je upravo vlasnik te kuće možda pošten čovjek.
Ono glavno što sam mislio podijeliti s vama je jedan događaj koji se dogodio nakon rata i mog razvojačenja. Moj otac je tada radio u Njemačkoj i mojoj je sestri koja je rastavljena i samohrana majka dvoje djece, otvorio malu trgovinu mješovite robe u Zagrebu. Ja sam pomagao u nabavci jer sam odlično poznavao grad i vozio sam auto po Zagrebu bez problema. Jedno poslijepodne sam ostao raditi u trgovini jer poslijepodne je bilo manje posla. U trgovinu je ušao jedan čovjek koji je s autobusom vozio vojsku u vojarnu Borongaj. Ne mogu se sjetiti je li bio iz Šibenika ili Zadra (to sada nije ni bitno). Uzeo je nešto za pojesti i zapričao se sa mnom. Rekao je da se žuri pa smo se lijepo pozdravili. Kada je otišao primjetio sam da je ostavio novčanik pored blagajne. Otvorio sam i nisam mogao vjerovati svojim očima jer u novčaniku je bilo preko 22.000 kuna. Nisam imao kontakt broj od čovjeka a u ono vrijeme mobiteli u Hrvatskoj nisu ni postojali. Bez razmišljanja sam odlučio da ću čovjeku sve u lipu vratiti jer očekivao sam da će se vratiti natrag. Nakon sat ili dva čovjek se vratio i kada me ugledao da držim novčanik u rukama stavio je ruke na prsa i izdahnuo sav zrak iz pluća. Rekao sam mu da se ne brine jer je sav novac tu u lipu.Odmah je izvadio novac i pred menom ga izbrojao. Sve u lipu je štimalo i bilo na mjestu. Čovjek se primirio i izvadio je dvjesto kuna i htio mi ih dati. Ja sam tih dvjesto kuna odbio i rekao sam čovjeku da je najbitnije u ovoj priči da sam ja njemu vratio njegov izgubljeni novac. On se čudio kako sam mu vratio i kako sam pošten. Pitao me jesam li oženjen? Odgovorio sam mu da nisam. Obećao je da će za nagradu kupiti Zepter posuđe mojoj majci i da, kako je on vlasnik apartmana, ću doći kod njega ljetovati besplatno. Čovjek je otišao sretan svojim putem. Vjerojatno je puno puta prolazio pored dućana sa svojim autobusom i nikada se nije zaustavio.Moja majka nikada nije dobila Zepter posuđe a ja nikada nisam bio gost i nisam ljetovao besplatno u njegovim apartmanima. Prava sreća je da čovjeku nisam zapamtio niti ime i prezime. On je pokazao svoju nezahvalnost ali mene to puno ne dira u životu. Bitno je da sam postupio pošteno i da sam čovjeku vratio njegov izgubljeni novac. Nisam razočaran jer nisam ništa niti očekivao i ponavljam kada bi ponovo pronašao novčanik pa i kada bi pronašao milijun eura jednako bi bez razmišljanja postupio. Ovakvih primjera imamo puno i vjerujte da je Hrvatska ali i ova naša planeta zemlja puna poštenih i dobrih ljudi. Hvala Ti Bože na svim poštenim i dobrim ljudima koje si nam stavio na životni put.
(Podaci o autoru ovog svjedočanstva su poznati uredništvu Rimokatoličkog portala PUT,ISTINA I ŽIVOT. www.put-istina-zivot.com )
Poštovana braćo i sestre u Kristu, pratitelji portala PUT, ISTINA I ŽIVOT!
Mnogi od vas su praktični vjernici, aktivni u svojim župama i molitvenim zajednicama. Koliko vas pohađa seminare i duhovne obnove ili hodočasti u razna rimokatolička svetišta? Na ovakvim mjestima ste sigurno dobili neizmjerne i velike milosti iz Božje ruke i sigurni smo da su mnogi od vas osjetili izravni Božji dodir pa možete svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima, oslobođenjima od raznih duhovnih zarobljenosti i ovisnostima. Koliko vas je prošlo pješačka hodočašća ili vam je Gospodin pomogao u teškim životnim situacijama kada je sve izveo na dobro. Vjerujemo da ima puno raznih svjedočanstava gdje se Bog proslavio kroz vaš život. Bilo bi dobro da vaše svjedočanstvo ne zadržavate za sebe nego da ga podijelite javno s nama kako bi i druge osobe potaknuli na razmišljanje o Bogu. Upravo vaše svjedočanstvo može potaknuti druge da se obrate Bogu i da krenu Božjim putovima obraćenja srca. Vaše svjedočanstvo možete poslati na email adresuvase.svjedocanstvo@gmail.com i mi ćemo ga objaviti na našem portalu. Hvala vam i neka vaše svjedočanstvo bude poticaj onome tko ga bude pročitao da krene putem obraćenja jer taj Isusov put je PUT, ISTINA I ŽIVOT. Neka vas prati Božji blagoslov!
Izvor: www.put-istina-zivot.com
